Iz splitskog Kino kluba pozivaju sve zainteresirane građane na javna predavanja u okviru interdisciplinarnog programa 'Skriveni grad'.
Ovogodišnja tema su 'Priroda i društvo', a predavanja u različitim formatima održat će Srećko Horvat, Daša Gazde, Jere Kuzmanić i Tea Truta, dok će produkcijsku radionicu voditi Igor Bezinović i Sunčica Fradelić uz mentorsku podršku Srećka Horvata.
Jere Kuzmanić, u subotu, 30. kolovoza, povest će nas u zaigrano lutanje istokom grad. Šetnja započinje u 18 sati kod ulaza na Karepovac.
Dérive (francuski: [de.ʁiv], 'drift') je praksa zaigranog lutanja kroz grad, inspirirana radom Guyja Deborda i francuskih situacionista, koja naglašava slučajne susrete, psihogeografiju i otvorenost prema nepredviđenom. To nije obična šetnja, već svjesno istraživanje urbanog tkiva kroz koje se otkrivaju skriveni narativi, kontradikcije i moguće budućnosti. Situacionisti su prije 5 desetljeća najavili kraj urbanog života kako ga poznajemo u mantri: Ispod pločnika leže plaže... Ali što ako pločnik nikad nije izgrađen? Što ako je pločnik utabana kaldrma iz koje prodire trputac i drača? Što ako ni sadašnjost nikad nije postala zapravo ‘urbana’.
Splitski prostor nema neuralgične ni kritične točke kao ni točke pucanja. On ima neuralgične teritorije, kritične epohe i ekologiju praksi koja se reproducira svakodnevnim pucanjem. Istočni kvartovi grada su neistraženi, nedokumentirani, i nepercipirani prostor prepun života, vitalnih slika i prilika kasnog kapitalizma: samoizgrađene obiteljske kuće s vrtovima, napuštene industrijske zone među kojima utrkuju ‘koze’ i ‘ziko’-vi, ceste koje vode nigdje ili postaju staze ‘priko polja’, smetlišta i vulkanizeri, parcele s kupusom i apartmani, betonske novogradnje i tragovi ‘driftanja’ na asfaltu.
Ovdje se nećete naći na trgu ili u parku, ovdje se mjesto okupljanja zove caffe bar Favela. Ovdje je komunalna infrastruktura slaba, voda prljava, sjene rijetke, a toplinski udari sve žešći. Ali u ovom kaosu buja potencijal: SolarPunk budućnost koja prerušava ruševine u oaze zelenila, osvještava prigradske potoke kao klimatske koridore, zamišlja prazne hangare kao mjesta društvene infrastrukture, te preimenuje nelegalnu gradnju u kvartove za dobar život crtajući obrise post-urbanog svijeta koji se tek treba izgraditi.
Dérive tako postaje metoda za otkrivanje budućnosti – kroz tragove vegetacije koja probija beton, kroz šuškanje vjetra u praznim halama, kroz priče mještana koji već sade drugačiji svijet. Gdje je sada pukotina, sutra može biti prolaz.
Jere Kuzmanić je član katedre za urbanizam i regionalno planiranje i doktorand na Universitat Politècnica de Catalunya, BarcelonaTech (UPC), sa FPU stipendijom španjolskog Ministarstva obrazovanja i stručnog osposobljavanja. Trenutačno je angažiran kao vanjski predavač na Máster universitario en Intervención Sostenible en el Medio Construido (MISMeC-UPC) – pri kolegiju grad i društveni metabolizam te na Universitat Popular Autogestionada u Barceloni. Temama iz urbanizma i stanovanja se bavi kroz istraživački rad na nizu znanstvenih, stručnih i aktivističkih projekata i studija s posebnim interesom za prostornu i ekološku pravdu, te direktnu akciju i udruživanje u stanovanju i urbanizmu. Objavljuje znanstvene, stručne i druge radove između ostalog u časopisima i portalima Zarez, Čovjek i Prostor, Mjera, Critica Urbana, Le Monde Diplomatique (brazilsko izdanje), e-Flux.