Nakon rođenja svojih blizanki, bila je odlučna u naumu da zabilježi svaki trenutak njihova odrastanja, prve osmijehe, plač, zubiće, korake, zagrljaje, dva milijuna baby grimasa... Fotoaparat je postao svakodnevni pratilac u životu Splićanke Brune Antičić. Nakon deset godina, tisuću odrađenih snimanja, majka dviju djevojčica, inače diplomirana ekonomistica po zanimanju, postala je sinonim za fotografiju trudnica i djece, a svojim radom bilježi neke od najljepših trenutaka jedne obitelji. Samozatajna fotografkinja, koju na društvenim mrežama prati 30.000 ljudi, pričala nam je o svom čarobnom svijetu.
Fotogalerija: Bruna Antičić | Instagram
- Ljubav prema fotografiji traje još od malih nogu. U obitelji smo uvijek imali dobar analogni fotoaparat, mama i ujak su se profesionalno bavili fotografijom. Ne čudi me što je u takvom okruženju rasla i moja ljubav prema fotografiji. Sjećam se kada su došli digitalni fotoaparati da sam bila uzbuđena jer sam mogla fotografirati koliko sam htjela puta i testirati razne stvari bez da čekam da se fotografije razviju.
Kada si odlučila da tvoja ljubav prema fotografiji preraste u nešto više?
- Prije 12 godina sam postala mama i svoje cure sam obožavala fotografirati. Bila sam odlučna u naumu da zabilježim svaki trenutak njihova odrastanja, prve osmijehe, plač, zubiće, korake, zagrljaje, dva milijuna baby grimasa. Shvatila sam da želim više iz svojih fotografija, krenula na tečaj fotografije. Dvije godine nakon, 2012. godine sam odlučila pokrenuti vlastiti obrt, a fokusu su mi bile bebe i trudnice. U tom trenutku na tržištu, pogotovo u Dalmaciji, nije bilo fotografa koji se bave isključivo tim segmentom. Odlučila sam krenuti u tom pravcu. Mnogi su mislili kako neću imati previše posla, kako će me angažirati za određene prigode kao što je krštenje, ali na moju sreću bili su u krivu.
Danas, nakon deset godina, postala si prepoznatljiva upravo po fotografijama djece i trudnica…
- Da, to se pokazao kao odličan životni odabir. Uživam u svom poslu. Prije nešto više od deset godina, točnije na 1. travnja, startala sam s Facebook stranicom. Prvih pet godina fotkala sam isključivo dječicu, a posljednjih pet godina radim ‘maternity’ fotografije. To mi je danas omiljeni dio posla, pokušavam se usmjeriti ka tome.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan?
- Svaki dan upoznam nekog novog, posao je odličan i ne znam što bih drugo radila. Snimanja trudnica se nadovezuju s onim djece, većina mama kasnije dođe na fotkanje bebe. Meni je super spojiti modu s ‘maternity’ snimanjima. Većina žena koje dolaze kod mene u studio nemaju prethodna iskustva s poziranjem ili modelingom. To su ‘obične’ žene koje obavljaju svakidašnje poslove, a moj glavni zadatak je da iz njih izvučem neki maksimum. Na kraju od sto žena, sto čudi, sto lica, mislim da dobijem zadovoljne klijentice. To se vidi na fotografijama koje objavim na stranicama, nisam toliko često da se ne ponavljam i ne dosađujem svoje pratitelje.
Bilježiš neke od najljepših trenutaka ljudi, bilo da je riječ o trudnoći ili obiteljskoj fotografiji. Što klijenti najviše traže?
- Do 10 mjeseci, odnosno dok beba ne propuže, najbolje je fotkanje u studiji. Kada se beba krene penjati na nogice nema šanse da ćeš je zadržati dugo na jednom mjestu. Studio snimanje se odvija u metru kvadratnom, uz prigodnu scenografiju, rasvjetu i kada je beba aktivna možeš je lako razljutiti ograničavanjem. U tom slučaju bolje je iskoristiti spontana druženja u prirodi kada je beba u nekom spontanom okruženju. Dob između nekih godinu dana i četiri/pet godina je idealna za snimanja u prirodi. Kada su djeca starija možeš im objasniti i lakše ih fotografirati u studiju.
