Foto: Meri Gaće INTERVJU Viki Puharić i Joško Lelas: Naš crveno-plavi brak u službi je filmske umjetnosti i Makarske!
Dokuma Film Festival Piše: Dalmatinski portal

INTERVJU Viki Puharić i Joško Lelas: Naš crveno-plavi brak u službi je filmske umjetnosti i Makarske!

Uzburkali smo obje stranke, ali se na to ne obaziremo. Imamo svoj cilj, a to je jednoga dana postati Cannes dokumentarnog filma - poručuju glavni producenti DokuMA Film Festivala

Drugo izdanje međunarodnog DokuMA Film Festivala počinje 3. lipnja u Makarskoj. Glavni producenti ovog projekta su Viki Puharić i Joško Lelas. Ona sebe predstavlja kao dr. med. dent. koja je najprije majka, pa žena, pa kći i sestra, pa 'politički aktivna u nijansama crvene'. On je dipl. oec. koji je 'Makarska trešnja na korijenu vlaške raseljke', otac troje djece, suprug, dugogodišnji zaposlenik Hotela Makarska koji je 'polički aktivan u nijansama plave'.

Kako je prošao prvi DokuMA Film Festival 2014, je li bilo 'porođajnih muka' i je li dokumentarni film uspio privući makarsku publiku?

VIKI: Znate kako je kad se nešto iznese na krilima entuzijazma, vjere u san da mi to možemo, ideje da će ne samo Makarska reagirati pozitivno nego svi oni na čija smo vrata pokucali.... I bez obzira na čudne poglede i pitanja u stilu 'zar uistinu mislite da će Makarani gledati dokumentarce', mi smo bili uporni... Možda smo živjeli i disali u nekom oblaku, više njih… al' se isplatilo!

JOŠKO: S obzirom da sam imao neka iskustva u organizaciji sličnih zbivanja, računao sam na pozitivnu strepnju i energiju i jedino sam strepio nad nepoznanicom kako će ova dobra akcija naći put do naših sugrađana. I baš u tom segmentu moram priznati da je ne samo rođenje ovog Festivala bilo uspješno, nego je naša sredina bila odlična i poticajna. Zato vjerojatno treba zahvaliti ne samo interesantnosti projekta nego i odličnom pristupu ovih mladih ljudi koji guraju ideju u koju vjeruju i koju znaju prenijeti na ovaj grad.

VIKI: Porođajnih muka je iz naše perspektive bilo, ali morate znati da smo mi perfekcionisti, tako da… kad smo te muke usporedili s drugim festivalima i prokomentirali s ljudima iz branše, svi su nas tapšali po leđima i uvjeravali da pretjerujemo… Tako da rezimiramo: porođajne muke smo nakon intenzivnog uvjeravanja vukova iz festivalskog svijeta poput Puhovskog, Sekulovskog, Mitića, Trpčevskog, Gamulina… zanemarili.

Kao glavni producenti festivala, kako ste riješili logistički problem nedostatka kino infrastrukture u Makarskoj?

VIKI: Da, to nam je stavka koja nas najviše boli! Mi dvoje stojimo iza sna naših režisera koji ne žele odustati od savršenog zvuka i slike, od prenošenja emocije na gledatelje s treperenjem basa u pozadini… Dakle i sami možete zaključiti da bez kino infrastrukture troškovi za opće realizaciju samog festivala vrtoglavo idu gore jer moramo plaćati sve! Od tehnike, preko montaže do čuvanja tehnike u noći na trgu, smještaja zaposlenika firme koja je angažirana na festivalu.... Možemo sa sigurnošću reći da nam je to najveća stavka u budžetu! Odgovor na vaše pitanje je to da smo sve riješili na zadovoljstvo i režisera i gledatelja, ali nauštrb naših živaca i kucanja na bezbroj vrata za novčane donacije uz popunjavanje brda papirologije silnih natječaja. Al’ isplatilo se i sve smo to ponovili ove godine!

