Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: press INTERVJU Zašto svi ne znaju za Brkove? Našli smo se s frontmanom za šankom pa otkrili

INTERVJU Zašto svi ne znaju za Brkove? Našli smo se s frontmanom za šankom pa otkrili

'Podcijenili su nas, ali smo još tu', kaže Shamso 69 uoči splitskog koncerta u klubu Porat

Prvim albumom naziva 'PunkFolkWellness' skratili su muke svojim obožavateljima, kritičarima i novinarima koji su pokušali pronaći pravu riječ kako bi opisali žanr ili odabrali ladicu u koju bi smjestili glazbu Brkova.

Plodonosna dva desetljeća karijere proslavit će ove subote, 23. studenoga, u splitskom klubu Porat. Kao i uvijek, publiku očekuje autentičan stil sviranja i odijevanja, žestok scenski nastup i oštri tekstovi. Ukratko, mogu očekivati bend sa srcem punkera, vokal folkera, a na koncertu će se nesumnjivo stvoriti kondenzacija kao u wellnessu. I to vam je - PunkFolkWellness.

Uoči koncerta našli smo se s njihovim frontmanom Shamsom 69 (Vedranom Peharom) koji je autor većine njihovih pjesama. Mjesto sastanka - šank kluba Porat.

- Ovo je top. Mislim da je sjajno mjesto za sviranje. Prvi put sam tu i odmah sam sve pregledao. Tamo je backstage, velik je parking, odličan prostor i šank je dobre visine, ne valja kad šank udara u zube. I materijal na šanku je dobar, limeni, samo nedostaje konobarica s borosanama - uz smijeh nabraja, vidno sretan što nakon pet godina ponovo nastupa u Splitu, gradu s kojim ima snažnu poveznicu.

Rodom je iz Mostara, ali je nekoliko godina živio u Splitu. Pohađao je Osnovnu školu Zlata Šegvić - danas Manuš - i dugo može nabrajati likove iz mladosti koji su mu obilježili značajan komad djetinjstva i trajno ga vezali za ovaj grad. Prva djevojka, prvo pijanstvo, ali i prva morska avantura koja je neslavno završila.

- Ćaća od prijatelja iz razreda imao je pasaru u lučici Mornara. Ukrali smo je jednom preko noći i završili neplanirano na Čiovu jer nam se penta smočila i pokvarila. Udarili smo u stijene, ogromnu rupu napravili na brodu. Čovjek nam je pomogao da ga izvučemo na žalo, a njegova žena nam je dala zamjensku robu. Vratili smo se zadnjim busom, onim koji vozi od Trogira do Splita. Zamislite pogled moje stare kad sam došao doma u drugoj robi. Rekao sam joj da me ništa ne pita. Ne mogu ni zamislit kako je prošao ovaj moj kad mu je otac shvatio da mu nema broda - prisjetio se.

Osim njegovih prijatelja iz mladosti, u publici će biti mnogi kojima su Brkovi obilježili mladenačke dane i oni koji su tek otkrili ovaj bend. Od prvog albuma je prošlo 15 godina. Mladići i djevojke od 20-ak godina koji su se naguravali na njihovim koncertima sad su ozbiljni odrasli ljudi u kojima bi se mogao probuditi poriv da se opet pridruže šutki. Svakako na splitskom koncertu očekuju šaroliku ekipu jer su baš takvi uvijek pratili Brkove.

- Sada se više generacije isprepliće, ali dok je to bilo jednogeneracijski, ljudi koji su dolazili na naše koncerte bili su iz raznih slojeva, kultura, subkultura... Mogao si vidjeti odvjetnika, punkera, tipa koji pije ispred trgovine i dotjeranu ženu u štiklama. Kada bi uoči koncerta vidjeli ljude koji stoje na ulazu u klub pitali bismo se tko je ove ljude sastavio na jedno mjesto, k’o da izlaze iz dućana mješovite robe - govori vokal kojem je upravo to draž Brkova.

Iako su dugo na sceni, brojnima su nepoznanica. Brkovi nisu bend čije pjesme možete čuti na domaćim radijskim postajama premda imaju brojne pristojne tekstove koje bi se svidjele širim masama. Kad kažemo pristojne, mislimo na doslovno značenje te riječi, na pjesme koje ne treba cenzurirati. 

- Mnogi ne znaju za nas, što je smiješno nakon osam izdanih albuma. Zašto? Pa mislim da imamo medijsku blokadu, pogotovo u Zagrebu. Kao da nas se nešto srame, a ne znam zašto, zaista to ne znam objasniti. Trebalo bi njih pitati, jako je čudno. Ljudi koji su radili nešto s nama znali su mi kazati kako im se preporučuje da ne spominju da su ikada surađivali s nama. Možda je problem u tome što nikada nismo imali izdavača, sve smo radili sami, nema nas na Porinu, u kategoriji bilo kakve nagrade, nema nas nigdje. Međutim, mislim da su nas podcijenili. Ignorirali su nas do te mjere da je baš postalo malo i neugodno. Ne pričamo ovdje o slavi, jer nam nije stalo do toga, mi se samo želimo baviti muzikom. Nakon 20 godina, još smo tu, jako smo zadovoljni i sutra ćemo imati samostalni koncert u Splitu. Najbolji su samostalni koncerti za koje se plaća ulaznica. Onda znaš da je tu došao samo onaj tko taj bend sluša - podvukao je naš sugovornik.

