U Multimedijalnom kulturnom centru 27. prosinca igrat će hvaljena predstava Kurlani u režiji Senke Bulić. Prema motivima antologijske Trilogije o Kurlanima Mirka Božića Senka Bulić stvorila je suvremenu, rokersku i uzbudljivu kazališnu predstavu koja je izazvala snažne reakcije publike i kritike na dosadašnjim izvedbama. U razgovoru za Dalmatinski portal Senka nam otkriva zbog čega je kultni Božićev tekst aktualan i danas te što sve sprema u novoj sezoni svog Kazališta Hotel Bulić.
Kako ste se odlučili za Kurlane, tekst koji se rijetko postavljan u hrvatskom kazalištu?
- U svojoj umjetničkoj organizaciji Kazalište Hotel Bulić postavljam rjeđe izvođene klasike u suvremenom čitanju i nove postdramske tekstove. Božićeve romane sam čitala još u osnovnoj školi i bila fascinirana tom literaturom. Evo nakon toliko godina sam režirala i predstavu s velikom lakoćom jer mi je ta materijal jako, jako dobro poznat. Imala sam sreću i da zaigram glavnu žensku ulogu nakon što je Helena Minić Matanić zbog trudnoće pauzirala. Kurlane igramo u Zagrebu u Tvornici kulture, gostovali smo na Fiat-u u Podgorici i HFestivalu u Beogradu na fascinantnoj sceni Bitef teatra. Frano Mašković igra Mrkoglavu, Anđela Ramljak Garu , Nadia Cvitanović koja mijenja Luciju Šerbedžiju igra Anđeliju, Jure Radnić Bikana , Paško Vukasović Filipa , a ja igram Perku. Scenografiju i glazbu je radio Tomislav Ćurković, kostime Oliver Jularić, moji stalni suradnici.
Koliko se u Božićevim opisima osjeća današnje vrijeme?
- Opisan je jedan tip preživljavanja, nama jako blizak u kojem se prepoznaje i današnji društveni ritam. Moguće se fokusirati na različite problematike kojima se Božić bavi, ja sam se se odlučila za žensku liniju, bavila sam se sudbinom Perke, Anđelije i Gare, njihovoj hrabrosti i tragičnosti. Brutalan jezik, ali i poetičan. Prepoznajemo svakako naše vrijeme. To je model onih koji i danas trijumfiraju u svojim agresivnim , radikalnim društvenim pohodima. uvjereni da čuvaju tradiciju, a u konačnici broje samo vlastitu dobit.
Karijeru ste započeli u Splitu, kakav vam je odnos prema ovom gradu, koliko često igrate?
- Split je grad mojih glumačkih početaka kojem se uvijek vraćam, kao glumica ili redateljica, a dvije godine sam bila i direktorica dramskog programa Splitskog ljeta. Volim energiju grada i nju sam unosila u program u kojem smo igrali velike klasike - Euripidovu Hekubu i važne suvremene autorice, Olju Savičević Ivančević. Splitska scena je propulzivna, pratim događanja među likovnjacima, književne uspjehe, posebno splitskih autorica.
Uspješno vodite svoju nezavisnu umjetničku organizaciju, što planirate u novoj sezoni?
- Planiramo izvedbe predstave Hedda Gabler, Ibsenove Nore, Dream of life, Dame s kamelijama. Igrat ćemo i naše dječje predstave Šuma Striborova i Kako je Potjeh tražio istinu. Radim solo izvedbu autorskog projekta po tekstovima Elfriede Jelinek s Beti Lučić. Paralelno pripremam adaptaciju Senekinog Edipa. Zanima me na koji način tekst provocira naša uvjerenja, temeljne društvene odnose.
Kako vam je igrati u Multimedijalnom kulturnom centru u Splitu, u kompleksu Doma mladih? Tu ste napravili nekoliko predstava.
- Pozornica amfiteatra u Domu mladih je prekrasan prostor za izvedbe novih suvremenih tekstova. Glazbeno scenski prostor koji je jedinstven u Hrvatskoj, a česta izvođenja u njemu pokazuje da Split ima publiku za suvremeni teatar. U Domu mladih igrala sam predstavu Dream of life i Rekvijem za Organe. Multimedijalni kulturni centar ove godine opremio je pozornicu dodatnom opremom koja će podići kazališne projekte na novi nivo, kako u distribucijskom tako i u produkcijskom smislu. Publika je taj prostor prepoznala kao potencijal i radujemo se što opet nastupamo u Splitu.