INTERVJU Drvored: Stvorili smo novi smjer u glazbi - balkankan!

Drvored večeras svira u klubu Quasimodo, pa smo razgovorom s basistom Davorom Peršićem Splićanima približili ovaj zagrebački bend.

Za početak predstavite Drvored onima koji još nisu čuli za vas.

- Drvored je glazbeni kolektiv sačinjen od ljubitelja svih žanrova glazbe koji zajedno stvaraju novi smjer u glazbi koji smo prozvali balkanka, zato što volimo balkansku notu i zato što imamo autora i harmonikaša Francuza. Okupili smo se 2010. godine u Zagrebu i otad sretno egzistiramo na sceni.

Drvored ima čak devet članova, kako funkcionira tako veliki bend, odnosno mali orkestar?

- Ne možemo unajmiti kombi s vozačem, ali nas zato ima dovoljno za dobru partiju odbojke na pijesku + sudac, ha, ha. Ma to je super. Nikad ne znaš tko će doći na probu, ali će uvijek netko doći. U početku nam je to s organiziranjem proba i koncerata bilo malo čudno, ali sad smo se već ufurali... sad sve rješavamo brzim dogovorima na mail.

Vaša specijalnost je specifičan žanr kojeg nazivate 'balkankan'? O čemu se radi? Kakva je vaša muzika?

- Balkankan je dobra složenica francuštine i balkanštine koja se nametnula kao adekvatan opis toga što radimo. Iako taj smjer još ne postoji, mi smo odlučili utabati stazu, a na neki način poziva znatiželjnike da poslušaju i sami donesu svoj sud. Naša muzika je vesela, a ozbiljna, plesna i slušatelju zanimljiva…Ono taman kako treba bit, ha, ha.

Zašto se bend zove 'Drvored'?

- Mi smo jedan od rijetkih bendova koji su imali ime prije nego što su se uopće našli. Kad nas je bubnjar Miha (Damir Mihaljević) okupio polovinom 2010., odmah je rekao da ima ime i da ćemo se zvati Drvored. Mi se nismo bunili jer nismo ni znali što ćemo svirati niti kako će to sve biti. Za naše ljude je to ime u redu, ali zato Francuzi i Englezi imaju poteškoća s njim. Smislit ćemo nešto kad krene svjetska slava. Indijci nemaju nikakvih problema s izgovorom riječi drvored, oni to ispale kao da su Balkanci. 

Nedavno ste imali promociju albuma u Zagrebu, kakav je osjećaj rasprodati i napuniti Tvornicu? Kakvi su dojmovi? 

- Prije svega moram reći da se radi o malom pogonu Tvornice, ali u Tvornici se ne sjećaju kad je netko to napunio tako kao mi. Za tu promociju smo se jako potrudili i veselili se kao mala djeca tom koncertu i ja mislim da se to i osjetilo jako i da je to bio jedan od onih jedinstvenih događaja koje pamtiš cijeli život. Nama je bilo sjajno, nikad bolje, a po publici se vidjelo da im je isto tako.

Kakve su reakcije publike i kritike na vaš prvi album 'Arhelino'?

- Reakcije publike su iznad svih očekivanja, ljudi nam se javljaju sa svih strana i hvale na sva usta da ovakvo glazbeno iskustvo nisu već dugo doživjeli. Kritike su isto odlične, puno ljudi koji rade u medijima nas samoinicijativno guraju jer im se sviđa, to je već jako dobar pokazatelj. Nemamo vezu, a veza radi, ha, ha.

Koja vam je pjesma posebno draga?

- Meni osobno je 'More' jedna od onih koje me naježe kad ju slušam. Svako ima neki svoj intimni odnos s tim bićem koje zovemo more, a ova pjesma gađa u samu bit.

Za vas kažu da svirate 'francusku šansonu s energijom balkanske nostalgije', da ste 'nasljednici Antenata', da se na vašim koncertima 'putuje Parizom, Mediteranom i Jamajkom'. Slažete li se?

- Ma ja se slažem sa svime što pišu, samo neka ljudi pišu i slušaju, za to smo tu. Svi ti opisi govore da ljudi pokušavaju svoje oduševljenje pretočiti u nešto rječito i shvatljivo većini, a ja zovem sve da poslušaju album pa sami vide kuda se to s našim albumom putuje. Glazba je milina jer te može provesti po svijetu dok si kod kuće i kuhaš ručak. 

Prvi put nastupate u Splitu, što se sprema za subotnju svirku u Quasimodu?

- Spremili smo sat i pol glazbene uživancije na drvoredski način. Tko će plesati neka pleše, tko će piti neka pije, a tko će ljubiti neka ljubi, a mi ćemo svirati za sve podjednako.

Za kraj, poruka za vašu staru i novu publiku?

- Drvored u cvitu Mediterana vodi vas po svitu balkankana! Tko nas još nije vidio uživo ovo mu je odlična prilika, a tko nas je vidio znam da će doći! Ha, ha.