INSTAGRAM ĆAKULA Đuke će vas svojim fotografijama i pričama vratiti u 'stvarni' svijet i istinske vrijednosti

Fotogalerija (12)

U moru profila na društvenim mrežama našao se jedan koji pažnju privlači životnim trenutcima, pričama i fotografijama s kojima se lako poistovjetiti. ‘Djuke.girlwithfoto’ svojim šarmom i dalmatinsko-bosanskim humorom osvaja srca tisuće pratitelja. Njeno hrđavo sušilo za robu, ukusna hrana ili neki životni trenutak glavne su zvijezde profila. Upoznajte Đurđicu Herceg Čavka, koja za sebe kaže da nije ni fotograf, ni novinar, ali je to njena ljubav i posao zadnjih deset godina. Na svom Instagramu opisuje zanimljive trenutke svog djetinjstva koje je provela u rodnom Travniku, a potom se zbog ratnih zbivanja s obitelji doselila u Dalmaciju. 

- Po zanimanju sam komercijalist, ali ljubav prema novinarstvu vučem još iz osnovne škole. Pisala za školski list. Strastvena sam rukometašica kojoj su prognozirali vrhunsku karijeru, ali me u tome spriječio rat. Stjecajem okolnosti, ili kako ja to znam reći kad se život s tobom poigra, prije deset godina počela sam se baviti novinarstvom pišući za portale, a time se bavim i danas. Radim za kaštelanski portal i suradnik sam u nekim drugim. Uz to se pojavila i ljubav prema fotografiji jer sam na terenu novinar i fotograf. 

Pisanje ili fotografija?

- Danas ne znam reći što više volim. Jako volim jedan dio svog posla, a to je nightlife fotografija. U tome baš uživam i volim promatrati ljude dok ne znaju da ih fotografiram i tako prenijeti emociju i atmosferu. Ljudi kažu da sam dobra u tome pa sad ne znam mogu li im vjerovati ha,ha. 

Možemo reći da si na neki način postala, između ostalog, kroničarka Kaštela…

- Kako godinama pratim događanja u Kaštelima, promoviram ih, pišem i fotografiram u nekom ljepšem svjetlu, mogu reći da jesam kroničarka. Ne želim da se o Kaštelima samo piše kada se nešto loše dogodi… Želja mi je napraviti izložbu posvećenu Kaštelima, ona su tako lijepa, a to bi bila izložba ljudi i mjesta kakvim ih ja kroz svoj objektiv doživljavam. Vjerujem kako bi se ljudima svidjela, nadam se kako ću tu ideju u skorije vrijeme realizirati.

Kada si počela svoju inspiraciju dijeliti na društvenim mrežama?

- Društvene mreže su bile moj ispušni ventil, pogotovo kada sam prestala pisati kolumnu, svoje misli, doživljaje i trenutke krenula sam dijeliti na društvenim mrežama. Instagram je postao kao neki moj virtualni dnevnik.

Koliko dugo si na Instagramu? Rekla bih da je tvoj profil prepun životnih situacijama s kojima se ljudi lako poistovjete…

- Nekih sedam godina. Ljudi često kroz neku šalu kažu da su moje objave ‘isfrustrirane’, prikazuju život onakav kakav zaista je, bez imalo laži i zadrške. Oduvijek sam htjela napisati knjigu, zapravo me ljudi godinama na društvenim mrežama na to nagovaraju. 

Zašto nisi?

- Uvijek mislim pa tko će to čitati. Moram napomenuti da su to nepoznati ljudi koji vjeruju u mene ili su nešto prepoznali. Nakon nedavne mamine iznenadne smrti sam obećala sama sebi da ću sve svoje tekstove skupiti u neku zbirku i posvetiti mami. Znam da bi ona bila jako ponosna i sretna. I da mogu reći ‘majko u nečemu sam uspjela’.

Nadamo se da ćemo biti pozvani na promociju…

- Svakako. Ako postoji neki ‘ludi’ izdavač koji bi me podržao u toj pustolovini oko knjige slobodno neka se javi. Želja mi je ispričati neke svoje životne priče, svoj doživljaj izbjeglištva, devet kuća sam promijenila i živjela u devet različitih mjesta. Skupilo se tu dosta sjećanja, trenutaka, divnih ljudi kojima sam bila okružena. Uz to, imam veliku i posebnu obitelj, dozu bosanskog i dalmatinskog humora i mislim da bi jedan takav zapis, knjiga, bili zanimljivo štivo. Možda se nekome i ne sviđa što pišem, možda je nekome nostalgično, možda netko misli da živim u prošlosti… Pišem ono što mi je u mislima, mene veseli i to mi je dovoljno. Ako se netko prepozna u tim zapisima, fotografijama, meni je srce veliko kao kuća. 

