Nešto više od sedamsto Hrvata živi u Baselu, a upravo se u tom švicarskom gradu održava Eurosong. Naša ekipa družila se s njima i doznala nedostaje li im Lijepa Naša. Ispred naših kamera usporedili su i život u Hrvatskoj i Švicarskoj.
Upoznajte Hrvate u Baselu
Bruno Strojin je rođen u Švicarskoj. Roditelji su mu iz Zagreba, ali je inozemstvu proveo svoj cijeli život
- Kroz djetinjstvo sam stalno išao u Hrvatsku, a na more svake godine idemo u Rogoznicu. Najviše se sjećam baka i djedova, posebno onoga što mi je baka kuhala. Štrukli su mi najdraži, a njena variva nikada nisam volio - prisjetio se Bruno, kojem hrvatski jezik ide jako dobro jer je njegova majka uvijek u kući željela da to bude jezik kojim će se sporazumijevati.
- Neke riječi zaboravim, pa ih kažem na njemačkom. Uz ta dva jezika pričam švicarski, engleski, francuski i talijanski.
Puno toga vežem uz Hrvatsku. Recimo Dinamo - ispričao nam je Bruno.
Otkrio nam je i kako njegov najbolji prijatelj navija za Hajduk.
- Moj prijatelj je navijao za Dinamo dok se nije oženio za Dalmatinku i tada je 'otišao na drugu stranu'. Ne znam je li morao, je li bilo 'represije' kod kuće, ali morao sam prihvatiti jer ipak smo prijatelji - našalio se Bruno, koji ima stariju sestru Patriciju.
Ona je u Basel stigla s roditeljima, kada je imala samo jednu godinu.
- Teško mi je reći je li mi u Baselu ili Hrvatskoj ljepše. Živiš na dvije strane. Kada smo bili mali, obavezno smo išli četiri puta godišnje u Zagreb kod bake. Tamo je moje srce, a u Baselu su mi prijatelji. Kada sam u Zagrebu, osjećam se kao doma - kazala je tridesetčetverogodišnja Patricija.
Također je komentirala kako nadomjestili nostalgiju za domom.
- Teško, ali bismo prije znali od kuće prevoziti janjetinu, čvarke, pršut i ostalu domaću hranu.
Jedino što mi je teško je što nigdje nisam nečija. Kada sam tu, već po prezimenu znaju da nisam domaća. U Zagrebu uvijek gledaju kako je nama super život u inozemstvu, što na neki način jest, ali i mi imamo svoje tegobe koje nitko ne razumije. Svi trebaju jedanput živjeti u inozemstvu, lako je gledati izvana i misliti 'oni su u Švicarskoj i imaju love', ali probajte plaćati porez u Švicarskoj - zaključila je Patricija.
Gabrijela Bijondić rođena je u Slavonskom Brodu, a sa svojih dvanaest godina preselila se u Švicarsku i od tada živi tu.
- Često idem u Rijeku jer tamo imam stan, kao i kod roditelja u Slavonski Brod. Ostala sam povezana i s prijateljima iz djetinjstva. Upravo mi to najviše i nedostaje u Švicarskoj jer je život ovdje jako isplaniran, a ljudi obična druženja dogovaraju za idući tjedan prema rasporedu i to me jako živcira. Žao mi je što 'ne kucaju' na vrata, budu malo spontani, kao mi Hrvati - kazala nam je Gabrijela, koja radi u farmaceutskoj tvrtki te je jako zadovoljna primanjima u Švicarskoj.
Jasmina Franjić živi u Baselu petnaest godina, a s pet godina preselila se s roditeljima u Švicarsku. Danas je i sama majka dvoje djece koje je dobila sa suprugom Matom. Ima sina Emila i kćer Emili.
- U našoj kući priča se hrvatskim jezikom, jako nam je važno da naša djeca znaju odakle dolaze. Moj otac je iz Pakoštana, a majka iz Solina - kazala nam je Jasmina.
-Volim ići u Pakoštane, idemo tamo svako ljeto jer tamo mogu ići plivati - kazao je Emil.
Jasmina voli svoj život u Švicarskoj, trenutačno se ne planira vratiti u rodni kraj. Da se pita njenog supruga, možda bi se uskoro uputili u Hrvatsku.
- U Švicarskoj nam je prelijepo, Basel je odličan grad za odgajati djecu, ali s druge strane nedostaje mi moja Hrvatska, obitelj koja je tamo. Srce te uvijek vuče - zaključila je Patricija.
Prednosti i mane života u Hrvatskoj i Švicarskoj
Svi naši sugovornici osvrnuli su se i na razlike između Švicarske i Hrvatske. Ponajviše se to primijeti, kako su nam kazali, u načinu, ali i standardu života.
- U Baselu je život organiziran. Plaću dobiješ na vrijeme, osigurano je zdravstveno osiguranje i ne čekaš red za pregled. S druge strane, u Zagrebu se zna živjeti. Ljudi imaju srca i osjećaš tu toplinu. I u Baselu je osjećaš, ali na drugi način - kazala je Patricija, a Gabrijela se nadovezala kako sve funkcionira kao 'švicarski sat'.
- Čovjek se na sve navikne. Disciplina je u redu, ali nedostaje spontanost, koja je u našim genima i to mi nedostaje', tvrdi.
Bruno kaže kako su Hrvati ležerni, a da je on za Švicarce pravi primjer 'dobre kombinacije'.
-J a sam hibrid svega. Osjeti se da su mi roditelji iz Hrvatske i ležeran sam, a što se tiče rada - veoma sam discipliniran i to je dobra kombinacija - kazao je medicinski djelatnik ističući kako je u njegovoj branši prosječna plaća 6 tisuća eura.
Jasmina smatra kako u Švicarskoj imaju jako dobra primanja, ali za neke stvari jako velika davanja.
- Jaslice se kod nas plaćaju, i to oko dvije i pol tisuće eura po djetetu. Zato imamo i dobre plaće, ne mogu reći da nemamo. Zdravstveno plaćate od najmanje 250 franka, do najviše 600. Zubari su jako skupi, a plombu ćete platiti čak 300 franaka. Ono što primjećujem je da su neke cijene kod nas jeftinije nego u Hrvatskoj, pogotovo u trgovinama kada u Dalmaciji dođe turistička sezona - kazala nam je Jasmina koja i sama radi u jednom od trgovačkih lanaca u Švicarskoj.
- Kada gledam cijene u Hrvatskoj, primijetim da su neke stvari puno skuplje nego kod nas. Pitam se kako Hrvati mogu preživjeti - nadovezala se Patricija, dok je Gabrijela istaknula jednu važnu razliku.
- U Švicarskoj ne možeš završiti na cesti, osim ako si pijanac ili narkoman. Ovdje ćeš rijetko vidjeti nekoga da traži po kontejnerima, što je kod nas učestalo i primijetim kada sam u Hrvatskoj - zaključila je Gabrijela.
Što su nam još Hrvati u Švicarskoj otkrili, pogledajte u videozapisu.