KOLUMNA KATE MIJIĆ: Internet nekima služi da bi sipali otrov u obliku neprimjerenih komentara, smatraju li se ti ljudi dobrim osobama?

Da su društvene mreže i virtualni svijet dio naših života, odavno je poznato. Nastale su da bi se ljudi zbližili, ali mi se čini da su postale daleko od onog zamišljenog. Mreže su nas udaljile, učinile osamljenijima, ma kako god to čudno zvučalo. Vrijeme koje smo nekada provodili s prijateljima, sada provodimo sami za mobitelom ili laptopom. Imamo lažan osjećaj da nam je svijet na dlanu, i da smo mi važan dio tog svijeta. To je čisto zavaravanje. Više ne možemo zamisliti dan bez odlaska na portale i društvene mreže. Sve nam je dostupno, previše informacija, i imamo uvid gotovo u sve. Bilo bi savršeno da se internet koristi da bismo proširili svoje znanje, da bismo saznali nešto novo i educirali se, a ja doista imam dojam da internet služi nekima da bi sipali otrov u obliku neprimjerenih komentara. Doslovno sam osupnuta koliko sam negativnih komentara pročitala u posljednjih nekoliko dana. Zamislila sam se. Naravno, postavila sam samoj sebi pitanje: Tko se to krije iza izmišljenog imena? Netko tko za sebe misli da je dobar čovjek? Svatko voli da se za njega misli da je dobar, a moje je mišljenje da o nečijoj dobroti trebaju govoriti ljudi koji s tom osobom žive, a ne sama osoba. Dobrotu treba živjeti u svim segmentima, i dobra osoba se neće naslađivati nečijoj smrti ili načinu života. 

Možda izmišljeno ime pod kojim komentiramo jamči anonimnost, a samo jedan komentar je dovoljan da se zna sa kakvom se osobom ima posla. Ono što napišu pod lažnim imenom, ne bi napisali pod svojim pravim. Zašto? Zašto uopće ljudi imaju potrebu da komentiraju najgorim riječima ono što ih se nimalo ne tiče? Zašto po svojim mjerilima gledaju sve ostale? Tko je on ili ona da dijele pravdu, i da misle da su upravu? Kakva se to osoba može rugati i naslađivati tuđoj nesreći? Čudna je sudbina. Danas komentiramo vijest, a već sutra možemo postati 'vijest', ona koju će drugi komentirati. Sudbina nam ne jamči nikakvu sigurnost niti znamo što nas već u idućem trenutku čeka. 

Zašto se brzopotezni kada osuđujemo? Neki ljudi znaju izabrati pravi put, a neki za to nisu sposobni. Rade ono što znaju i kako znaju, ili kako im je nametnuto. To što su se neki ljudi odmetnuli, ili ne žive onako kako mi živimo, to je stvarnost. Da nije tako, što bi 'dobrice' komentirale? Oni što neumjesno komentiraju, koliko su bolji od onih koje komentiraju? Neka sami sebi postave to pitanje? Kakvo zlo čuči u čovjeku koji je sposoban ostaviti jedan od najgnusnijih komentara? Što ga to tjera da istrese svoje zlo javno? Usamljenost? Komentiraju osobe čiji ih se život nimalo ne tiče. Zašto sve maske koje nosimo padaju iza anonimnog i izmišljenog imena? Kakva se to 'dobrota' krije iza takvih komentara? Koga oni lažu? Samo sebe. Zlo ima bezbroj lica, i bezbroj načina da se pokaže. Ne moramo nekoga udariti ili prevariti, dovoljan je samo komentar da bi postao ogledalo onog koji ga je napisao. Za sva svoja djela, kao i za riječi, nekomu odgovaramo. Ne mora nam se račun ispostaviti odmah, ali jednog dana hoće, u to sam sigurna. Onaj koga komentiramo ima svoju obitelj, majku, oca, djecu. Zašto ne mislimo na njih? Zašto nam je hranom postala tuđa nesreća? Nikada ne znamo s kim živimo, i koga odgajamo. Koliko god se trudili, uvijek može krenuti krivo. Nismo li tu da svijet učinimo ljepšim, i da živimo svoj život, a ne tuđi? Mjerna jedinica je ista, i to je zavaravanje. Kilogram je kilogram, ali kilogram zlata ne vrijedni jednako koliko i kilogram krumpira. 

Ne sudi da ti ne bi bilo suđeno. Karma je kučka, to nam je svima poznato. Trenutak, samo jedan trenutak je dovoljan da se sve promijeni. Zato, dragi moji, prije nego uzmete vagu po kojoj ćete izvagati nečiji život, izvažite najprije svoj. Nitko od nas nije svetac, ali biti vrag, ipak je stvar izbora. Abeceda ima trideset slova, i sami krojimo riječi koje ćemo napisati. A napisane riječi su odraz onog što mi u dubini duše jesmo. 

Vi birate, vi pišete. Ako ste dobar čovjek, onda tako živite. 

Živite svoj život, i umjesto lošeg komentara, pokušajte napraviti dobro djelo. Pomozite nekom. Vidjet ćete da ćete se osjećati puno bolje nego u trenutku kada ostavite neprimjeren komentar.