Na particeli ispod Vidilice održana je još jedna proslava rođendana Palmine Piplović.
'Splitsku heroinu ubili su nacisti, a još jedan put sahranili Hrvati 1990. godine kad su vrtiću Palmine Piplović izbrisali njeno ime', kaže Gordana Šprajc, jedna od organizatorica proslave.
Danas je na proslavu pristigla i grupa novinara iz Njemačke koji su bili jako zainteresirani za ovu priču.
Palmina Piplović (1922. -1944.) rodila se u braku Ivana i Marije rođene Baldasar u obitelji od osmero djece, petorice sinova i triju kćeri. Roditelji su bili iz mesarskih obitelji.
Bila je splitska civilna veza s partizanima. U partizanima joj je bilo četvero njene braće i sve sestre. Palmina i njeni drugovi poticali su njemačke vojnike na dezertiranje.
Troje Piplovića je snašla okrutna sudbina u ratu. Brat Špiro poginuo je na Zelengori, Palminu su nakon premlaćivanja i čupanja nokata objesili Nijemci, a brata Karla, nogometaša RNK Split i pripadnika Prvog splitskog partizanskog odreda, Talijani su u zatvoru toliko prebili da nikada više nije došao sebi, te je umro u duševnoj bolnici.
'Imala je 22 godine kad su je 7. listopada 1944. Nijemci uhapsili. Tri dana mučena je u zatvoru. Kroz kakve je strahote prošla, nikada nećemo saznati. Zajedno s Nikolom Zavoreom i njemačkim vojnikom brijačem Fritzom, obješena je o stup električne rasvjete na predjelu Ljubinci u Solinu, na putu između Bilankuše i Majdana. Stajali su u košu kamiona kada su im oko vrata vezali omče. A onda je vozač stisnuo papučicu gasa. Dva dana izmučeno tijelo mlade cure visjelo je na stupu, da bi je potom milosrdno pokopali kao psa, koji metar dalje, uz rub puta. Po okončanju rata, ekshumirana je i dostojno sahranjena. Palmina Piplović se pretvorila u prah, ostale su samo ošišane pletenice s fjokima, koje obitelj i danas čuva.
Uspomenu na nju dugo je čuvao i dječji vrtić na Marjanu noseći njeno ime. Onda je došla mlada demokracija. Palmina je u novom poretku dobro i prošla. Spomen-ploču na njezinoj rodnoj kući nitko nije minirao. Tete iz vrtića koji je preimenovan, skinule su staru tablu s imenom i Palminin portret koji su potom pristojno vratili obitelji.
U javnost nikada nije 'procurio' jedan detalj koji priči o splitskoj heroini daje nepodnošljivo mučan akcent. Na čijoj je parceli podignut dječji vrtić koji je desetljećima nosio njezino ime? Tu potankost otkrio je Radovan Piplović Piple, Palminin nećak. 'Jednoga dana drugovi su posjetili dom obitelji Piplović i domaćinima se požalili kako pritiče dice, a fali mista za njih skućit. Eto, Varoš je pun malešnih djevojčica i dječaka, a nigdi lipe particele da se izgradi jedan šesni dičji vrtić'. Mile Piplović, zanimanjem mesar, imao je pet sinova i tri kćeri. Svi su bili partizani ili, kao Palmina, ilegalci. Kad su drugovi navratili u dom Piplovićevih, Mile je već bio pokojan. Njegovi sinovi nisu se ni najmanje kolebali. Što je bilo familiji koja je toliko dala, odreći se još i parcele ispod marjanske vidilice, koja je stoljećima bila u njihovom vlasništvu?! Zemljište koje je i onda, a kamoli danas, vrijedilo cijelo bogatstvo, oni su velikodušno darovali za opće dobro, ništa ne uvjetujući, čak ni ime budućeg vrtića. I nikada nisu požalili'.
Kada su neki novi drugovi, ovaj put prerušeni u gospodu, skidali ploču s imenom Palmine Piplović sa zida vrtića, nisu se samo narugali njezinoj žrtvi, nego i ozakonili pljačku', poručuje Adela Roudi koja zajedno s Gordanom Šprajc predvodi inicijativu za povrat imena Palmine Piplović vrtiću na Marjanu.