INTERVJU S MAĐIONIČAROM LUKOM VIDOVIĆEM 'Meni jednako znače dijete iz Duge Rese i monaški princ Albert'

Premda je sin uvaženih hrvatskih glumaca Ivice Vidovića i Mirjane Majurec, Luka Vidović je odlučio da gluma nije njegov poziv, već mađioničarstvo. Tako se u svojoj bogatoj karijeri može pohvaliti brojnim nastupima u svijetu što pred vodećim kompanijama poput Coca-Cole, Samsunga i brojnih drugih, što pred uvaženim ličnostima poput princa Alberta od Monaka. I ovo ljeto Vidović je u punom pogonu i niže nastup za nastupom – kako u inozemstvu tako i u Hrvatskoj, a u svom gustom rasporedu je uoči nastupa u Dugopolju našao vremena i za intervju za Dalmatinski portal. Ipak, kako on to sam kaže, krunom svoje karijere smatra dva nastupa: onaj na Broadwayju održan u sklopu showa 'Monday Night Magic' i 'Penn and Teller: Fool us' koji je najveći show za mađioničare u svijetu.

– Nemam neku posebnu profesionalnu želju. Eventualno bih volio ostvariti napraviti veliku turneju isključivo po Hrvatskoj nakon ove ljetne. Još smo u fazi dogovora s određenim slavonskim gradovima dok je Zagreb već potvrđen, no svakako se nadam da ću uspjeti ostvariti ideju posjeta u nekih dvadeset do trideset hrvatskih gradova i općina. Bez obzira na mjesto nastupa, svugdje se jednako potrudim. Zanimljivo je da sam dan poslije nastupa pred princem Albertom od Monaka nastupao u vrtiću u Dugoj Resi. Unatoč činjenici da su pripreme drugačije, meni jednako znači dijete u Dugoj Resi kao i monaški princ Albert – otkrio je Vidović.

Vaši roditelji vuku korijene iz Dalmacije, iz Splita. Kakav je osjećaj nastupati pred dalmatinskom publikom?

– Kad god nastupam, dajem sve od sebe, bez obzira nastupam li u Las Vegasu ili u Čišlima kraj Omiša, primjera radi. Ipak, moram priznati da sam htio da tata vidi prošlogodišnji nastup pred splitskom publikom te se nadam da me je on zbilja odnekud i vidio. Zaista nije mala stvar rasprodati dvije Lore i ponosim se time, a nije mala stvar ni to što je publika tražila treću predstavu koju smo također rasprodali. Dalmaciju volim, zapravo obožavam jer sam ¾ Dalmatinac i zbilja se veselim dolasku u Dugopolje kao i u mjesto Postira na otoku Braču u kojoj gostujem dan nakon.

Koliko su Vaši roditelji utjecali na odabir mađioničarstva kao Vašeg poziva?

– Majka nikad nije bila u potpunosti 'za' to da se profesionalno bavim mađioničarstvom, može se reći da me je i 'minirala.' Otac nije bio 'ni za ni protiv', ali očito je prepoznao nešto u toj mojoj želji jer mi je tu i tamo znao davati one sitne, ali jako korisne savjete. Upravo on mi je pokazao prvi trik, donio VHS kazete s nastupima tada najboljeg svjetskog mađioničara Davida Copperfielda koje su nastale još u prošlom stoljeću pa predlažem da klinci 'guglaju' što znači VHS. Od oca sam puno naučio vezano uz scenu, ali i o načinu života. Naime, naučio me da nekada treba i usporiti jer sam zbog dijagnoze ADHD-a uvijek bio 'zvrckast.'

Foto: Instagram / Luka Vidović

Postoji li neki poseban savjet koji ste dobili od svojih poznatih roditelja, a da Vam je pomogao u životu – privatno ili poslovno?

– Istaknuo bih baš očev savjet 'žuri se polako' koji porijeklo vuče iz latinskog jezika. Uostalom, prijatelji koji s nama prožive sve uspjehe i neuspjehe su u stanju udijeliti jednako vrijedne savjete.