U što se sve treba uložiti kako bi se trud isplatio?
- Gušt mi je što imam priliku educirati se neprestano, a pogotovo kada vidim koliko mi se to reflektira u radu. Puno ulažem i u opremu, kao i u scenografije koje mijenjam od 3 do 5 godišnje. Sada ću naručiti nove za iduću godinu.
Ima li još mjesta za božićno slikavanje? Ono je jedno od najtraženijih…
- Nema, popunilo se dosta termina već ovog ljeta. Nakon objave u roku od jedan dan popunila su se i preostala mjesta. Nisam ništa posebno objavljivala, a jako brzo rasprodali su se svi termini. Žao mi je što ne mogu primiti sve zainteresirane, ali imam neke principe kojih se držim. Dajem sto posto sebe u svako fotografiranje, a koliko traje posao u studiju, tri puta više traje rad na kompjuteru. Obrada je jako zahtjevan posao, ako se radi kako treba, oduzima puno vremena i truda. Broj termina treba ograničiti, ako želim i dalje biti jednako posvećena i profesionalna svakom klijentu. Takvu politiku furam.
Nakon 10 godina prva asocijacija na ovaj tip fotografije si ti… Jesi očekivala ovakav uspjeh?
- Ne smatram da je ovo uspjeh, mislim da sam odabrala posao u kojem uživam i da se to vidi u mojem radu. U nekom trenutku sam imala više sreće, ima puno boljih i talentiranijih ljudi od mene, ali sam u pravo vrijeme startala s nečim što kod nas nije bilo zastupljeno. Božja providnost je bila da sam u pravo vrijeme bila na pravom mjestu.
Brojni su krenuli slično kao ti, ali nisu uspjeli. Ne budi tako skromna…
- Istina, potrebno je bilo uložiti puno toga da ni danas bila tu gdje jesam. Mnogi su probali i nisu se našli, nije ovo baš lagan posao. Međutim, rad s djecom je nepredvidiv i ne možeš uspjeti ako ga ne voliš. Postala sam i mama dviju blizanki u pravo vrijeme, to me je puno toga naučilo.
Koliko često fotkaš vlastitu djecu?
- Rijetko. Najčešće ih fotografiram i snimam mobitelom. To su vječne uspomene, brzo rastu i volim imati takve trenutke zabilježene. Profesionalno fotkanje nastojim napraviti jednom godišnje.
Koliko su društvene mreže doprinijele tvom probitku na tržište?
- Puno su mi pomogle, ali ne mislim da sam vješta u objavljivanju na društvenim mrežama. Ne znam sastavljati objave, pogotovo neke sladunjave, mislim da sam netalentirana. Ne znam složiti ni reel, ovi koji su objavljeni sastavila je moja kćer. Fotografija sama prodaje sebe, ali ih moraš negdje i prezentirati. Osim društvenih mreža, usmena predaja je bitna, kada jedni od drugih vide fotografije i rado me preporuče.
Vodiš li neku evidenciju koliko si obitelji snimala u deset godina?
- Da, mislim da je preko dvije tisuće obitelji ‘prošlo’ kroz moj objektiv. Na mojim fotografijama našli su se brojni klijenti, prijatelji, obitelj, vrijeme leti… Ljeto je praktički završilo prije nekoliko dana, a ja počinjem s božićnim fotkama.
Imaš li neke hobije? Planovi?
- Pokojni djed je crtao, a i ja volim crtati. Volim arhitekturu koju sam planirala studirati, uvijek me impresioniraju zanimljiva arhitektonska dostignuća. Planovi su da za jedno desetak godina gledam neku od kćerka kako uspješno nastavlja mojim stopama. To je samo moja želja he,he…