Jakša Fiamengo: Oliver je profesor za svih, a isto tako i Popadić u svom žanru!
Večer posvećena Popadiću bila je grozno, strašno, užasno - dobra!
Evo kako je pjesnik Jakša Fiamengo ocijenio večer posvećenu Momčilu Popadiću...
- Bila je grozno, strašno, užasno - dobra! Cijeli njegov opus znam napamet. On je bio hedonist pisanja, što god da je napravio, feljton, esej..., bilo je sjajno, ali prije svega je bio rasni pjesnik, koji je u dušu znao svoju Dalmaciju, Korčulu, Blato, a posebno je znao pročitati dušu čovjeka - kazao nam je Fiamengo.
- Njegove su pjesme iskrene, spontane, pogođene, a naravno da je bilo lijepo opet na Prokurativama vidjeti Olivera, Kondžu i druge, koji su pokazali koliko poštuju te pjesme iz 70-ih i 80-ih.
Potom je dodao:
- Šteta što je tako rano otišao, ali čim nekoga nadživi njegovo djelo, on zapravo i nije otišao.
O zaboravljanju stihova je kazao...
- To može biti i simpatično. Jednom sam ja primao nagradu na Splitskom festivalu za pjesmu 'Anđele moj', a onda je Oliver trebao otpjevati, pa me na brzinu pitao 'kako ide onaj dio...'. Eto, kad ga već spominjem, nije Oliver bez veze pjevač milenija, on je svojim glasom toliko prepoznatljiv i ugodan, da je još jednom pokazao kako je profesor za svih. Baš kao i Popadić u svom žanru.
I sam Fiamengo je napisao niz bezvremenskih pjesama...
- Još bih tu dodao Zuppu, Britvića i Jurasa. Nitko od nas ne bi u eter pustio stih koji nije u redu. Lijep je to posao, glas je nešto najljepše što čovjek ima, a kad se na to nadoveže prava muzika i ideja za tekst, onda je to prava stvar. U cijeloj priči je važno da čovjek prepozna sebe. Bitno je da se nešto kaže na originalan način, baš kao kad biste čitali Smojine tekstove, pa zaključili 'kako je on lijepo ispričao sve što i ja mislim'.