Svojevremeno ste studirali na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, ali ste se ipak odlučili za mađioničarstvo. Koliko je Akademija utjecala na vaš umjetnički razvoj i kako je došlo do suradnje s Tarikom Filipovićem i Reneom Bitorajcem na jednoj od najizvođenijih predstava u novijoj povijesti hrvatskog kazališta 'Magic Act Show?'

– Službeno nisam završio Akademiju dramskih umjetnosti jer sam se pred kraj sve više bavio trikovima i nastupima ovog tipa te smatram da mi taj papir ne bi donio ništa novo niti me odveo u drugačijem smjeru. Unatoč tome, pred kraj Akademije sam se počeo družiti s Tarikom Filipovićem i Reneom Bitorajcem zahvaljujući učestalim susretima na gažama. Tako je negdje 'između tih susreta' nastala ideja za poznatu predstavu 'Magic Act Show' koja je odigrana čak 311 puta. Zato se uvijek rado sjetim Renea i Tarika koji su me poduprli i koji imaju veliku zaslugu u tome što sam danas tu gdje jesam. Zahvalan sam im što su mi ukazivali na neke propuste u predstavi jer obično se dobar izvođač ne postaje sam od sebe, već ako slušaš ljude koji imaju više iskustva od tebe.

Imate li neke rituale prije predstava?  

– Šećem uokolo kao Baltazar kojih 5 minuta te se volim uvjeriti da je sve kako treba biti prije predstave. Također, moram napomenuti da je, koliko god to nevjerojatno zvučalo, istinito da moj ADHD nestane par minuta prije izlaska na scenu. Posve se smirim i u tom stanju uma čekam početak predstave.

Koliko dugo uvježbavate neki trik prije nego ga odlučite izvesti na pozornici?

– Trikovi se moraju konstantno uvježbavati. Primjerice, imao sam nedavno predstavu 'U čemu je trik' i taj novi show planiram izvesti i u Dugopolju. Prije premijere u Ludoj kući koju sam imao prošle godine, tim i ja učestalo smo vježbali s pauzama od mjesec, mjesec i po dana. Tim su osim mene činile Kristina Boljun i Lana Antunović, plesačice iz plesnog studija 'Escape' s kojima sam stupio u kontakt preko dugogodišnje suradnice Lidije Iveković, a ako bi pauze bile duže, onda bismo morali ponoviti određeni trik više puta.

Jeste li ikada imali 'bloopers' tijekom nastupa ili se ozlijedili prilikom izvođenja trika?

– 'Bloopersi' i ozljede sastavni su dio ovog posla. Tako sam glavu razbio više puta, a 2001. ozljeda je bila toliko ozbiljna da sam završio na šivanju. U hotelu u Umagu je postao ritual da se zaletim u staklo, razbijem nogu ili odem na šivanje. Uvijek postoje i one duhovite situacije na nastupima poput one kada je dijete na pozornici trebalo otpjevati jednu pjesmicu. Dok su ostala djeca pjevala 'Zeko i potočić,' mali Denis je počeo pjevati 'Da sam često trijezan.'

Postoji li neka predstava koja Vam je posebno draga?

– Svakako bih istaknuo predstavu 'U čemu je trik' koju trenutno izvodim, a koja je psihički i fizički poprilično zahtjevna jer Luda kuća ima visok standard kad su u pitanju predstave. Dodajem i da sam dobar prijatelj s Reneom Bitorajcem što stavlja dodatan teret na sve jer nikog ne želim razočarati, pogotovo ne njega. Predstava još uvijek prolazi fantastično premda je odigrana preko 30 puta pred rasprodanom Ludom kućom kao i na brojnim gostovanjima. Definitivno su me obilježile još dvije predstave, a riječ je o predstavama 'Magic Act Show' i ' Cijeli svijet je pozornica.' Za potonju sam dobio ideju 2011., a osmišljena je tako da kroz nju moj otac prepričava svoj život, a ja ga utjelovljujem u djetinjstvu i daljnjim životnim fazama. Nažalost, na pola predstave moj otac je preminuo, no tu su se 'velikim' ljudima pokazali Atomikovci, odnosno plesna grupa Atomic Dance Factory i njihov pokojni voditelj Saša Krnetić koji su bez obzira na financijsko stanje utrošili svoje vrijeme i trud u predstavu. Zahvaljujući njima predstava je dovršena i odigrana kojih 30 puta te ona predstavlja jednu fazu mog života u kojoj ni oni ni ja nismo ništa zaradili, ali smo naučili što to znači biti čovjek. Zato smatram da me ova predstava ponajviše emotivno i ljudski oplemenila.

