INTERVJU Nera Mamić: Brbljava, čupava, entuzijastična glazbenica koja ne pjeva onda kad spava, a spava malo

  Pjesma 'Alamo' novi je singl Nere Mamić, ovaj puta koautorski, budući da potpisuje tekst, a Olja Dešić glazbu i aranžman. Ova mlada glazbenica je jako ponosna na svoje prvo javno autorsko djelovanje, a njezin novi singl zaista ima posebnu priču koju je s nama podijelila.

Reci nam nešto više o sebi za sadašnju i buduću publiku. Kako bi se najbolje opisala?

- Brbljava, čupava, entuzijastična glazbenica koja ne pjeva onda kad spava, a spava malo.

Nedavno si predstavila svoj koautorski singl 'Alamo' za koji si pisala stihove. Kako je izgledao i koliko dugo je trajao proces nastajanja pjesme i kakvu poruku želiš poslati s pjesmom?

- Išla sam na nekakvu svirku i na putu smo stali u Rastokama. Zalijepila sam se očima za nekakav slap tamo i prvi stih pjesme Alamo je ubrzo bio na papiru, a onda sam ostatak napisala putujući, po busevima, vlakovima. Onda sam s tim tekstom otišla u Rijeku kod Olje, koji je napisao glazbu i aranžman. Proces stvaranja je jednostavan, krećemo od nule, bez očekivanja, zadanog smjera. Olja sjedne za klavir i muziciramo ono što nam u tom trenutku dolazi kao nuspojava stvorene energije. Alamo, kao nešto što se brani do kraja, ovdje predstavlja odnos dvoje ljudi koji zbog neke niže sile nisu jedno pored drugog.

Uz koju si glazbu odrasla, jesi li imala neke idole koji su te potaknuli da se otisneš glazbenim vodama?

- Prvi žanr koji sam uistinu usvojila i aktivno slušala i slijedila kroz osnovnu školu je zapravo hard rock, nakon toga sam otkrila grunge pa indie. U konačnici me zainteresirao soul, funk i jazz. U startu me se bacilo u vatru jer sam s jednim osječkim jazz bandom na prepad imala par svirki i tu sam se osjećala najprirodnije. Što se nekih muzičkih katalizatora tiče, puno je glazbenika dalo nešto što mi je u tom trenutku ispravilo kralježnicu i produžilo korak. Natali Dizdar mi je uvijek bila zanimljiva i zamišljala sam kao mala da s takvim bendom imam koncerte.

Bila si članica vokalnog ansambla Brevis s kojima si nastupila u newyorškom Carnegie Hallu 2013., Grand Philharmonic Hallu u Sankt Peterburgu 2016. i Sydney Opera Houseu 2017. Ispričaj nam malo to iskustvo i koji nastup najviše pamtiš?

- Brevis staž je i te kako dug, 14 godina. Iskustvo pjevanja u zboru, pogotovo od tako rane dobi, stvori jednu ovisnost o djelovanju u kolektivu koju zapravo jako volim. Ponekad je bitnije čuti dionicu pored, nego pjevati svoju. Najznačajniji nastup je bio upravo taj u Carnegie Hallu, zbog svjesnosti na kojim daskama stojim i koju glazbu tamo pjevam. Sve u svemu, predivno iskustvo.

Gdje možemo vidjeti tvoj sljedeći nastup?

- Svakako se vidimo i na ovom Ferragostu gdje ću pjevati sa Švesterima. U Ljubljani će biti koncert s mojim bendom Electric Pornom. A u kolovozu pjevam i na Aurea Festu Jazza. Ali sve ću se, nadam se, sjetiti staviti na društvene mreže.

Kakvi su ti planovi za ljeto?

- Balansiram između plaže i mora, bez kojih mi ne smije proći ljeto, i rada na novim pjesmama, proba i svirki. Nije nekakav dugoročan plan, puštam malo planove na miru, primjećujem da efikasnije radim kad pustim malo slučaju koji kraj da se zapetlja.