Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com KOLUMNA KATE MIJIĆ: Stanje na računu vidimo samo mi, a slike sa skijališta - svi
Život piše romane Piše: Kata Mijić

KOLUMNA KATE MIJIĆ: Stanje na računu vidimo samo mi, a slike sa skijališta - svi

Ako ste već otišli na skijanje, namučili se da platite silne rate, sačuvajte barem uspomene

U brojci od nekih dvjestotinjak tisuća Hrvata što odlaze na skijanje, koliko je onih koji se skijaju na rate? Realno gledajući, mislim da je veći dio upravo tako platio. Nisam ni ljubomorna, niti im zamjeram na tome. Em su zatrpani snijegom, em će uskoro biti zatrpani ratama koje će doći na naplatu. Kako će netko trošiti svoj zarađeni novac, mene ne brine. Po slikama s graničnih prijelaza, dalo bi se zaključiti da smo zemlja blagostanja? A jesmo li? Naravno, ima ljudi koji imaju novca, ljudi kojima je skijanje užitak, ali i onih koji odlaze samo da bi pokazali da mogu. Mene najviše zanimaju ovi posljednji. Jednoj prosječnoj obitelji plaće jedva da su dostatne za životne troškove, i to ako oba roditelja rade, i ako imaju dvoje djece, što je nekakav prosjek. Kako onda odvojiti nekih desetak tisuća kuna samo za odlazak na skijanje, u što nije uključena oprema? Čak i ako se to provuče na rate, svakako je previše. To je ipak jedan mali kredit, i ne znam kako im pođe za rukom to platiti? Koliko njih se hrani tako da kupuje u dućanima? Velika većina njih, jer iznajmljuju apartmane u kojima se nalazi kuhinja. 

Bijela razonoda ima i svoje crnilo. Nije lako spakirati cijelu obitelj i uputiti se u takvu avanturu, pogotovo onima koji idu svojim vozilom, a nisu vješti vožnji po snijegu. Da se mene pita, ja bih svakako izabrala destinaciju bliže domu, ali Hrvati ne bi bili Hrvati da tako postupe, barem većina. Skijalište mora biti mondeno, ime zvučno, a slike božanstvene. Volimo pokazati, volimo živjeti iznad naših mogućnosti. Stanje na računu vidimo samo mi, a slike svi. Zahvaljujući društvenim mrežama, lako je biti zapažen. Nije bitno što ćemo mjesecima preživljavati, bitno je da drugi misle da mi imamo. To je isto kao i kada na pumpi mladić u gotovo novi BMW ulijeva pedeset kuna goriva, ali on ima BMW. Bitno je ono što se vidi, jer nitko ne vidi koliko goriva ima u spremniku. Zašto nam je toliko bitno tuđe mišljenje? Zašto volimo da drugi misle da smo ono što nismo? Lijepo je sebi priuštiti odmor, ali ne pod svaku cijenu. Ako će taj odmor biti plaćen slipovima kartica, i ako ćemo mjesecima ispaštati zbog toga, ima li to smisla? Mene osobno ničije mišljenje ne zanima, osim mišljenja moje obitelji. Oni su najmjerodavniji da ga iskažu. Svi ostali, ne da nisu nebitni, nego će me prihvatiti onakvu kakva jesam, ili će postati nebitni. 

S druge strane, ne bismo trebali zamjerati uživanje u životu. Znam koliko radosti snijeg može donijeti. Odrasla sam na snijegu, ali mi nismo skijali, mi smo se spuštali niz padine pomoću limova, najlona, i od cijelog gušta najviše se pamte promrzli prstu ruku i nogu. Stvaranje uspomena je smisao života, i svaki put kada pomislim na snijeg, izmami mi osmijeh na lice. Kući bi se vraćali promrzli i mokri, ali to nije opteretilo naš budžet, već samo navuklo prehladu. Lijepi su to dani bili, jer je sve bilo jednostavnije i prisnije. Razumijem kada ljudi odlaze na odmor da bi se družili sa svojom obitelji, razumijem da svojima želimo sve najbolje, razumijem da hoćemo uživati jer smo se naradili, ili ćemo se naraditi za to. Nekako čovjeku bude lakši povratak u stvarnost. 

A od stvarnosti doista treba bježati na sve moguće načine, makar i privremeno. Rate će se nekako platiti, ali će ostati sjećanje na nešto što će davati snagu da se ide dalje. 

Ja i kad bih otišla na skijanje, bio bi to lijep prizor. Ne znam se ja skijati ni kroz život, a kamoli bi po snijegu. Ali bih sigurno znala uživati u veličanstvenoj prirodi, u svoj toj ljepoti koja oduzima dah. 

Dragi moji, ako ste već otišli na skijanje, namučili se da platite silne rate, sačuvajte barem uspomene. Nemojte da vam se one otope pred stvarnošću poput snijega po kojem ste skijali. 

Nije važno hoćemo li odvesti obitelj na skijanje, važno je da je obitelj zajedno, i da vlada sloga. 

Vaša reakcija na temu