JOŠKO: Nevjerojatno je kako su inventivni ljudi na kojima se temelji profesionalni dio ovog festivala i to u velikom dijelu olakšava preostali dio organizacije

Na kraju ispadne kako bas ovi naši 'logistički nedostaci' postaju naša prednost i daju jednu posebnu energiju festivalu koja se prelijeva po gradu koji zaživi onim bojama i dušom za koje svi znamo da su prisutne, ali smo ih ponekad lijeni pokazati.

Vidite li DFF više kao kulturnu ili turističku manifestaciju?

VIKI: U Makarskoj se uvijek govori da se turistima mora ponuditi nešto više od mirisnog mora, velebnog Biokova, hladovine tamarisa… Mi smo pak u udruzi skontali da ćemo baš zbog ovog prije navedenog te termina odvijanja festivala uvelike imati prednost pred festivalima koji se odvijaju u unutrašnjosti a sličnog su karaktera. Zamislili smo festival kao kulturno turistički i svake godine imamo drugu zemlju partnera iz EU, a prošle nam je godine festival otvorio ministar Lorencin uz gostovanje brojnih ambasadora. U suradnji s Gradom, TZ-om i Hotelima Makarska svim se uzvanicima organizira upoznavanje s povijesti i sadašnjosti našega grada te se uz izmjene iskustava uspostavljaju i neke nove suradnje koje pogoduju i kulturnoj i turističkoj budućnosti grada i države.

JOŠKO: Kulturna razmjena s europskim državama kroz ovakav vid dokumentarnog filmskog razgovora je jedna posebnost i vrijednost DokuMA Film Festivala. Našim građanima se pruža izuzetna prigoda upoznati se sa zbiljskim socijalno-društvenim okvirima sredina iz kojih nam dolaze naši gosti, a tako bolje razumijemo njihove navike i potrebe, a onda lakše predstavimo i nas same. Našim dragim gostima šaljemo poruku uvažavanja i cijenjenja njihovog kulturnog i nacionalnog bogatstva.

Kakvu podršku dobivate od lokalne zajednice? 

VIKI: Ako mislite lokalne zajednice kao stanovnika grada, onda sve pohvale Makaranima koji su neumorni u nuđenju svoje pomoći. Kad idemo preko rive potežu za rukav i pitaju kako mogu pomoć... Zahvaljujući svima njima koji su prepoznali potencijal ove manifestacije, ali i onih koji su samo željeli malo pomoći, pridonijeli su činjenici da su sudionici festivala prošle godine ostali šokirani na gostoprimstvu i toplini koju su doživjeli za vrijeme svog boravka u Makarskoj. A ako mislite na vlast u gradi, kao i oporbu, vlasnike firmi, direktore, vlasnike malih obiteljskih restorana... U moje, Joškovo i ime ostatka Dokume samo mogu reći - hvala!!!

Udrugu Dokuma se uglavnom doživljava kao grupu mladih umjetnika, kako ste vas dvoje došli u 'filmske vode'? 

JOŠKO: Upravo na segmentu turizma i doprinosa ovakve manifestacije cjelokupnom turističkom proizvodu našeg grada je nastala ova suradnja. Nadam se da sam nekim svojim sugestijama i zalaganjima pomogao da ovaj festival i ostvari takav doprinos, za što sam ja iskreno uvjeren da je tako. A s ovim  znalcima i entuzijastima je veliko zadovoljstvo raditi.

VIKI: Eh sad! Mnogi bi rekli da je ovo čisti nepotizam! Al' iza svakog muškarca se krije uspješna žena. Tako se iza brata krije sestra, a iza sestre Joško... Ajmo reć' da je to bila lančana reakcija. Direktor festivala Jadran Puharić je sanjao san, a za realizaciju je bila potrebna savršena logistika... Ovdje bez imalo srama ili možda straha da ne kažem što krivo, vrijedi ona stara 'dobro se dobrim vraća'. Naša obitelj je živjela, a i danas diše za ovaj grad, nebrojeno je akcija u kojima smo sudjelovali i sebe davali samo želeći Makarsku učiniti ljepšim mjestom za život... Iako san poslom vezana za Tučepe, ja san dite makarske rive i Plišćevca... Ne sramim se pitati da mi se pomogne, ne bojim se da ću bit odbijena, al' to sve nisam mogla sama! Tražila san sebe u muškom rodu, tražila sam nekoga tko bi mogao sanjati Jadranov san, a svojim iskustvom i angažmanom mi pomoći u produkcijskom smislu... I tada je uslijedio poziv, kava, ruka ruci i Joško Lelas ulazi u priču! Svim srcem! Da ponekad ostavlja bez daha koliko informacija ima a opet kojim žarom živi san jednog mladog umjetnika! Naša suradnja je ništa nego savršena simbioza na ovom projektu. Nekada ne trebamo ni govoriti, razumijemo se...

