KOLUMNA KATE MIJIĆ: Ako voliš, ne varaš

Ima bezbroj definicija ljubavi, ali se sve one mogu svesti na nekoliko rečenica. Ta jedna riječ ima milijun značenja, a sve se svodi na emocije koje nas otimaju i od nas samih. Povjerenje, odanost, vjernost, bezuvjetna ljubav, potpora u dobru, a posebno u zlu. Ima takvih ljubavi. Znam da ima. Nitko me ne može uvjeriti da ih nema. To što se u današnje vrijeme ljubavlju zove svašta, to je danak civilizacije. 

Svi mi imamo svoje snove o ljubavi. Svi mi imamo viziju kakva bi ona trebala izgledati. Odabiremo onog tko se najbliže približio našim vizijama. Ulazimo u veze s vjerom, jer je ulog prevelik, srce. Ljubav i varanje nikako ne mogu biti u istoj rečenici. Onaj tko voli, ne vara. Ne postoje izgovori, jer je prevara najveća izdaja koja se može zamisliti. Ne izdaje samo tijelo, izdaje i srce. Ako nekoga prevarimo, kako ga možemo uvjeravati da ga volimo? Kako? Da smo voljeli, ne bismo varali. Ljubav je kada jednim muškarcem ili ženom zamijenimo sve ostale, i budemo sretni. Ako ne možemo odoljeti iskušenju, zapitajmo se volimo li doista onako kako bismo trebali? Volimo li, ili se bojimo da nam se ne rasprši svakodnevica koja nam pruža sigurnost? 

Ja nisam od onih koji bi oprostili prijevaru. Nikada to ne bih učinila. Dovoljno volim i poštujem sebe da se ne bih zadovoljila s mrvicama, i samu sebe osudila na život prepun vječite sumnje. Kad se izgubi povjerenje, umire ljubav. Svi oni koji su oprostili prijevaru, imaju moje duboko poštovanje. Ja to ne bih mogla. Niti bih prevarila, niti oprostila prijevaru. Zbilja imam visok prag tolerancije, ali sam isto tako u stanju porušiti sve mostove iza sebe. Nikada neću spašavati nešto što je mene ponizilo kao čovjeka, kao osobu, kao ženu. Ali, to sam ja, a ja nisam mjerilo po kojem bi se trebali mjeriti postupci ostalih ljudi. 

Jednom, ako oprostiš prijevaru, šalje li se kriva poruka? Nije li to nekakva vrsta prešutnog odobravanja? Razmišlja li druga strana, ako je oprostila jednom, i opet će? U ime ljubavi se najviše zla napravilo. Osoba koja nas voli, najbolje zna i našu najranjiviju stranu. Ako je zloupotrijebi, kako živjeti s takvom osobom? 

Ja ne bih mogla podnijeti da me grle ruke koje su drugu grlile, da mi šapće riječi ljubavi, sa sumnjom da je te iste riječi šaptao nekoj drugog. Da me takne netko tko me je prevario, mislim da bih povratila, ali doslovno. Ispričavam se na ovoj rečenici, ali je ona odraz mojeg iskrenog stava prema prijevari. 

Znam dosta osoba koje su pokušale oprostiti prijevaru. Pokušale su nastaviti sa životom, ali nisu uspjele. Produžile su pakao, i na kraju se sve završilo razlazom. Jaz se produbljivao, svađe su postajale učestalije, sumnja je uzimala danak. U našem društvu nije isto kada prevari muškarac ili žena. Muškarac smatra da mu se prijevara može oprostiti, a sami je nikada ne bi oprostili. To nam je nekakva vrsta nematerijalnog naslijeđa koja je posebno izražena u našim krajevima. 

Znam da smo svi različiti. Svi volimo na svoj način, onoliko koliko možemo. Nisu sve ljubavi iste, ali imaju ista očekivanja. Poštujte onog koga volite toliko da ga ne ponizite, ne ranite, ne uništite samopouzdanje. Iza svake prijevare stoji previše boli, mnogo suza i neprospavanih noći. Stoji pakao izdaje, samooptuživanja, ali vjerujte mi, niste vi krivi. Svatko odgovara za svoje postupke, ali je teško kada ti postupci uništavaju drugu osobu. 

Zašto i zbog čega? Ta pitanja nemaju odgovor, ali imaju posljedice. 

Dragi moji, ako varate, ne zavaravajte se. Živimo u vremenu kada se sve dozna. Samo je pitanje vremena kada će treća strana poduzeti mjere da sve iziđe na vidjelo. Ako varate, ne volite. Svi izgovori koje koristite, samo dokazuju na manjak ljubavi. Frajer nije onaj koji vara, frajer je onaj tko je u stanju odoljeti iskušenju. 

A ja vama želim da nikada ne budete prevareni, s tom sam rečenicom sve rekla.