BISTE BEZ LICA Josip Vujčić: Željka Gabrić-Katalinić i Ivan Žitnjak su puno zanimljiviji likovi od stvarne predsjednice i aktualnog šefa oporbe

Novinar Martin Oblak objavio je na nekom liberalnom portalu tekst 'Tko je A. K. (47) - čovjek za kojega niste smjeli čuti', čisti fake news koji pogađa žuđeni fanatizam društva opsjednutog retuširanjem prošlosti. Od tog trena u prvom romanu Josipa Vujčića 'Biste bez lica' fabula prati rast, uspon, eskalaciju i iščezavanje te vijesti, a roman predstavlja medijsku mašineriju i histeriju sudionika društva spektakla koji formiraju percepciju: novinare raznih profila, mitomane, političare od (pok)orne mladeži do stranačkih vođa i predsjednice, PR-ovce i njihove ovce.

Ovim riječima je urednik knjige Kruno Lokotar opisao djelo Makaranina Josipa Vujčića, nekadašnjeg kolumnista Dalmatinskog portala, s kojim smo popričali...

Knjiga jasno aludira na Kolindu Grabar-Kitarović...

- Predsjednica RH u romanu se zove Željka Gabrić-Katalinić, plavokosa je, vizualno lijepa, zalaže se za uvođenje kršćanskih dogmi u Ustav i vitežena je u Redu Svetog groba Jeruzalemskog. Iz ovoga se već naziru aluzije na tri poznata aktera s naše desnice, ali isto se može reći za 'mog' šefa oporbe Ivana Žitnjaka koji 'baca' na jedno ljevije trojstvo. Zapravo ja samo bacam udice u nadi da se čitatelji neće zakačiti za njih i da će shvatit kako su ti likovi puno zanimljiviji od plošnih statista iz 'stvarnog svijeta' kojima su na prvi dojam slični. Sva ikonografija iz naše medijsko-političke stvarnosti na koju aludiram je tu kao scenografija i sprd. Prestao sam pisati kolumne kada sam shvatio da ne želim više trošiti svoje, ali ni vrijeme čitatelja, pišući o farsi u koju se naša stvarnost pretvorila. A kako me nitko nije želio uzeti kao sportskog novinara, otišao sam u romanopisce...

Primijetili smo da se dosta prezimena aktera knjige poklapaju s onima nogometaša...

- Čim sam prvom liku dao prezime Oblak, odmah sam odlučio da je em praktično za smisliti i pamtiti, em zabavno dat svima prezimena golmana. Pa onda mogu imati sitnice tipa da je lik s ogromnim potencijalom i nikakvom karijerom Delač ili debate je li Kralj Srbin ili Hrvat. Također mogu u drugom romanu imati Peršona, Butorovića i Srnu, u trećem Jarnija... Jedino u čemu sam zadrti konzervativac su brojevi u nogometu i ne mogu organski podnijeti da tipa Patricio nosi broj 11 u Wolvesima, ali najgori 'numizmatički' trenutak ikad mi je bio kad su igrali Hajduk-HSV i ulazi Sharbini za Čopa, a vidim da, ako se dobro sjećam, broj 99 ulazi za 90. Htio sam ispleskati i njih i onoga tko im je dopustio te brojeve.

S obzirom na to da si diplomirani redatelj, nadaš li se da će 'Biste bez lica' doživjeti ekranizaciju?

- Iskreno bih volio da ljudi čitaju knjigu kao film. U neku ruku sam 'zapisivao scene koje su mi se vrtjele u glavi' i kod mene nema tolstojevskih opisa vešti na pedeset stranica, ako spomenem boju očiju, kose ili noktiju, ili neki specifičan predmet i simbol, to je kao na filmu kad redatelj izdvoji detalj važan za likove, fabulu ili ugođaj. Volio bih da čitatelji sami zamisle lica likova, a ja sam im ponudio soundtrack za film koji mogu odvrtjeti u glavi. Za par godina bi možda mogao režirati film iz 'Bisti', ali bih 'sikiron' sasjekao priču i vjerojatno bi me ljubitelji romana, pod uvjetom da ih bude, zamrzili i popljuvali.

U knjizi je ogromna uloga PR-ovaca u kreiranju politike, misliš li da je tako i u stvarnosti?

- Ako pogledate 'Trijumf volje', vidjet ćete rođenje moderne političke kampanje i šablonu političkog 'pijara' koji je danas standard. Pisao sam za Dalmatinski portal i koliko je Putinu pomogao PR 'majstor ceremonije' da izmanipulira rusku stvarnost u teatar apsurda gdje više nitko nije znao što je stvarno, a što režirano. Ali moji 'uber-piarovci' iz romana su zapravo amalgam stvarnosti stranačkih operativaca iz sjene i mašte piarčića što vode socijalne mreže za partijske gazde. Ali s obzirom o kakvim se glupostima političari bave u javnom diskursu, dok se ozbiljni problemi redovito ignoriraju, ispada da politiku, barem onu koju možemo pratiti u većini medija, zapravo i kreiraju piarovci. Uostalom, oni su i najveći 'financijski stručnjaci', jer prvi potez u 'spašavanju Agrokora' je bilo angažiranje vojske skupih piarčića.

U djelu se prilično sprdaš s gej lobijem...

- Sad ću sebi učiniti medvjeđu uslugu, jer najbolji način da prodan roman bi bilo vikanje 'seks, droga i rokenrol', gej lobiji, mafija, Kolinda... Zapravo seks u romanu isključivo koristim kao prikaz fleksibilnosti i(li) bliskosti političkih aktera. Na lokalnoj su razini šefovi 'suparničkih' stranaka doslovno u braku, diplomatska razina se praktički svodi na zečje jebalište, a unutarstranačka ili unutarprofesijska dresura mladih kadrova u poslušne izvršitelje direktiva se, priznajem ne pretjerano originalno, svodi na guženje. Ipak, nisam baš totalni cinik i ne gledam sve kroz prizmu vulgarnosti pa bi se čak i u takvome svijetu, da ukradem od Cesarića, mogla desiti ljubav.