Dok smo pričali pojavio se dostavljač na vratima kluba, zaustavio je pogled na Shamsi i razvukao osmijeh.

- Da, izvolite. Čime sam zaslužio vašu pažnju? - pitao ga je naš sugovornik.

- Jesi li ti pjevač Brkova? - pitanjem je odgovorio dostavljač i nastavio se kratak razgovor.

- Da, jesam.

- Slušam vas 15 godina.

- Znao sam da niste normalni. Sačuvaj, Bože.

- Vidimo se sutra! - poručio je obožavatelj.

- Evo, kad vam ovo neki momak kaže, bježi od njega. Niti slučajno se udat' za ovakvoga. Izbjegavajte one koji slušaju Brkove - savjetovao je damama Shamso 69.

Vratili smo se razgovoru o glazbi i bendu koji već dva desetljeća svira po klubovima, dvoranama, festivalima i rupama. Kad smo već kod rupa, zanimalo nas je kako je izgledalo najgore mjesto na kojem su svirali.

- Na počecima karijere na festivalu u Virovitici smo svirali na prikolici starog kamiona, kao da smo na stočnom sajmu. Sjećam se da je na tom nastupu gitarist imao lasicu oko vrata, ali ne pravu, već sintetičku. Kako je ta umjetna životinja bila stara, a on se znojio, lasica mu se zalijepila za vrat i stalno su otpadali komadi sintetike koji su letjeli meni u usta. Sjećam se da sam ludio na tom koncertu, al’ je to njemu bilo baš smiješno. Bilo je tu još gorih mjesta, ne mogu ih se svih sjetiti. Često bi se znali zapitati: 'Zašto je netko ovdje napravio klub?'. Jedan frajer nas je smjestio na pozornicu na kojoj se bubnjar nije vidio, jadan je cijeli koncert izvirivao glavom iza nekog zida. Niti smo mi vidjeli pola publike, niti se vidio bubnjar. Kaos - prisjeća se naš sugovornik.

Zanimalo nas je kako je sve krenulo prije čak 20 godina. Podijelili smo sa frotmanom svoju niti malo maštovitu teoriju kako je nastala prva PunkFolkWellness pjesma. Zamislili smo nečistu garažu u kojoj su gajbe piva zamijenile stolice. Dok su svirali, netko je slučajno zatitrao glasom i sinulo im je - to je to. Baš to želimo stvarati. Folk i metal.

- Da. Bilo je baš tako, osim ovog zadnjeg dijela. Dosadno nam je bilo stalno svirati isto, stalno ponavljati obrade i samo se rodila ideja našeg benda. Ali mi stvarno jesmo počeli u garaži kakvu si opisala. I danas smo u istoj garaži. Evo, kao da si znala, neki dan mi je došla žena i rekla da će joj kćer useliti u stan iznad garaže i da bi ona sad tu držala auto. Moramo iseliti nakon 20 godina, a baš nam je dobra garaža. Urnebes je unutra, na pod smo stavili drvene palete da nam ne bude hladno, svega ima u njoj... Da, da, da, garaža baš kakvu si zamislila - smije se Shamso 69. 

Kad smo kod piva, Brkovi su napravili svoje, objavili su strip i pjesmaricu, a kroz dva desetljeća su izdali osam albuma. Kako smo već napisali na početku - plodonosnih 20 godina.

Nije nam htio otkriti što je bend pripremio za nastup u Splitu, ali je dao naslutiti da možemo očekivati spektakl. Nije to običan koncert, ipak slave okruglu obljetnicu. Mogli smo još pričati dugo, visina šanka mu je taman odgovarala, ali je ovo već predugo štivo. Zadnje pitanje smo čuvali kad se uvjerimo da se naš sugovornik dovoljno opustio na šanku i neće nas pogrešno protumačiti.

Naime, kroz godine su se promijenili pojedini članovi benda, ali uvijek nalaze ljude koji na pozornici postižu izgled kojeg možemo nazvati - gadljivim.

- Pa to je uvjet! - oduševljeno je odgovorio Shamso 69.

- Koji je kriterij za izbor članova benda? - pitali smo.

- Ne mogu ti reći, nije da to imam napismeno, da imam pravilnik. Ali kad ga vidiš, jasno ti je. Znači, mora biti u njemu nešto seljačko. Što ja znam, neki hipster može surađivati s nama na scenografiji ili da nam radi rasvjetu, ali u bendu ne može svirati. Što moja baba kaže, moraš biti malo pogan. Ne mogu ja njima određivati što će oni obući, oni to moraju imat u sebi, taj poriv da dođe do te, što ti kažeš, gadljivosti. To je kod nas plus. Manje je više - kod nas ne vrijedi. Kod nas je pravilo - gore je bolje - utvrdio je frontman Brkova koji je bio oduševljen komplimentom.

Priznao nam je u jednom trenutku razgovora da pred nastup ima tremu, ali dobro poznaje tehnike koje će mu pomoći da se izbori s pozitivnim strahom s kojim izlazi pred domaću, splitsku publiku.

Vaša reakcija na temu