INTERVJU Severina: 'Štorija' nas vraća u vrijeme odrastanja na Tijardoviću, a 'Dalmatinka' se i nakon 20 godina pjeva u Beogradu i Sarajevu
Pjesme sa 'Štorije' će se uvijek slušati, ovo je klasika
Probe za 'Našu bilu štoriju' u Amfiteatru Doma mladih iskoristili smo za razgovor sa Severinom. Mnogi su već zaključili da neke od pjesama koje su puštene u eter donese atmosferu starog Splita Ive Tijardovića...
- Baš to je ono što je mene privuklo kad sam prvi put čula pjesme. Kad se počela svirati 'Štorija' Karanu su oči zasuzile, a ja sam to nazvala suzom sreće koja stoji devet godina. Znam da je potpuno sam hodao od dramaturga do redatelja, pokušavajući cijeli projekt privesti kraju. Tu energiju je preslikao na svih nas. Mi nismo pisali pjesme kao Neno Ninčević i on, ali svi znamo da su to lipi komadi, koji nas vraćaju u vrijeme kada smo zajedno odrastali na Tijardoviću i Splitskom festivalu. Ovo bi mogao biti nastavak nečega što smo davno slušali, drago mi je da su i drugi to primijetili - kazala je Severina, pa nastavila:
- Pjesme su baš nekako taman, tekstovi su ni viška ni manjka, melodije, orkestracije,su savršene, bend svira i pjeva mrak. To će u petak bit jako lipo...
Poznato je već da s Ninčevićem nisi surađivala od Dalmatinke, ovo su potpuno drugačije pjesme...
- Ovo je ipak rađeno za mjuzikl, mada možda i postoji pokoja poveznica. Napravili smo sada par spotova, ali ipak je sve to zajedno jedna cjelina iz koje se ne može vaditi dio. Meni su rekli da uzmem pjesmu 'Ispovid' i stavim je na svoju ploču. Moja ploča je ionako sva različita, kako mi se nešto svidi tako i radim i samo slušam srce. Rijetko sam imala cjelinu na albumima, iako na kraju ipak sve zvuči kompaktno. Ali ovo sada bi bilo kao da čupam srce albumu 'Našoj biloj štoriji'. Raskomadala bih ga, što bi bilo neprirodno.
Što za tebe znači ovaj projekt nakon brojnih albuma raznoraznih žanrova?
- Povratak doma skroz. Ja sam krenula s Franom Štrapalom. To su bile simpa pjesme za djecu, a čak i za ovo vrijeme mislim da bi taj mjuzikl bio sladak. Čini mi se kao da nema više društava gdje djeca mogu izlaziti, a ne samo igrati igrice. Ovo je stvarno povratak mom djetinjstvu.
U petak se očekuje puna dvorana. Što će publika moći vidjeti?
- Vidjet će nas nekoliko koje ionako znaju hahaha, ali ono što će čuti već dugo nisu čuli. Na Splitskim festivalima ovih novijih doba ne može se pronaći 20 toliko lijepih pjesama, tako sjajno uklopljenih u jednu cjelinu.
Ali danas malo tko ima strpljenja preslušavati albume, koliko god oni dobri bili...
- I to je točno. Ljudi nemaju strpljenja ni vremena preslušavati, ja mislim da srednja generacija uopće više ne ide na koncerte. Oni koji izlaze idu u kazališta, tako da su glazba uglavnom uvijek radi za one još mlađe...
I tada često to bivaju hitovi koje brzo pomete zaborav...
- Da, ali pjesme sa 'Štorije' će se uvijek slušati. Ovo je klasika. Postoje hitovi i klasika. Primjerice, ja Dalmatinku izvodim već 20 godina. Pjeva se i u Beogradu i u Sarajevu, odnosno svugdje gdje dođem. Jednako kao i Gospe moja. To su lipe stvari i uvijek su na repertoaru. Također i 'Virujen u te', koju je, doduše, napisao Bosanac Đorđe Novković, ali kao da je odavde.
Često je u prvom planu i tvoj društveni angažman, podržala si LGBT zajednicu, fotografirala se s djelatnicama Konzuma...
- Mora vam sve to prirodno doći. Nešto što je na silu ne bi bilo ni u redu. Polazim od svoje matere i sestre, koja nema zaposlenje. Tko će zaposliti ženu od 50 godina? Ne ulazim u stvari koje su rađene, možda će biti i gore, ali ja uvijek optimist.
Koliko tu ima PR-a?
- To ne može biti PR. Nikome od muzičara to nije potrebno. Ako imaš hit, onda imaš najbolji PR. Moraš nekad stati iza ljudi koji su manjina i ne mogu se zaštititi. Ljudi uvijek trebaju stati iza ljudi, drugi dan će valjda netko stati iza vas.
Na kraju kažimo da i u glazbi zna biti borbe, projekti poput 'Ne damo te pismo naša' afirmirali su klape kontra istočnjačkog melosa koji je uzeo maha na ovim prostorima...
- Ja mislim da u glazbi ne treba biti borbe. I sama sam snimala svašta, ali to je moja stvar. Sviđa mi se dosta stvari koje ne mogu stat pod istu kapu. Kad sam snimala 'Gas, gas' ili 'Štiklu' napadali su me razni, ali to je njihovo pravo, a moje je da kažem: 'Šta te briga šta ću ja radit'. Promijeniš stanicu i već slušaš drugu pjesmu. Tako da ja nisam za tako rigorozne stvari. Ne možete korijen sasjeći, on nikne negdje drugdje, a o ukusima se ne raspravlja.
