ISPOVIJEST TRANSRODNOG MUŠKARCA 'Sada sam ono što jesam, seks nikad bolji'

Transrodni Puležanin ispričao je svoju životnu priču - rođen je kao cura, ali se nikada nije tako osjećao. Sada je ono što jest - muškarac, kazao je za Glas Istre .

Nikada, ni u djetinjstvu, nije želio biti 'ona', no tako su ga oslovljavali. Umjesto da je odijevao barbike u nove modne kolekcije, on je lutkicama skidao noge koje su mu služile kao šrafciger. Nije se šminkao, brijao noge...

Ova transrodna/transpolna osoba na intervju je došla u društvu svoje partnerice. Nikada ga u životu nisu privlačili muškarci, ni onda kada je, samo na papiru, u birokratskim dokumentima, bio žena. 

Glas Istre piše da je vrlo razgovorljiv i iznimno simpatičan, kao i njegova partnerica. Navodi da nema nikakvih tabu tema, o svemu su pričali otvoreno, pa i o njihovom seksualnom odnosu. Što se njega tiče, on bi u javnost izašao imenom i prezimenom, ali tu su mlađa braća i sestre, ne bi htio da oni zbog toga imaju probleme. 

Komisija za spol

- Rođen sam kao cura, ali se nikada tako nisam osjećao. Imao sam devet godina kada smo na jednom školskom izletu imali izbor za miss i mistera. Učiteljica mi je tada rekla da se prijavim na izbor za mistera, jer sam se uvijek odijevao kao dečko, nikada nisam bio cura. Na kraju sam pobijedio, bio sam najljepši dečko. I kad su me tada pitali, nikada to neću zaboraviti, što ću biti kad budem veliki, odgovorio sam da ću biti muškarac. Tako je sve počelo, sve sam se više vidio kao muškarac.

Bio sam uvijek dlakaviji od ostalih žena, nemam neke dijelove maternice, nisam nikada imao menstruaciju… To je bio poremećaj i iznutra i izvana, i psihički i fizički. Kad su mi, pak, grudi počele rasti, bio sam jako nesretan. Stavljao sam si steznike, nisam htio da se vide. Imaš nešto što ti ne pripada, ružan je to osjećaj. Ali na kraju se sve isplatilo, sve što sam prošao. Sad sam sretan - započinje svoju priču.

Nije imao ekstremno loših iskustava kad je odlučio promijeniti spol. Naravno, bilo je raznih zapreka, ali ništa što se nije dalo prebroditi.

- Jedino negativno u cijeloj ovoj priči je to da još uvijek nemam papire da sam promijenio spol. Teško ih je dobiti. Moraš ići na komisiju, gdje njih petero, šestoro odlučuje jesi li muško ili žensko na osnovu dokumentacije koju im pošalješ. Oni te ne vide, ali odlučuju jesi li muško ili žensko. Ako ti na koncu oni daju zeleno svjetlo, tek onda možeš mijenjati dokumente. Ja jesam promijenio ime, ali na osobnoj mi i dalje pod spolom piše ž. O tome se odlučuje u Zagrebu. Uostalom, sve što sam radio u procesu promjene spola radio sam u Zagrebu. Ovdje nisu kvalificirani za to. Operirao sam grudi u Zagrebu. I to preko HZZO-a. Inzistirao sam pritom da na uputnici piše F64, što znači poremećaj spolnog identiteta. Želio sam da bude crno na bijelo da sam transrodna osoba koja mijenja spol - kaže.

Otkriva što mu se sve promijenilo otkako je na hormonalnoj terapiji.

- Boja glasa je drugačija, stopala su mi narasla, sada nosim dva broja veću obuću, ruke su mi dlakave, cijelo tijelo je dlakavo. To je sve od hormona, primam testosteron depo jednom mjesečno i odlično mi je. Godinu dana sam vodio dnevnik kad sam tek počeo s terapijom, snimao sam se, htio sam pratiti kako se sve mijenja, i potpuno se promijenilo, sve. Hormone sam počeo uzimati kad sam imao oko 20 godina - navodi.

Prva injekcija

Odrastao je u dječjem domu. Roditelji su rastavljeni. Iako je majci bilo možda i teško u početku prihvatiti da njezina kćer želi biti sin, sada s time nema većih problema.

- Odgajatelji u domu su, kad sam im rekao da bih promijenio spol, svi bili uz mene, čak su mi i pomogli, pogotovo psiholog. On me uputio što bih trebao napraviti, gdje ići. Jako dugo je sve trajalo. Prvo su me tu u Puli liječnici odbijali. Svima sam govorio da se ne osjećam kao žena, a oni su mi ponavljali da moram ići kod psihijatra. I kad su shvatili da je to zaista tako, da ja nisam žena već muškarac, nisu znali gdje bi me uputili. Zatim sam išao u Rijeku, gdje sam ponovo prošao sve preglede. Preostalo je samo da krenem s injekcijama, ali iz Rijeke su me onda uputili u Zagreb. To je sve trajalo četiri godine. U tom su me periodu šetali na sve strane.