A sad jedno osobnije pitanje, budući da nije baš svakidašnja situacija da na jednom projektu surađuju 'politički rivali', kako je došlo do vaše 'kulturne crveno-plave koalicije'?

VIKI: Možda je najjednostavnije odgovoriti na ovo pitanje protupitanjem - zar bi kultura trebala bit obojena? Zar filmove gledaju samo crveni ili plavi? Zar bi ovako grotesknom projektu smjelo nešto tako banalno stati na put? 

JOŠKO: Ovaj projekt je tako fantastičan i sveobuhvatan da se kroz njega mogu naći ne samo politički oponenti nego i svaki građanin ovog grada. A zar više nije vrijeme da svi zajedno počnemo tražiti način da naši mladi ljudi imaju priliku svoju energiju, viziju, volju i znanje pokažu upravo u svom gradu. U protivnom ćemo samo nijemo gledati kako nam grad postaje sve prazniji.

Kakvi su planovi za ovogodišnje izdanje festivala i kako napreduju pripreme?

VIKI: Pripreme su počele u rujnu... U pravilu se zahuktavaju Joškovim dopisivanjem s ambasadama, mojim pregovorima s hotelskim kućama, malim obrtnicima... Od drugog mjeseca možemo reći da kreće pravi posao. Pored svih svojih obaveza iziskuje vam to najmanje tri sata dnevno odgovaranja na mailove, razgovora, uvjeravanja... Moram priznati da je ove godine lakše jer imamo uspješan festival iza sebe, prošle godine smo prodavali ideju u začetku, a ove se imamo za što uhvatiti!

Zašto baš Poljska kao zemlja partner?

JOŠKO: Umjetnički je iza njih godina trijumfa na Oscarima, a Poljski filmski institut nam je osigurao filmove najviše kvalitete. A što se tiče turizma, upravo su Poljaci lani bili najbrojniji gosti u Makarskoj. Zar to samo po sebi dovoljno ne govori kako je to prilika za nas sve.

Gdje vidite DFF u budućnosti i može li vaš 'producentski brak' preživjeti iduće lokalne izbore? 

VIKI: Prošle godine držeći se pod ruku gledali smo punu ljetnu pozornicu koja je prepuna strpljivih gledatelja čekala da se pusti film. Tad smo shvatili da su Makarani zaslužili imati jedan ovakav festival jer su publika kakvu se rijetko može naći! Zavoljeli su našu ljubav prema dokumentarcima i to je nešto što nas ostavlja bez daha a opet obavezuje. Makarani su željni filma, druženja uz film i čašicu razgovora kad završi, da prokomentiraju odgledano. Što dodati kada smo shvatili da će za koju godinu festival nadrasti nas same!

JOŠKO: Zamišljeno je da svake godine bude predstavljena  po jedna članica EU pa sad vi procijenite kroz koji je to period planirano. Ali mi se zbilja nadamo da će ovaj festival biti festival Makarske jer bi sve ovo i trebala biti njena priča. I mislim da smo tu bez konkurencije s odličnim potencijalima i mogućnostima.

VIKI: A naš brak? Uzburkao je vode i crvene i plave... Mi se na to ne obaziremo, imamo svoj cilj, a to je biti etablirani na svjetskoj festivalskoj karti te jednoga dana postati Cannes dokumentarnog filma! A tepih? Može bit crven ili plav, nama je svejedno jer mi ćemo i za dvadesetak godina stati ruku pod ruku negdje u kantunu prepune ljetne pozornice i diviti se nekim novim klincima koji su nas naslijedili...

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(4289, "");
Pregledaj komentare