KOLUMNA KATE MIJIĆ: Gost je uvijek u pravu!
Ako je gost nezadovoljan sam sa sobom, to će pokazati na onom tko je najmanje kriv
Završila sam ugostiteljsku školu. Ne zato što sam bila loš učenik, nego zato što sam slijedila svoje srce, želju da radim posao kojeg sam izuzetno voljela, i još uvijek ga volim, iako je od moje mature prošlo više od trideset godina. Ja sam i konobar, ali i gost, i imam uvid u obje strane. Učili su me da je gost uvijek u pravu, ali nije. Istina je da od tih gostiju živimo svi koji radimo u uslužnoj djelatnosti, i da je gost na prvom mjestu ljestvice prioriteta. Prema njima se tako i ponašamo. Gosti jesu važni, a oni to i znaju. Ponekad, doista mislim da ne govorimo istim jezikom. Naruče jedno, a očekuju da dobiju nešto sasvim drugo, nešto što su oni zamislili u svojoj glavi, a nisu rekli.
U PRAVU STE:
1. Kad se bunite da niste dobili kavu kakvu želite, jer niste rekli, a mislili ste baš na onakvu kakva vam nije donesena. Zamijenit ćemo mi vama tu kavu, jer eto, konobar je kriv, jer ne zna što vi pijete, a prvi put vas vidi, a još uz to ne čita misli. Naplatit ćemo vam jednu kavu, a druga ide na račun firme.
2. Kad u prolazu doviknete šankeru: 'Ja ću kavu!' i izgubite se negdje po bašti. Taj šanker ne zna ni tko ste, jer ne živi s vama, a još manje kakvu kavu pijete. Ako ste mislili dobit kavu preko reda, nećete je dobit. Ništa s tim dovikivanjem niste postigli, jer niste ni mogli. Lijepo ćete sjest i biti posluženi za stolom, uostalom, kao i svi ostali gosti.
3. Kad vas se pita za zadnje piće, a vi nakon dvadeset minuta shvatite da bi još pili. Kasa je zaključena i naše radno vrijeme je gotovo. Nikakvo moljakanje ne pomaže, jer vam ne smijemo dati piće. U objektu smo jer čistimo i sređujemo šank da ostavimo uredno iza sebe, a ne da bi izdavali piće. Imajte razumijevanja za takve situacije.
4. Kad zovete konobara kao da se utapate, a kad dođe do vas, ne znate što biste pili. U našem objektu se ne čeka, i ne možete reći da čekate dvadeset minuta, a niste uspjeli ni sjesti. Ako i pričekate malo, ne bunite se. Ljudi na Hitnoj pomoći čekaju satima, a nitko se ne buni, iako su u agoniji.
Uvijek ste u pravu. Jeste. A nama nitko i ne može reći da mi to ne cijenimo. Ako gost prolije kavu, nećemo mu je naplatit, jer nam je žao da plati dvije kave, a popije samo jednu. Ova druga će ići na račun firme. Mi nećemo propast, a vi ćete biti zadovoljni. Šlag za vaše dijete ne naplaćujemo, jer ste uzeli piće kod nas, mada imamo šifru za kuglu šlaga, dvije ili tri. Nama je važno da se osjetite dobrodošlima, a mali znak pažnje s naše strane većina cijeni, bolje rečeno, svi. Samo želimo da popijete nekoliko gutljaja kave u miru, dok dijete jede šlag. Rijetki su oni koji odu nezadovoljni, ali ih ima, što je i logično. Ako je gost nezadovoljan sam sa sobom, to će pokazati na onom tko je najmanje kriv.
Gosti koje sam napisala u gore navedenom tekstu su manjina i čine manje od 1% naših gostiju. U većini slučajeva, naši su gosti stalni, oni koji godinama dolaze, gotovo od otvaranja Žbirca. Njih i ne možemo nazvati gostima, to su naši prijatelji, dio naše šire obitelji. To što su svakodnevno tu, dovoljno govori o nama i našoj poslovnosti.
Pošto je sada ljeto, a mi se nalazimo na plaži, u ovo vrijeme ipak dominiraju stranci. Na njih doista nemamo primjedbe. Inače, miran smo kafić, bez izgreda, s pristojnim radnim vremenom, i naprosto je zadovoljstvo raditi na tom mjestu, i s gostima kakvi su naši. Onaj mali postotak nezadovoljnih, samo su začin koji ne može utjecati na cjelokupnu sliku. Mi nismo savršeni, i nismo uvijek u pravu, kao ni vi, dragi moji gosti.
I s jedne i druge strane ima loših momenata, a tako je to uvijek kada se radi s ljudima.
Dragi moji gosti, ostavite vi svoju nervozu kod kuće. Došli ste se opustit uz kavu, i budite opušteni, jer mi takve goste naprosto obožavamo.
Do iduće kave.
