Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com KOLUMNA ANE MAJIĆ Darovita djeca mogu biti izolirana od vršnjaka, roditelji trebaju imati na umu nekoliko stvari
Centar izvrsnosti Piše: Ana Majić

KOLUMNA ANE MAJIĆ Darovita djeca mogu biti izolirana od vršnjaka, roditelji trebaju imati na umu nekoliko stvari

Psihologinja iz Centra izvrsnosti Splitsko-dalmatinske županije piše za Dalmatinski portal

Razgovori o međuljudskim odnosima s bićem koje odrasta znaju biti popriličan odgojni izazov i prepuni su finih detalja i rastezljivih pravila. Od svih vještina i vrijednosti koje pokušavamo prenijeti svom potomstvu, prihvatljivo ponašanje prema drugim ljudima čini mi se najzahtjevnije, jer predstavlja složeni ples oko svojih i tuđih osjećaja, granice prihvatljivog koja ovisi o dobi, kontekstu, obiteljskim i društvenim pravilima… 

Kako procijeniti do kada je u redu da dijete teti kaže da mu se ne sviđa poklon, a kada dijete već treba znati da se treba pristojno zahvaliti i nasmiješiti, sviđao mu se poklon ili ne? Kako djetetu objasniti da laganje nije prihvatljivo i da uvijek treba biti iskren, ali da nekad neke stvari treba prešutjeti (ne, ne možeš reći nekome da je ružan, debeo, glup, iako to misliš i imaš objašnjenje za to). S darovitom djecom ovi razgovori su na jednom još intenzivnijem nivou. Kada s djetetom koje je intelektualno napredno, a emocionalno na razini na kojoj razvojno treba biti, krenete razgovarati o odnosima, obično se zapetljate već na drugoj rečenici. 

Razmišljanje o prihvaćenosti svoga djeteta u društvu vršnjaka može biti izvor višednevne glavobolje. Svjesni smo da to je li našu djecu vršnjaci prihvaćaju, vole, zovu na rođendanske zabave i druženja ovisi o međuljudskim vještinama, pristojnosti, ugodnosti, suradnji, spremnosti na kompromis. Iako sva djeca mogu imati izazove u vršnjačkim odnosima, kod darovite djece i mladih ova situacija može biti posebno kompleksna. 

Dio darovite djece i mladih odlično je prihvaćen od strane vršnjaka, oni su vođe u svojim grupama i vršnjaci se s njima rado druže, ali isto tako mogu biti i izolirani od vršnjaka. Potencijalni izazovi koji se kod darovite djece i mladih mogu pojaviti u odnosu s vršnjacima, a zbog kojih ih vršnjaci ne prihvaćaju, ili se oni ne žele družiti s vršnjacima, su: 

- mogu biti nestrpljivi i netolerantni u odnosu s vršnjacima ('ali oni tako sporo shvaćaju')

- sklonost pravdi, pravilima i organizaciji (postavljaju pravila u igrama koja druga djeca ne razumiju i ne žele slijediti)

- nemaju iste interese, aktivnosti i teme s vršnjacima

- zbog verbalno naprednog razvoja koriste rječnik koji vršnjaci ne razumiju

- imaju čudan smisao za humor koji vršnjacima nije smiješan 

- zbog intelektualne razine, mogu imati drugačije potrebe u prijateljstvu od vršnjaka (npr. ranije žele odnos koji uključuje povjerenje i povjeravanje).

Neka darovita djeca i mladi zbog neslaganja s vršnjacima preferirat će društvo starijih od sebe ili odraslih. S jedne strane to može biti dobro rješenje, ali s druge se mogu javiti problemi kada stariji prijatelji recimo krenu izlaziti vani navečer, a roditelji to svom osnovnoškolcu još ne dozvoljavaju. 

Nekoliko je stvari kojih roditelji darovite djece i mladih koji se brinu oko izoliranosti svoje djece trebaju imati na umu:

- probleme s vršnjacima češće navode roditelji, nego sami daroviti (ponekad zabrinuti roditelj preuveličava problem, a dijete ima potpuno drugačije potrebe i sliku o svijetu)

- kako djeca rastu, rastu im i mogućnosti i kapaciteti za pronalazak prijatelja s istim interesima (dok su mlađi, 'izvor' prijatelja im je najčešće jedino škola, kako rastu sve je više prilika za upoznavanje sličnih sebi) 

- ne treba odmah zaključiti da dijete nema socijalne vještine ako nema prijatelja u razredu - možda u razredu nema vršnjake za druženje s istim interesima

- ako nemaju puno prijatelja, to ne mora značiti usamljenost (kao što veliko društvo ne mora značiti bliskost i prijateljstvo)

- ponekad im je jednostavno previše drugih ljudi i žele biti sami sa sobom i svojim mislima

- introvertnost, sramežljivost i osjetljivost nisu problemi koje treba popraviti - to su osobine djeteta i treba ih jednostavno prihvatiti

- najveći zaštitni faktor je odnos s odraslom osobom koja pruža potporu i prihvaćanje.

Potrebno je pokazati suosjećanje, potporu, ohrabriti ih, a ne banalizirati njihove probleme i ne osuđivati (zašto jednostavno ne možeš biti kao drugi..), i jednostavno dati djetetu do znanja da ste tu za njega, bez pritiska. Kao i uvijek, razgovor je prvi alat s kojim krećete. U slučaju vršnjačkih odnosa, ovisno o dobi i onome što dijete ili vas muči, razgovori mogu biti o tome zašto su neka djeca omiljena, a neka ne. Možete raspraviti razliku popularnosti i prijateljstva; važnost pristojnosti i suzdržavanja od komentara, zašto nije uvijek dobro reći sve što nam je na umu, zašto se ne moraju svi u vijek slagati s nama… 

Važno je imati povjerenje u svoje dijete, da će ono pronaći svoj put, a ako ima barem jednog prijatelja, ne bismo se trebali zamarati koliko se zamaramo. Naravno, važno je procijeniti i kada treba reagirati, jer svaki oblik zlostavljanja, negativnog izdvajanja, isključivanja i slično treba srezati u korijenu, prije nego preraste u teže rješivi problem. 

Vaša reakcija na temu