Inicijativa 'Nisam tražila' koju su pokrenule četiri sarajevske glumice podijelivši svoja svjedočanstva seksualnog napada i uznemiravanja, snažno je odjeknula i u Hrvatskoj. Istupile su brojne žene, studentice, glumice… koje su pokazale da je ovaj problem itekako prisutan u našem društvu. Stoga je u Intervjuu tjedna Media servisa gostovala Jelena Veljača, koja već godinama u javnom prostoru upozorava na problematiku nasilja nad ženama, s kojom je razgovarala Andrea Milošević.
Puno svjedočanstava o seksualnim uznemiravanjima i napadima dolazi od glumica i studentica glume. Veljača pojašnjava zašto je to specifičan problem u spomenutoj profesiji.
- Glumci i glumice koriste svoje tijelo i na Akademiji tijekom stvaranja uloga, tijekom rada na sebi i kasnije u poslu. To je jedno područje koje je pseudo sklisko. Naime, kada si ti mlada studentica izuzetno je teško u tom trenutku znati koja je granica dodirivanja ili manipuliranja tvojim tijelom od strane osobe na poziciji moći. Osobno nisam imala neugodnih iskustava sa seksualnim uznemiravanjem - istaknula je Veljača, ali i dodala da bezuvjetno vjeruje onima koji tvrde da jesu.
- Moje osobno iskustvo s Akademije, koje je čisto i odlično, ne znači da sva ostala iskustva nisu istinita i da iskustva studenata i studentica s moje klase, iz mojih generacija, nisu potpuno oprečna, pa onda uvijek osjećam mali zazor od tog čvrstog i jasnog - ne - rekla je.
Seksualno uznemiravanje događa se i u ostalim profesijama i žene su u svom radnom okruženju često mete seksističkih komentara. Granica između 'loše šale' i seksualnog uznemiravanja je pristanak, definirala je Veljača.
- Ja ne bih rekla da su žene na poslu pristale na, pod navodnicima, loš humor kolege. Mislim da je to isključivo njegovo iskorištavanje patrijarhalne pozicije i još nečega, te jedne ideje da ukoliko se ti buniš i žališ, da si ti zapravo razmažena, cendrava, nekolegijalna... nemoj sad to, pusti njega on je takav - tvrdi.
Kazneno djelo spolnog uznemiravanja može se prijaviti u roku tri mjeseca od samog događaja. Taj dio pravnog procesa veliki je problem i jedan od razloga zašto žrtve ne imenuju napadača, smatra Veljača.
- Ukoliko vi javno objavite ime i prezime zlostavljača, a istovremeno se zlostavljač ne može procesuirati, onda ste sebi napravili veliki problem u životu. Ako me pitate s nekog filozofskog aspekta što ja mislim, apsolutno ne mislim da zlostavljači zaslužuju ikakvu diskreciju. Osim promjene pravnih okvira, važna promjena koju Veljača zaziva je i uvođenje seksualnog odgoja kao obveznog predmeta u školama. Stav o tome, mora se odvojiti od ostalih osobnih stavova. I da je seksualni odgoj naše djece nepovezan s tim jesmo li vjernici, idemo li u crkvu i za koga glasamo - istaknula je.
Uvođenje seksualnog odgoja u škole Jelena Veljača dovodi u direktnu vezu s brojem pobačaja u društvu.
- Zabranjivanjem seksualnog odgoja, zabranjivanjem razgovara o seksu i tom jednom kolektivnom padanju u nesvijest nad činjenicom da se tinejdžeri upuštaju u seksualne odnose, što mislim da je potpuno nešto što moramo prihvatiti kao najnormalniju stvar na svijetu i educirati ih, dovodimo se u situaciju da se podiže broj abortusa. U Poljskoj je na snagu stupio zakon prema kojem je pobačaj moguć samo za slučaj silovanja, incesta ili ako je majčino zdravlje u pitanju. Takav zakon neće spriječiti abortuse, već će se oni raditi ilegalno, u neadekvatnim uvjetima te u najgorim slučajevima odvesti žene u smrt - kazala je i za kraj ponovila u kojem smjeru društvo treba ići po pitanju pobačaja.
- Nikada u povijesti civilizacije nijedna zabrana nije spriječila broj abortusa, nego je broj abortusa spriječen, odnosno smanjen, u trenutku kad su se djevojčice počele obrazovati u školama o tome što je seks, kako se zaštititi... To je ono što nama nedostaje - zaključila je.