Nakon četiri godine sam došao u Zagreb i tamo opet ponovio sve preglede, da bi mi napokon jedan endokrinolog rekao da mogu početi s injekcijama.

U Zagrebu su bili stvarno dobri, pustili su me da budem u bolnici dok ne obavim sve preglede, da ne moram stalno putovati iz Pule. No, ni tamo mi nisu htjeli dati injekciju. Nitko mi nije htio dati tu prvu terapiju. To je kao da imaš upalu pluća i da ti ne žele dati Sumamed. Uglavnom, više nisam znao što bih pa sam jedan dan ušao u ljekarnu, objasnio im situaciju, rekao da nemam recept, a farmaceutkinja mi je na to rekla da se ne uzbuđujem, da ću joj ga naknadno donijeti. Tada sam dobio četiri ampule za injekciju, nakon čega sam otišao kod svoje liječnice opće prakse koja me više nije mogla odbiti kad sam je doveo pred gotov čin. Napokon sam dobio prvu injekciju - priča.

Ubrzo je došlo vrijeme i za uklanjanje grudi. Opet je morao u Zagreb.

- Rekao sam otvoreno plastičnom kirurgu što želim. Zanimljivo je da su me u bolnici pitali želim li boraviti u sobi za žene ili za muškarce. Izabrao sam sobu za muškarce. Preostaje mi još samo napraviti donju operaciju, ali ona se ne radi u Hrvatskoj. Trebalo bi ići u Srbiju, ali to je jako skupo, ja te novce nemam.

Sad smo partnerica i ja kupili stan. Kad isplatimo kredit za jedno desetak godina, onda ću valjda i to napraviti - ističe.

Operacija bi koštala do 27 tisuća eura, ovisi o zahvatu, objašnjava i pokazuje ožiljke koji su mu ostali nakon operacije grudi. 

Donja operacija je, istaknimo, operacija spolovila.

- Kad piješ hormone, klitoris ti naraste, bude kao mali penis. Ali to i dalje nije muški spolni organ. Penis mora nakon operacije biti funkcionalan. Htjeli su mi tu kod nas napraviti operaciju besplatno, ali nisu mi bili uvjerljivi, nisu htjeli pojasniti na koji bi način to napravili, a ja nisam htio biti eksperimentalni kunić. Ta je operacija zadnji korak. Moram to napraviti da bih bio potpun. Samo jedan dan da imam penis, drugi dan već mogu umrijeti. Toliko ga želim. Osjećam da mi taj dio fali. Nadam se da ću za desetak godina napraviti i tu operaciju. Imam puno transrodnih prijatelja. Većini pomognu roditelji, rodbina za operaciju spolnog organa. Ja nemam te mogućnosti. Ali mi ćemo sami to riješiti. Ne odustajem - istaknuo je.

Nikad bolji seks

Kaže da se sada osjeća jače, bolje.

- Jednom riječju, potpun sam. Sada sam ono što jesam. Dišem punim plućima. Prije sam hodao pogrbljen. Imam bradu koju volim najviše na svijetu. Noge i ruke su mi ojačale. Drugo je ionako sve isto. Ne znam zašto bi roza majica bila ženska. Ljudi tako odgajaju djecu - da cure imaju barbike, a dečki kenove.

Partnerica mu je potpora u svemu. Zajedno su četiri godine. Ona je otpočetka znala da je on transpolna osoba. On joj je to odmah rekao. U glavu, bez zadrške.

- Takav sam tip osobe da me ne zanima pakiranje izvana, nečiji izgled. Ili mi se sviđaš kao čovjek, ili ne. Kad mi je rekao da je trans, meni je ta informacija djelovala kao da mi netko govori da voli sladoled. Ako si čovjek, poštivat ću te. To je jedino važno - kaže ona.

Što je sa seksom? On nema penis, a partnerica nije lezbijka.

- Nikad bolji. Nije u seksu važan samo penis. Zadovoljni smo jedno s drugim. Uostalom, postoje proteze, razna pomagala. Ona nije gej, ona želi muškarca. Ishod je taj da smo zadovoljni i ona i ja. Otvoreni smo za sve moguće opcije u seksu, a koje uključuju samo nas dvoje, ne trebaju nam drugi, mi smo si dovoljni. Ona je jedina partnerica, a imao sam ih i prije nje, s kojom sam otvoren, otvorila mi je cijeli jedan svemir u seksualnom smislu - kaže on.