Vedre boje i tonovi na slikama koje su rezultat slikaričine inspiracije uvalama i plažama rodnoga Visa izazvali su pravi val oduševljenja među brojnim okupljenim posjetiteljima.
Već pri samom ulasku u galeriju Emanuela Vidovića, sinoć su se, pomiješani sa zvucima opere koja je dopirala s Peristila, mogli čuti brojni pozitivni komentari.
Akademska slikarica Natalia Borčić Peuc nije krila uzbuđenje i zadovoljstvo otvaranjem izložbe u Splitu. Istakla je kako ju posebno veseli vidjeti neke drage ljude iz djetinjstva:
'Došli su ljudi za koje nekako znaš da postoje, ali nemaš ih prilike vidjeti. Mamini prijatelji i prijateljice, tu su i kolege i jako me veseli da imam priliku malo upoznati i tu splitsku scenu'.
Natalia svoja djela razlikuje po načinu na koji su nastala i kaže kako je neka stvarala lakše, a druga teže i ne krije kako među njima ima favorite: 'Slike koje nastanu lakše kao da nisu moje, kao da sam ja bila instrument kroz koji su prošle i prema njima imam veliko strahopoštovanje. A ove teže su baš moje, njih cijenim i s njima se svađam. One lakše, neću reći više volim, ali me iznenađuju da su moje!'.
Otkrila nam je i kako joj je bilo jako teško pronaći svoj stil slikanja i kako je njen stil slikanja proizašao iz frustracije što je morala odustati od svega što je o štafelajnom slikarstvu naučila na Akademiji likovnih umjetnosti:
'Dugo nisam bila zadovoljna rezultatima rada pa sam počela stavljati slike na kišu i koristiti kiseline da skinem boju, a to mi se jako svidjelo. Ideš iz frustracije uništiti sliku i odjednom se dogodi ono nešto. Taj dio je jako težak, pronaći ono što ti kao umjetnik želiš reći, što je tvoja priča. Do toga moraš doći sam'.
Rodni Vis kao glavni motiv i inspiracija nije bio slučajan izbor, do njega je došla traženjem i promišljanjem.
'Razmišljala sam, ako ništa nije slučajno, onda nije ni mjesto rođenja. Tako sam odlučila da ću slikati rodni Vis, more, plaže, sve ono zbog čega ljudi dolaze na baš taj otok', kazala je Natalia i dodala:
'Najvažnija stvar u slikanju je sloboda, da nisi sputan pravilima. Pravila se, naravno, moraju poznavati, ali trebaju biti negdje u pozadini. Hrabrost dođe kroz rad tako da, ako bih morala dati neki savjet generacijama umjetnika koje dolaze, to bi bilo – zaboravite pravila, oslobodite se i budite svoji', poručila je.
Svoj rad Natalija vidi kao uredski posao s radnim vremenom i ističe:
'Ja sam sama sebi jako strog šef. Ranije sam si znala zamjeriti ako ne bih otišla u atelje kad sam isplanirala, ali sada to nekako već bolje balansiram. Ponekad mi nije problem početi slikati, a ponekad dođem i nemam pojma što raditi. Onda započnem od neke male točkice i ona me odvede dalje. No, svakako primjećujem da, kakogod se osjećala, čim uhvatim kist – resetiram se'.
Otok Vis će, po svemu sudeći, Nataliji i dalje ostati neiscrpna inspiracija jer, kako nam je otkrila, motiva koje planira prenijeti na svoja platna – ne nedostaje:
'Na iskopinama Stare Isse sam igrala laštik i školicu. To tad nije bilo ni zaštićeno i jednostavno mi je to bilo igralište i dio mene. Znala sam nalazit kamenčiće i slagati neke svoje mozaike tako da svakako imam potrebu naslikati i tu antičku priču Visa. Prije svega mi je zanimljiva geometrija na grčkim vazama kao i jednostavnost i plemenitost gline, tako da će to biti neki sljedeći ciklus mog stvaranja'.
Tijekom rada na slikama za izložbu Natalija je imala potporu svog najvećeg obožavatelja, kćerkice Dore, koja također ima svoje mjesto za stvaranje u autoričinom ateljeu – vrata na kojima se može izraziti baš kao i mama na platnu. Dora je za mamu rekla kako je ona najbolja slikarica u cijelom Splitu i da su joj slike prekrasne.
Mi ostali trebamo otići u Galeriju Emanuela Vidovića do 3. rujna, do kada traje izložba, i provjeriti zašto su posjetitelji nakon sinoćnjeg otvorenja Natalijine izložbe otišli dalje sretniji i veseliji.