INTERVJU Gibonni: Toliko je dobre glazbe došlo iz Splita da se Porin trebao odužiti dolaskom u naš grad!

Promovirajući album '20th Century man' Zlatan Stipišić Gibonni osvojio je Austriju, čak sedam puta održao je koncert u Beču, bilo gdje da je svirao, od Rima preko Frankfurta, Berlina, Münchena, nizozemskog Amsterdama, do Londona ili Budimpešte, Gibonni je punio dvorane i zadobivao ljubav publike. Album je dobio izvrsne recenzije u Engleskoj, 'ovo je album bez ijednog slabog mjesta', 'tekstovi su ljekovita krema', 'skladbu My brother Cain potpisao bi i Nick Cave', neki su samo od napisa koji su osvanuli u Engleskoj i Njemačkoj, a izvrsne kritike je pobrao i u Italiji.

Ipak, jedan od najuspješnijih kantautora sasvim jednostavno i skromno kaže da o tome ne razmišlja kao o uspjehu zbog kojega bi poletio.

'Lipo je, ali ne triba zbog toga letit', Gibonnijeva je filozofija.

Sebe opisuje kao Dalmatinca, te će kao čovjek s Mediterana, kaže, uvijek živjeti u Splitu, jer želi biti na svojim korijenima.

- Dalmacija je za mene savršeni okvir. Najmanje svakog drugog čovjeka znam osobno, ha, ha... Mislim da su ljudi u Dalmaciji po tradiciji ljudi dijaloga i da temperamentno možemo svi vikati uglas i ne slagati se, a jedan drugome ostati i kumovi i najbolji prijatelji. Čini mi se da je Dalmacija s jednom nogom u 21. vijeku, a s drugom u svojoj tradiciji, svome iskonu. Da pojednostavnim, kad čovjek od 60 godina ide na lignje, a sa sobom nosi smartphone.

Na upit potječe li iz tih korijena i lirika u njegovim pjesmama, odgovara bez oklijevanja - totalno!

- Mislim da su ljudi na Mediteranu općenito lirski raspoloženi, pa i u novinama su kolumne vrlo često lirske. Onaj osjećaj da sam sebe preispituješ, jedan poseban šarm da na početku tvrdiš jedno, a na kraju kažeš, moglo bi to i ovako... Lipo je kad možeš s dvi različite ponistre gledat u isti dvor.

Kako smo se sa splitskim umjetnikom našli uoči dodjele Porina u Splitu, Gibonni je prokomentirao dodjelu najprestižnije diskografske nagrade u Hrvata. Iako je najnagrađivaniji izvođač, čak 37 'kipića' je vezan za Gibonnijev rad, ove godine nije dio Porina.

- Drago mi je da se Porin napokon održava u Splitu. Drugi gradovi su ga znali udomiti, međutim toliko je dobre glazbe došlo odavde da se na neki način i Porin mora odužiti Splitu. Nadam se da će se tu i udomaćit. Inače, ne samo da nisam ove godine dio Porina, nego zadnje četiri godine nisam bio na dodjelama, jer nisam izdao album. Gledan da stvari izgledaju pošteno, a ne očima taštine: jednostavno, kad nemaš rad, smatram da i ne trebaš biti tamo. Snimit ću album ove godine, pa možda sljedeće budem u fokusu...

Dosta kontroverzi je povukla za sobom odluka čelnih ljudi Porina da se ove godine ukida kategorija 'Hit godine'. Nekima je licemjeran potez, neki pozdravljaju odluku.

- Volio bih da je ostala dodjela u kategoriji hit godine, da bude ravnoteža. Struka misli jedno, publika drugo i mislim da se moraju čuti obje strane. To i je nekako logično da jedne godine bude Arsenova skladba pjesma godine, a hit godine recimo Bižuterija. Ako je to pravedno, fala Bogu, nema kod mene osuda.

Spomenuli ste da pripremate novi album. Nekako je uvriježen stav da se od Vas očekuje samo najbolje. Je li Vam takav stav 'presing'?

- Kad imaš neki uspjeh iza sebe, kako kaže Arsen, ti si žrtva minuloga rada i od tebe se puno očekuje. E, onda se treba potruditi da te tvoji uspjesi od ranije ne opterećuju, već da imaš entuzijazam debitanta! To je neka moja želja da sam u stanju da se svakom albumu veselim kao nekoj novoj šansi ili prilici. Volin sam sebe uvjerit, malo san 'psiho' po tom pitanju da se dovedem u fazu 'ukazala mi se prilika, moran to napravit najbolje' i tako se i ponašam. I suradnicima kažem, borimo se, sad ili nikad..., ha, ha...

Neki novi klinci osvajaju hrvatsku estradu. Koga biste Vi na prvu, bez razmišljanja, izdvojili od mlađe generacije pjevača?

- Imam čvrsto uvjerenje da se divim talentima, a ne stilu muzike. Ne gledam tko pripada kojem stilu, nego tko je koliko dobar unutar toga što čini. Gledam na način, na primjer, rock kao nogomet, jazz kao tenis... i gledam tko je koliko dobar unutar svoga sporta.

Tko je Federer u rocku?

- Damir Urban! U pop glazbi Oliver, u jazzu Matija Dedić i Elvis Stanić. Mada ja ne volim to svrstavanje pod pop kategoriju, čini se kao da u startu radiš stvari da budu popularne, da ideš ljudima niz dlaku. Ja jedino činin stvari sebi niz dlaku, odnosno želja mi je da radin šta volin i da to nadje put do ljudi koji su od moje sorte.

Na kraju, iz bogate karijere možete li izdvojiti najdraži koncert?

- Koncert u Spaladium Areni mi je u srcu kao fenomenalan i poseban koncert. Svirali smo dva i pol sata u dvorani i kada je sve bilo gotovo, izašli smo vani i dočekali smo publiku na kamionu i još pola sata svirali. Imao sam još dragih koncerata, primjerice u Puli, tamo su uvijek dobri koncerti, ili u Osijeku. Ima Osijek nešto dobro u sebi, nisu podložni trendovima, nego što vole - vole! Ne treba biti na televiziji ni u trendu ili modi. Onoga koga vole - vole! A takav mentalitet je i kod mene na Skalicama, ha, ha, pa mi je to jako blisko.