Koliko se posvetiš objavama?

- Kod mene nema plana, ono što dođe napišem u trenutku i objavim. Isto je i s fotografijama, one su trenutak moje inspiracije. Svaka priča i tekst nastali su spontano. Možda bi taj moj Instagram bio atraktivniji da se moji bližnji vole objavljivati, blesava smo obitelj, ali poštujem njihovu privatnost i nije mi prioritet milijunska publika. 

Što misliš čime si privukla ljude na profil?

- Brojkama se ne opterećujem, Instagram je za mene mjesto koje okuplja ljude ‘rasute’ po svijetu i spaja ih po sličnom interesima, pričama… Na tom mjestu dijelimo neke svoje trenutke i uživamo gledajući tuđe. Pretežno me prate žene iz regije, mislim da imamo neke međusobne poveznice. Slične živote, slične bake… Te nas priče povezuju. Lijepo mi je kada me ljudi susretnu na ulici i kažu da su vidjeli neku moju objavu. 

Teško se istaknuti na društvenim mrežama…

- Da, moje objave nisu tipične. Nisu plaćene, sponzorirane, one su dio mog identiteta. Tu su bez onoga ‘moram objaviti’, nekada objavim svaki dan, nekada me nema danima… Ono što ja cijenim kod mojih pratitelja je naša povezanost. U danima kada mi je bilo najteže najveću podršku sam dobila od ljudi koji me prate na Instagramu, a koje nikada u životu nisam srela. Čak su neke ostavile i broj mobitela da ih nazovem, ako mi treba rame za plakanje. Prepoznale su tu moju bol i potištenost zbog gubitka voljene osobe. Isto tako, kada bi ostavila neki svoj smiješni događaj pisale bi mi da sam im popravila dan. Lijep je osjećaj da te netko prati i suosjeća s tobom trenutke o kojima pišeš. Mislim da im se i sviđa što pišem ‘bez dlake na jeziku’. Ljudima treba takvog sadržaja, njega je malo na društvenim mrežama.

Koja ti je najdraža objava na Instagramu?

- Ona kada sam ove godine bila u Veloj Luci na godišnjicu smrti Olivera. Uputila sam se bez da sam išta planirala, spakirala svoj ruksak i otputovala. Jedna žena na Instagramu, koju nikada nisam upoznala, ponudila mi je da spavam u njenoj seoskoj kućici. Bio je to pravi doživljaj kojeg sam opisala u objavi. Za pustolovinu mi je dovoljan moj fotoaparat i mogu gdje želim. Ima objava na Instagramu za koje sam smatrala da nisu ništa posebno, a dosegle su preko pola milijuna pogleda. Svaka objava ima neku svoju priču, neke su mi možda draže, ali svaka je autentična i moja. Super mi je objava mog hrđavog sušila koja je izazvala lavinu smiješnih komentara. Zapravo, od jedne vaze sa cvijećem vidim priču i takve su moje objave. Poznati splitski fotograf Feđa Klarić je rekao da je dobar fotograf onaj koji vidi ono što ‘običan’ svijet nikada ne bi vidio. Slažem se u potpunosti, smatram da svaka fotografija mora imati neku priču…

Nedostaje li ti rodni Travnik?

- Jako, svako dva mjeseca moram otići u Travnik. Ne razumijem ljude koji se ‘operu’ od svog zavičaja, svog porijekla i svog grada. Prvenstveno sam Bosanka, onda i Hrvatica. Zahvalna sam državi koja me je prije 30 godina prihvatila, ali se rodnom gradu rado vraćam. Tamo imam prijatelje iz djetinjstva, svoju sobu, to je meni mentalna hrana s kojom napunim baterije i vratim se kući u Kaštela. Dio knjige bit će svakako posvećen mom Travniku.

Koga ti voliš pratiti na Instagramu?

-Imam nekolicinu profila koje su mi uvijek dragi za pogledati. Moja Travničanka Danijela Adler mi je favorit.