INTERVJU Tomislav Primorac: 'Da mi je netko rekao prije 10 godina da ću napuniti splitsku Loru rekao bih mu - naravno da hoću, ne jednu, nego i dvije'

Tomislav Primorac polovni je Dalmatinac i čistokrvni Hercegovac. Bavi se glazbom, komedijom, a u slobodno vrijeme je diplomirani fizičar. Životni san mu je da bude kao Nikola Tesla, napravi nešto korisno za ljudsku civilizaciju samo kako bi se Dalmatinci i Hercegovci svađali čiji je. Ovako nam se predstavio jedan od pokretača splitske stand up scene, sad već davne 2017.godine. Od tada stvari su se itekako promijenile, odustao je od doktorskog studija biofizike kako bi se u potpunosti mogao posvetiti stand upu. U razgovoru s Tomislavom otkrivamo kako je odlučio ići ‘all-in’ u stand-up, a najavljujemo i proslavu 10 godina njegove karijere 29. studenog u dvorani Lora. 

Ovo će biti tvoj najveći solo nastup do sada. S obzirom na to da se prva izvedba u 20 sati jako brzo rasprodala, dodao si novi termin u 18 sati. Jesi li očekivao ovakvu pomamu za ulaznicama?

- Da mi je netko rekao prije 10 godina da ću puniti splitsku Loru, rekao bih mu - a naravno da hoću, ne jednu, nego i dvije. 

Svaki put kad se rasproda show, ekipa pita za dodatne ulaznice, ovaj put će ih biti. Idemo stopama Prijovićke ha, ha.

Što si pripremio za splitsku publiku u showu s kojim slaviš desetljeće djelovanja?

- Nisam još ništa pripremio, nije baš neki dobar način za pozvati ljude na nastup, ali spremit ću ima još vremena. Shvaćam to kao neki ispit, bitno da si zadao sebi neki rok, a onda ćeš dan ranije smisliti što ćeš pričati. Moraš zadovoljiti svih, da čuju nešto što do sada nisu, a da istovremeno bude jedan od najuvježbanijih i najboljih materijala. Bit će to duga noć pred nastup, ljudi mogu očekivati mene neispavanog na pozornici u Lori jer sam radio do pet sati ujutro. Potrudit ću se i dat ću sto posto od sebe. 

Onda ti se za poklon može donijeti neko energetsko piće?

- Da, RedBull me često digne prije nastupa, a zadovoljan ću biti i s nekim šećerom. 

Dolazi li ti obitelj na nastupe?

- Bit će članovi obitelji, mama se najavila i to je otegnuta okolnost. Škakljiva okolnost je kad ti majka dolazi na nastup, ali ovoga puta se dovoljno rano najavila i mogu filtrirati materijal - neki mater proof nastup. 

U čemu je fora s mamom? Nije valjda da ti kaže ‘Tomo, nisam te ovako odgojila’…

- Da, moram smanjiti psovke, vulgarnosti, kaže da ne smijem govoriti na pozornici kako pijem... Ali moram paziti na nju, a i nema me priliku često gledati. Šalu na stranu, veselim se uvijek nastupima u Splitu, volim kada se ‘bazama’ smiju i članovi moje obitelji, prijatelji, poznanici.

Hoćeš li program iza Lore izvesti rođendansku izvedbu u drugim gradovima?

- Mislim da neću, zamislite ‘Deset godina Tomislava Primorca’ u Sesvetama pa da se publika pita koji je ovo ha,ha. U Splitu to ima drugačiji kontekst. Zato sam rođendansku izvedbu i napravio u gradu u kojem živim, radim i djelujem.

Je li ti proletjelo ovih 10 godina? Sjećam se intervjua kojeg smo radili na nekim tvojim početcima, dojam mi je kao da je to bilo jučer…

- Evo, ostvarili si se kao majka i žena u međuvremenu, a ja još pričam šale okolo. Ne bih rekao da je proletjelo, imao sam 23 godine, bio sam student, picavao predavanja da mogu ići na nastupe, putovao autobusom i lomio svoja leđa. Sada imam 33, putujemo automobilom i dobro su nam plaćeni nastupi. Velik komad života je ispisan u ovih desetljeće karijere, stvorili smo scenu, mijenjali razne klubove u kojima nastupamo, a mogao bih cijelu knjigu sjećanja i dojmova ispisati. 

Što je najljepše od svega što ti se dogodilo?

- To što smo bili pioniri stand up scene u Splitu. Morali smo biti luđaci koji su odlučili raditi nešto što nitko ne radi. Prvih godinu dana nikome nisam rekao čime se bavim, znala je samo cura. Danas je scena na visokom nivou, na ponos svih nas - profesionalnom.

Doživljavaš li se na neki način kao poznata osoba, s obzirom na to da ste u ovih deset godina nastupali na stotine puta diljem Hrvatske i regije, a vaše showove pogledale su na tisuće ljudi?

- Ne baš slavna, nazivam to ‘nešto između poznatog i lokalnog redikula’. Slavnim osobama se na ulici nećeš javiti, nećeš Gibonniju na ulici reći ‘Di si Gibo, šta ima?’. Jednom me ma ulici jedan momak zaustavio, osjećao sam se kao mlađe dijete na igralištu kojeg šalju po balun. Tako da, dobro je da se ljudi osjećaju dovoljno ugodno da ti na ulici priđu, da si im pristupačan, a to uzrokuje neke ugodne interakcije. Zna biti i nekih neugodnih, molim vas nemojte me pitati kad je idući nastup. Pitajte me kad je slobodan dan, ako vas zanima nastup naći ćete informacije na stranicama ‘Splicka scena’. FBI da me traži zna gdje sam bio koji dan, eto, toliko smo ažurni na našim kanalima. 

