FOTO Učenici Obrtničke škole u najsjevernijoj metropoli na svijetu

Fotogalerija (17)

Sedamnaest učenika Obrtničke škole u pratnji dviju nastavnica Ane Grgurinović i Gordane Kulić prošli mjesec su boravili tri tjedna u najsjevernijoj metropoli na svijetu - Reykjaviku. Bila je to prva od dvije mobilnosti Erasmus+ projekta GET VET in EU vrijednog 129.750,00 EUR u sklopu dobivene akreditacije koju je ova škola dobila za razdoblje od 2021. do 2027. godine sufinancirane sredstvima Europske unije.

Još i netom prije slijetanja uvidjeli su da ih čeka iznenađujuće zanimljiva zemlja kada su kroz prozor aviona ugledali potpuno crnu obalu i plaže koje oplahuje more. Prizor je takav da su morali protrljati oči kako bi uvidjeli da ne sanjaju. Prilikom prve vožnje autobusom od aerodroma do Reykjavika gledajući prizor kroz prozor je bilo nešto što nikad nisu u životu vidjeli - nepregledna polja ohlađene lave bez i ijednog stabla ili grma. Približavajući se Reykjaviku vizure su postajale blaže i pitomije te se ulaskom u grad dobio osjećaj urednog i pomalo uspavanog grada.

Osim obaveznih sadržaja kojih su učenici trebali izvršavati bilo je i slobodnog vremena za istraživanje ove prelijepe zemlje. Učenici su posjetili ugasli vulkan Kerið, šetali ledenjakom Splheimajokull, smočili se do kože prilazeći moćnim vodopadima Seljalandsfossa i Skogafossa, čekali erupciju gejzira Strokkura na ledenom vjetru koji puše direktno s Grenlanda. Bili su i u prelijepom nacionalnom parku Þhingvellir gdje je 930. godine ustanovljen prvi islandski parlament i koje za Islanđane predstavlja posebno mjesto.

Spomenuti nacionalni park je poslužio kao kulisa mnogim filmovima a u njemu se susreću dvije tektonske ploče - sjevernoamerička i euroazijska. No najviše ih se dojmila smrtonosna crna plaža Reynisfjara čiji valovi znaju biti ubojiti.

Posjetili su i javne bazene i kupališta s termalnim izvorima na otvorenom koji služe Islanđanima kao mjesto sastanka. Bili su u zelenom gradu Mosfellsbaer u kojem je česta pojava izbijanje vruće pare iz zemlje jer cijeli grad leži na geotermalnom izvoru, pa se u obližnjim staklenicima grijanim parom uzgajaju rajčice tijekom cijele godine u količinama dovoljnim za cijelu državu i krastavci koji se izvoze i u druge sjeverne države. U nekim staklenicima uspijevaju uzgajati čak i banane.

Prije samog dolaska na Island mnogi su imali samo jednu želju da im se ostvari a ona je da vide polarnu svjetlost. Gotovo svi su na mobitelima imali instalirane aplikacije o vjerojatnosti ove pojave koje su pomno pratili i gle čuda, ne jednom, nego više puta bili su gledatelji ove prelijepe pojave koja se pojavi na nebu usred noći.

Island je jako ekološki osviještena država, koja maksimalno koristi svoje geotermalne izvore i hidropotencijale. Gotovo 92% kućanstava se grije geotermalnim izvorima, a skoro polovina automobila je na električni pogon. Troškovi za struju jednog automobila mjesečno iznose oko 3 eura, a voda, grijanje i struja za jedno kućanstvo oko 30-ak eura.

Obrazovanje na Islandu je besplatno (osnovna i srednja škola) ili se plaćaju simbolični iznosi pa se često događa da osobe završe više od jednog fakulteta, dok za neka zanimanja uopće nema obrazovnih programa kao što su veterinar, optičar i neke specijalizacije u medicini.

Na Islandu postoji 35 aktivnih vulkana, a 10 % zemlje je prekriveno ledenjacima pa se zemlja ne naziva bez razloga zemlja vatre i leda. No iako je prirodna ljepota ove zemlje nepredvidiva i neobuzdana, ljudi koji je naseljavaju su topli i drugačiji od ostalih sjevernjaka. Svi su spremni pomoći i stalo im je da se u njihovoj zemlji osjećate dobrodošlo.

Tri tjedna su prošla u trenu. Učenici frizeri, kozmetičari, modni tehničari i optičari su odrađivali praksu kod različitih poslodavaca i svi su iskazali veliko zadovoljstvo naučenim novim znanjima, vještinama i kompetencijama. Frizeri su bili smješteni u tri frizerska salona koji su nakon odlaska na svojoj Instagram stranici objavili kako su tužni što ih dvije djevojke nakon boravka od tri tjedna kod njih napuštaju i kako su im zahvalni na njihovom vremenu provedenog kod njih. Modni tehničari su iz prve ruke doznali kako

se obrazuju budući modni kreatori jer su pohađali nastavu u obližnjoj srednjoj školi za modu. Isto tako su imali zadatak istražiti lokalne modne stiliste i kreatore te o tome napisati esej. Kozmetičari su praksu odrađivali u najluksuznijem hotelu u gradu i njihovom spa centru. Toliko su se zbližili sa svojom mentoricom da im je rastanak teško pao. Potpuno samostalno su odrađivali masaže lica i tijela na hotelskim gostima kao i mnoge druge tretmane. Optičari su imali sreću da su za mentore dobili osobe koji su nastojali da im svaki trenutak proveden s njima bude nezaboravno iskustvo. Uživo su gledali u kirurškim salama laserske korekcijama vida, operacije mrene, koristili su najnovije aparate za preglede oka, izvodili preglede oštrine vida, upoznali se s tehnikama i načinima komunikacije sa slabovidnim osobama i još mnogo toga. No najviše im se svidjelo što su im ponudili da se nakon završetka obrazovanja vrate i zaposle kod njih. S obzirom na to kako su ih primili i odnosili se prema njima tijekom mobilnosti vrlo vjerojatno je da će se neki od njih i vratiti.

Prepuni dobrog osjećaja i novih iskustava prilikom povratka u Split još zasigurno dugo će se učenici Obrtničke škole sjećati vremena provedenog na mobilnosti na Islandu i osoba koje su tamo upoznali.