INTERVJU DrBonito: Kvalitetna glazba ima zašto živjeti, makar zadovoljila jednu osobu

Bračko-makarsko-zagrebački instrumentalisti pod imenom DrBonito pripremaju svoj prvi EP. Gitara, bas i bubanj su njihova oružja, a nakon 'premijere' u Zagrebu dolaze u južne krajeve kao glazbeni gosti DokuMA Film Festivala u Makarskoj.

Za početak nam se predstavite, tko je trojac iza imena DrBonito?

Ante: DrBonito je sastav nastao u jesen 2014. godine, te kao takvog ga čine Tomislav Vladislavić na bubnju, Mario Mesarić na bas gitari i Ante Mucić na električnoj gitari. Cijela priča je u tome da se glazba bazira na samom druženju pojedinaca, te je možemo nazvati nusproduktom tog druženja. Sve je u biti do feelinga, kako se osjećamo takve skladbe radimo, nekad su dva tona, nekad je podosta kaotično, ali pokušavamo se ne držati u nekim društvom zadanim glazbenim kalupima. Bitna je ta igra tonova i frekvencija tj. težnja da se dobije ono što smo zamislili. Nekad uspije, nekad ne. U cijeloj priči, kao 4. član naše bande, pomaže nam dragi prijatelj Matija Mamuča, koji drži konce svega na mikseru, te nekako stvara 4. dimenziju.

Nužno pitanje za svaki mladi bend je 'tko su vam glazbeni uzori', ali ako radije želite može i pitanje gdje se vidite na domaćoj sceni (ili šire)?

Ante: Da baš imamo neke određene uzore, pa i nemamo baš. Od nas svak kao pojedinac sluša toliko opozitnu glazbu da se na kraju iz svega toga izvuče neka esencija i dobije se to nešto, to neko 'gorivo' koje nas pogoni da radimo to što radimo. Teško je i naš 'đir' odrediti, pa se slovimo kao 'transžanrovski' ako ćemo se stavljati u neke kalupe. Skladbe su instrumentalne, više onako kao neke teme u koje uploviš i kad uhvatiš taj 'groove' dobro ti je, bar je nama dobro. Od glazbenih stilova može se načuti preko drivea do rocka i funka, pa kroz masu reverba i delaya do nekog reggae duba i sve to začinjeno sa nekim elektronskim prizvukom tipa tuc tuc-a i drum and bass-a. U biti jedan veliki glazbeni lonac.

Trenutno ne gledamo dalje od vrata garaže, tako da je teško za reći gdje se vidimo, vjerojatno 'ispod zemlje'.

Mario: RHCP su ta neka konstanta valjda od početka aktivnog slušanja i sviranja. Ostali bendovi, kojih ima dosta, više manje periodično utječu na mene. Još bih izdvojio Kundyak Mezhie i Rokenrolmater.

Može li instrumentalna glazba 'preživjeti' na tržištu zasićenom instant reality zvjezdicama koje praktički istresu iz vrećice i sa malo vode i mućkanja  sele na naslovnice medija?

Mario: Tržište je veliko tako da se za sve nađe mjesto i u principu svaka vrsta muzike ima neku svoju publiku, pogotovo danas s obzirom na promociju putem interneta. Ako imaš šta za ponudit, naći ćeš svoje mjesto.

Ante: Mediji serviraju ono što narod hoće, tako da je pitanje da li kvalitetna glazba u prvom pogledu može preživjeti te jalove nakupine koje zauzimaju medijski prostor? Tako da 'instrumentalna' glazba tu čak dolazi teško i u pitanje. U biti kvalitetna glazba će uvijek živjeti, ovisno kako se gleda na to. Ako se nađe koja duša koja će to nešto slušati i podržati na neki način, onda kvalitetna glazba ima zašto živjeti, makar zadovoljilo jednu osobu.

Crvena, Zelena i Ljubičasta, tri skladbe, tri boje, tri zanimljive ilustracije a vas trojica... Je li ovo kabalizam, numerologija... Odakle inspiracija za ovaj 'likovni' pristup glazbi?

Mario: Zapravo su na EP-u 4 pjesme (op.a. upravo izašla i 'Plava') i nas smo četvorica odnedavno. Matija nam se pridružio kao tonac tako da je sada sve u broju 4. Što se tiče likovnog pristupa glazbi on je kao i glazba koju sviramo došao spontano. Trebali smo promijeniti žarulje u prostoru i onda je Poma uz žarulje donio i led rasvjetu u bojama. Krenuli smo se igrati s tim i skužili da određenoj pjesmi paše određena boja (ili obrnuto, nismo sigurni) i tako se razvijala ta priča.

Ante: Hm, na neki način to je naše viđenje tih boja. Priča je ta da u garaži imamo raznobojnu rasvjetu, te kad sviramo neku od skladbi ta boja mora biti uključena. Pomalo smiješno zvuči, ali boje su tu dosta začinile stvar te su dale totalno drugačiji pristup glazbi. Da bi EP dobio iskren i istinski vizual, pobrinule su se studentice likovne akademije Agata i Apolonija Lučić, koje su svojim idejama i kreativnošću odlično vizualno prikazale same skladbe. Još jednom hvala im od srca!

Gdje vas sadašnji i budući fanovi mogu pronaći u bližoj budućnosti?

Ante: Evo naš dosadašnji rad ljudi će moći poslušati i podržati na par evenata. Premijerno smo nastupili 21. svibnja u Ksetu u Zagrebu u sklopu programa 'Artcoustic' s bendom Metak za Zlikovca, koji dolaze direktno iz Beograda. Petog lipnja nas možete čuti na 'Kuga Partyju' u sklopu glazbenog programa DokuMA Film Festivala u Makarskoj, zajedno s Kišom Metaka i ABOP-om.