Što kada emocionalni razvoj nije na istoj razini s intelektualnim?

Darovita djeca i mladi često na području razvoja imaju jedan specifičan izazov, koji ćete u literaturi najčešće pronaći pod nazivom asinkroni razvoj. Svi drugi izazovi u području socio-emocionalnog razvoja (perfekcionizam, vršnjački odnosi, osjetljivost, intenzivnost…) mogu se naći i u drugim skupinama djece i mladih, ali ovaj izazov specifičan je za populaciju darovitih. 

Radi se o neusklađenosti kognitivnog (spoznajnog, intelektualnog), tjelesnog, socijalnog i emocionalnog razvoja. Jednostavnije rečeno, darovito dijete može se istovremeno nalaziti na više razvojnih stadija odjednom - kognitivno naprednije od kronološke dobi, emocionalno na razini s vršnjacima, a tjelesno recimo ispod razine tipične za svoju dob. Tako možete imati sedmogodišnjaka čiji je um na razini dvanaestogodišnjaka, tijelo mu je na razini petogodišnjaka, dok su mu emocije i odnosi primjereni njegovoj stvarnoj dobi. 

Iz ovog opisa jasno vam je da takvo stanje u određenim situacijama može rezultirati frustracijom i bijesom, ili u najmanju ruku uznemirenošću. Dijete se zbog svojih karakteristika može nalaziti u neravnoteži s okolinom (vršnjacima, učiteljima, braćom i sestrama..), ali i sa samim sobom, unutar sebe. Teško je objasniti djetetu zašto nastavnici nisu uvijek raspoloženi raspravljati s njim o složenim temama jer je u njihovim očima još premalo za takve razgovore, zašto odrasli neće uvijek uvažiti njegove argumente (koji iako su kvalitetni i dalje dolaze iz usta djeteta) ili zašto ne mogu ići na sva mjesta koja ih zanimaju samo zbog svoje dobi. Također je teško nositi se s frustracijom djeteta čija motorika ne može pratiti njegov um pri konstruiranju i izradi nečega rukama od drveta, metala, kamena. U njihovoj glavi ideja je izvrsna, ali njihova mala tijela možda to nisu u stanju realizirati jer su im, doslovno, ruke još premale, a prsti prenespretni. 

Što se tiče emocionalnog i socijalnog svijeta, roditeljima je lako zaboraviti koliko dijete ustvari (emocionalno) ima godina s obzirom na njegov rječnik, pamćenje, sposobnost rasprave i argumentiranja i općenito intelektualnu razinu. Ali vaš mali genijalac najčešće je s emocijama jednako spretan kao i njegovi vršnjaci, i to u najboljem slučaju - možda je čak i manje spretan nego tipično dijete njegove dobi. Kada to ne uzmemo u obzir, lako se događaju neki propusti koje darovita djeca jako zamjeraju svojim roditeljima i dugo ih pamte. Ovo nije opravdanje roditeljima za toleriranje emocionalnih ispada - ovo je samo nešto što je potrebno osvijestiti sebi kao roditelju i poticaj za više razgovora o emocijama sa svojim djetetom. 

Zna se dogoditi da roditelji od svog darovitog djeteta očekuju da bi ono 'trebalo znati bolje', pa ulaze u sukob ili negativno reagiraju na neko ponašanje koje bi tolerirali drugom djetetu (braći, sestrama, rođacima, vršnjacima). Zašto si takav prema sestri, ona je mlađa od tebe, nisam od tebe očekivala da se svađaš s bebom oko igračke! Dobro, svi iz razreda su to napravili, ali od tebe bi se očekivalo da znaš procijeniti da je takvo ponašanje prema učiteljici neprimjereno! Djeca i mladi i inače su osjetljivi na usporedbe s drugima, ali u ovom kontekstu, darovita djeca i mladi s jedne strane možda nisu svjesni veličine svoga propusta, a s druge im se 'pod nos' stavlja njihova darovitost kao razlog da budu bolji od drugih. 

Još jedan od primjera roditeljskog neprepoznavanja asinkronog razvoja kod svog djeteta je slavna rečenica – ponašaj se u skladu sa svojim godinama! Kod darovite djece, roditelj najčešće misli na mentalnu dob (razinu kognitivnog razvoja), a ne na stvarnu, kronološku dob djeteta na kojoj dijete emocionalno vjerojatno jest. Dakle, kada mu/joj idući put poželite reći - ponašaj se u skladu sa svojim godinama, zastanite malo, jer možda upravo to i čini. 

Za kraj, malo utjehe…Asinkroni razvoj najveći problem najčešće predstavlja u dobi od četiri do devet godina. Kasnije, kako dijete sazrijeva, sve bolje se nosi s vlastitom neujednačenošću i nalazi strategije da nezrelost u jednom području kompenzira naprednošću u drugom. Ostaje biti strpljiv i prilagođavati se različitim razinama razvoja unutar svoga djeteta, ovisno o situaciji. Najvažnije je da ste ih svjesni, a ne da mislite da vas je vaše mudro dijete odjednom odlučilo maltretirati na novi i kreativni način.