Po struci si fizičar, odustao si od doktorskog studija biofizike kako bi se u potpunosti mogao posvetiti stand upu. Nakon nekog vremena od takve odluke, jesi li požalio?

- To je bio dobar potez, čak sam dobio afirmaciju bivših kolega koji su mi čestitali nakon nastupa i rekli da je super što sam odustao od doktorskog studija. To mi je jedna od najljepših stvari koje mi je netko rekao, zato što većinom čujem one tipične žalopojke. Znanost je neki uhodan i utaban put, zna se što trebaš i penješ se tim stepenicama. 

Ovo je sasvim drugo, kreativno, slobodno i nepredvidivo, ali me čeka ono što sam napravim i to je motivirajuće. Nema štete, napravio sam nešto što sam osjećao u srcu i napravili smo veliku stvar. Iz ničega smo stvorili stand up scenu, a danas punim Loru. Ne znam bi li ikada s predavanjem iz fizike mogao napuniti Loru, vjerojatno ne bih.

Da, niti bi publika iz drugih država naručivala dresove Hajduka kada dolaziš na nastup…

-Super je što humor nadilazi neke razlike u ljudima, a najviše što nadilazi te razlike je - Hajduk. Tako sam jednom prilikom, prije dolaska na nastup u Beograd, dobio narudžbu u inbox. Nemanja me tražio dres Hajduka i knjigu ‘Bili libar’, pazi ti to. Naravno, potrudio sam se to uzeti, lijepo mi je stvoriti neko novo poznanstvo. Super mi je što su ljudi slobodni javiti nam se i zatražiti litru maslinovog ulja i plavi Chesterfield, ako nema može Ronhill. Na neki način sam kao Wolt, Glovo, ma samo naručite. 

Oni koji vas prate znaju da su teme vaših nastupa najčešće inspirirane nekim društvenim i životnim situacijama. Politiku ne želite u svoju butigu, postoje li još neke teme u koje se ne želite dirati? Možda upravo najvećeg ponosa Dalmacije…

- Hajduk je, čisto da se razumijemo, najbolji klub, osvajamo ove godine prvenstvo. Ljudi koji vole gledati komičare na nastupima podrazumijevaju da su teme nastale kao neka šala, da se zezamo, ne mislimo ozbiljno i ništa loše. Ako se zezam s Hajdukom na nastupu većinom će publika to prihvatiti kao nešto simpatično. Kada izvodiš to izvan konteksta prostorije gdje se to izvodi, staviš na društvene mreže nastup, onda ljudi imaju krive percepcije. To su većinom oni koji ne prate stand up, ali ni tada ne postoje tabu teme. Nisam se puno zezao na račun Hajduka, ali nije bilo nikada negativnih reakcija. Crni humor i politika je nešto gdje nastojimo biti oprezni, neke teme nisu za zezanciju. 

Publika vas poznaje s pozornice, kroz minute nastupa koji su pogledali. Kako izgleda jedan dan komičara iza kulisa?

- To je definitivno više od posla na pozornici. Ponekad je riječ o cjelodnevnom poslu, a najzanimljivije je što ga možeš raditi bilo kad i bilo gdje. Dok šetaš, jedeš, odmaraš, uvijek ti na pamet dolaze neke nove situacije koje želiš obraditi u svom nastupu. Kad me netko vidi za laptopom misli da sam neki knjigovođa koji obrađuje poslovne knjige, a ja ustvari pišem šale. Dan komičara je ispunjen smišljanjem i pripremom, a ponekad sam znao imati i bizarne situacije. Cijeli dan bi bio za kompjutorom, ne bih pričao s nikim, a onda navečer došao na nastup pred stotinu ljudi i ne bih uvukao jezik. Onda bih iza sjeo sam u auto i bio sam. Malo šizofreno, čak sam razmišljao kada imam solo nastupe da nađem neki ‘rent a prijatelj’. Neku osobu koja bi sa mnom putovala, pričala, dala besu prije nastupa. Shvatili ste da više volim kada svi skupa putujemo i nastupamo. 

Na društvenim mrežama ste jako popularni, tamo se često nađu i neke baze kojih nema na nastupima. Koliko ti taj sadržaj uzima vremena?

- Danas je to neophodno, pogotovo zbog brojki. Tamo te pogleda na stotine tisuća ljudi i lajka njih nekoliko desetaka tisuća. To je enormna količina, ako znate da me dvadesetak tisuća ljudi godišnje pogleda na svim nastupima uživo. Ljudima nedostaje pozitivnog i zabavnog sadržaja, tako da takav sadržaj brzo pronađe viralnu publiku. Sve je to dio marketinga, a koji je dio lepeze poslova koje radimo. 

Radio si i za emisiju ‘Stanje nacije’ Zorana Šprajca…

- Napravili smo desetak suradnji, lijepo iskustvo. Međutim, više volim proces u kojem sam slobodan, a televizijski format je ograničen kontinuitetom. 

Poruka za kraj razgovora…

- Karata ima još malo, požurite po svoju ulaznicu, inače se vidimo na proslavi 20 godina rada. Šalu na stranu, bit će prilike na nekom drugom mjestu. Nastavit ćemo i dalje stvarati nove baze, dizat ćemo ljestvicu. Iduće što ćemo napraviti bit će snimanje ‘speciajala’, viđenog materijala od sat vremena koji ćemo tako umiroviti. Tako ćemo doći do neke nove publike. Na kraju, drago mi je da smo stvorili nešto iz velike ljubavi i strasti, danas od toga možemo živjeti, ali i dalje uživati.