HRT-ov novinar Šime Kovačević priprema novu kolekciju za Monturu, naziv joj je 'Originali - ljudi koji su pomakli granice', a zanimljivo je da u tom projektu surađuje i s Draženom Pejkovićem, donedavnim savjetnikom gradonačelnika Splita za prostorno uređenje i zaštitu okoliša.
- Život piše najbolje priče. S poznatim splitskim arhitektom, ali i velikim umjetnikom Draženom Pejkovićem susreo sam se na njegovoj izložbi. Tada mi je rekao kako bi htio ove njegove uratke prebaciti na materijal za šivanje. I odjednom, kao prst sudbine, zaključimo obojica, hajmo krenuti u tu pustolovinu. I tako je nastala modna priča za ovogodišnju Monturu – otkrio nam je Šime Kovačević.
Kolekcija ima, nastavio je, dva zaštitna lica - Dariju Obratov i Veljana Zankija.
- Na ovo dvoje naših mladih sugrađana moramo biti ponosni jer su pomakli granice odavno. Daria - prekrasna mlada dama i izvana i iznutra - uspjela je biti prva Hrvatica na sanjkaškoj i bob stazi i predstavljala je našu zemlju na Zimskim olimpijskim igrama. Nažalost, ovdje to pomicanje granica nisu shvatili, pa je Daria danas u nizozemskom timu. Veljano je, ukratko, morski čovik, ruši rekorde kao kule od pijeska, na dah može zaroniti gotovo do dubine do koje se ni sunce više ne probija. Oboje su vrhunski sportaši, ali prije svega ljudi.
Velika potpora su mu, dodao je, djelatnici splitske Obrtničke škole ('pozdrav gospođama Gordani, Ivuši, Tanji i Marici') koji su prepoznali njegov trud i talent.
- Osim što mi pomažu svojim iskustvom, moram priznati da nisam doživio nikada veseliju atmosferu. Čak i glazba koju sam izabrao za reviju je od umjetnika koji su na svjetskoj razini pomakli granice, tako da je uključen slavonski DJ Alen Kovač. Nakit je originalan od zagrebačke umjetnice Ivane Šaronje Stonjak, a i ove godine mi je desna ruka producent i fotograf Igor Horvar iz Zagreba. Ovo je jedna zapravo cjelovita hrvatska priča - od ideje do, nadam se, uspjeha.
Može se definitivno reći da je Šimin rad brzo prepoznat, skoro pa 'iskače iz paštete'...
- Moram biti iskren da od prošlogodišnje kolekcije nisam očekivao toliko pozitivne reakcije, jer ipak živimo u Hrvatskoj gdje još uvijek ljudi ne vole da netko odskače - očekivao sam priče tipa: 'Javna je osoba - pa se sad umislio da je i kreator'. No, kada mi je odmah nakon revije prišla gospođa Alfirević, za koju sam poslije doznao da radi u Americi kao nabavljač za velike tvrtke i rekla mi: 'Ja vam moram čestitati, vi ste meni otkriće', jednostavno sam u tom trenutku poletio na krilima uspjeha. Sve se još više uzburkalo nakon nekoliko dana. Osvanuo sam u modnom časopisu Plezir u Srbiji, zatim u jutarnjem programu crnogorske nacionalne televizije, pa je u slijedio i prilog na slovenskoj televiziji i nakon nekoliko mjeseci zove me prijateljica i kaže mi: 'Uključila sam TV i ugledala kaput s uzorkom zebre u turskoj seriji!' Ne znam kako je došao do tamo, ali moram priznati, laska mi to. I, eto, ostvario mi se san. Ono što sam htio s revijom postići jest upozoriti na loše stanje s napuštenim životinjama u Splitu, ali to, nažalost, nije dirnulo one koji vode grad, što me jako rastužuje.