Često sudjelujete u humanitarnim događanjima na razne načine. Što Vas u tome najviše ispunjava?

– Ne bih rekao da me nešto posebno potiče, nego jednostavno imam poriv i osjećaj za takve radnje. Premda učestalo sudjelujem u humanitarnim akcijama jer me ispunjavaju, mislim da to ne bi trebalo biti nešto čime se čovjek treba hvaliti. Naprosto želim potaknuti druge ljude na takva djela, tim više kad netko napravi dobro djelo. Uvijek se rado sjetim dječaka koji je prije dvije godine spasio svoju rodbinu u slavonskom mjestu, a ja sam povratno nazvao njegovu majku te odradio besplatan show za njegov rođendan u školi. Nedavno sam ostvario i odličnu suradnju sa Zakladom Nore Šitum kojoj ide jedan euro od mojih proizvoda koje prodam nakon predstave 'Lukinih brzih trikova.' Na mojoj web stranici možete i pročitati neke zanimljivosti poput one da obožavam i životinje, ne mačke i ne pse, nego životinje općenito. Brinem se o ježevima, supruga i ja imamo dvije mačke Grea i Gospođu koje smo udomili s ceste pa se šalim da mi još malo nedostaje prije nego što me žena izbaci iz kuće. Ipak, smatram da svatko treba pronaći ono što ga ispunjava kao mene ovo. Zato kadgod imam priliku pomoći nekoj lutalici, stanem i nahranim je jer kako bi to rekao Charlie Chaplin: 'Kad nahraniš gladnu životinju, nahraniš svoju dušu.'

Ove godine ste 'uplovili' u bračnu luku. Kako teče bračni život?

– Rekao bih da bračni život teče odlično jer se još nismo rastali. Malo šale nije na odmet, ali zbilja sve ide onako kako bi i trebalo, po planu i programu.

Što smatrate svojim najvećim uspjehom, poslovno ili privatno?

– Možda to da sam se oženio. Šalu na stranu, svakako je dobar osjećaj imati mali krug velikih ljudi, kako bi to rekao Massimo – ljudi koji su uz tebe dugi niz godina i koji ti pružaju potporu u teškim situacijama. Mislim da je Shimazu iz serije 'John Wick' to dobro sumirao u rečenici: 'Prijateljstvo nije prijateljstvo samo onda kada je zgodno.' Tako da takve iskrene ljude smatram svojim najvećim uspjehom, a ništa manje vrijednim ne smatram ni svaki trenutak proveden sa životinjama.

Kako se opuštate i u čemu uživate u privatno vrijeme?

– Prilično sam jednostavan u svemu pa tako i u slobodno vrijeme. Volim sport kojim se bavim u slobodno vrijeme, a smatram da ni trenutak proveden sa životinjama nije izgubljen trenutak. Kada to posao dozvoli, supruga i ja si volimo priuštiti i pokoje putovanje.

Što publika može očekivati na predstavi 'U čemu je trik' u Dugopolju 22. kolovoza? 

– Publika u Dugopolju prije svega može očekivati dobru zabavu jer moji nastupi temelje se na tome da se ponajprije svi dobro zabave i otiđu nasmijani s nastupa. Između ostalog, djeca mogu očekivati da će biti pozvani na pozornicu te da će barem nakratko postati pravi mali mađioničari.