Malo je reći da je Gibonni sinoćnjim koncertom u Splitu na 'Snu Sustipanske noći' oduševio publiku. Ništa neobično za njegove koncerte, no Gibonniju je sinoć ipak bilo nešto neobično - svirati u Splitu nakon godinu i pol dana.
Poslije koncerta dao je intervju za Dalmatinski portal.
- Nakon godinu i pol dana jako je neobično svirati. Nadam se da je ljudima bilo lijepo. Godinu i pol dana je strašno dugo, imam osjećaj da smo svirali zadnji put prije 50 godina – rekao nam je Gibonni.
Kako je bilo izaći na pozornicu nakon toliko vremena?
- Veliko je uzbuđenje bilo svirati ovdje. Ipak živim u ovom gradu. Ako nešto nije bilo dobro, to ću slušati idućih pet godina, a ako je bilo dobro, dat će mi ljudi do znanja da je bilo dobro. Drukčije je kad sviraš u gradu u kojem ne živiš, jer odeš iz tog grada, kao kad prođe brod pa val ostane iza tebe. U Splitu s tim živiš, ne možeš uteći i živim na tom valu još godinu dana, iako dajem sve od sebe gdje god da sviram. U Splitu mi dođu i mater i dica na koncert, pa moram paziti što govorim (kazao nam je kroz smijeh Gibo). Mora biti maksimalno dobro. Samo tako ili nikako. Ne bih se igrao s tim u Splitu. Volim ljude koji to vole, koji su me podržavali 28 godina i želim im dati do znanja da mi je stalo. Hoću da znaju da mi je stalo!
Tijekom koncerta spomenuo si nekoliko puta da ti nedostaje Oliver...
- Osjećaj vezan za Olivera mi je podijeljen – na prijateljski i muzički. Strahovito mi nedostaje kao prijatelj kao prvo. Nedostaje mi i kao kolega. Mogli smo razgovarati bez maske. Bili smo uvijek iznad estrade. Nismo imali probleme koje imaju drugi na estradi ili koje možeš naći u žutom tisku. Mi smo voljeli muziku i kada bi bili skupa, izbrisala bi se generacijska razlika. On je ipak od mene stariji 21 godinu. Kada bi muzika krenula, ta se razlika nikada nije osjetila. Fali mi i kao čovjek. Ne znam koliko su javni ljudi naučili koliko je lipo to što je postojala jedna osoba koja nije dijelila ljude kao što ih Oliver nije dijelio. On nikad nije bio razlog radi kojeg bi netko ušao u konflikt. Zamisli koliko je to lijepo. Tvoj život ima smisla jer je on okupljao ljude. Pa to je predivno. Probaj se sjetiti još nekoga?
Mogu se tebe sjetiti...
- Ma pusti mene, ja sam čovjek drugog vremena. Ja sam čak i čovjek vremena društvenih mreža koje sam dugo ignorirao, ali slijede me. Ipak ima potrebe za tim. Moja ambicija je bila – daj Bože da radim što volim. Pa što je tu problem? To vjerojatno govori i neki čovjek koji sada lovi ribu negdje. Novo je vrijeme donijelo te društvene mreže. Danas svatko može pisati po tim mrežama što hoće. Ne mogu se s tim pomiriti.
Rekao si sinoć na koncertu da tko razumije i voli tvoju muziku neka dolazi na koncerte, a tko ne, ni ne treba...
- Nisam se želio svima svidjeti. Želim na svojim koncertima i svojom muzikom okupiti ljude koji su plemeniti, dobronamjerni. Meni takvi ljudi trebaju. Takve ljude volim i želim. Nikoga ne mogu promijeniti. Ne mogu razumjeti ljude koji su konfliktni. Koji hrane svoju djecu time što su izazvali neki konflikt. To ne želim. Prestar sam da bih ikoga promijenio. Želim samo moje ljude oko mene. Neka ih dođe 300 na koncert, ali da su pravi. Ne moram biti slavan. To je cijela istina. Želim ovaj život provoditi kvalitetno, s kvalitetnim ljudima.
Na novom albumu 'U po' ure' ostvario si suradnju s glazbenikom iz Afrike. Haddis Alemayehu Haddinqo, svirač tradicijskog etiopskog gudačkog glazbala 'masinqo', posebno je oduševio publiku. Kako je došlo do suradnje s njim?
- On je brački zet, oženio je Bračanku. Čuo sam da zna svirati naše pjesme. Išao sam proučiti što je on to radio. On je instrumentalistička zvijezda. Našao sam da je svirao na dodjeli Nobelove nagrade za mir. Ja sam svirao na dodjeli svjedodžbi. Znači čovjek je ozbiljan. Pa sam rekao ajmo vidjeti što možemo. Njemu je isto ova suradnja zanimljiva. Oni su otvoreni ljudi, uživaju u životu. Osvježavajuće je. Imam osjećaj kada je došao u studio da smo prozračili glave. Baš nam je osvježenje. Treba uzeti što ti život pruža.
I za kraj, jesi li zadovoljan sinoćnjim koncertom?
- Jako sam zadovoljan sinoćnjim koncertom. Uistinu je bilo lijepo. Hvala svima na tome – zaključio je Gibonni.