KOLUMNA KATE MIJIĆ: Važnije od pranja robe je očisti svoj ego!

Doista mrzim kada je netko bahat, arogantan i kada misli da svijet postoji zbog njega. U većini slučajeva, uvijek su bahati oni koji u životu ništa nisu ostvarili, i koji svoju 'veličinu' dokazuju na jedan jedini način koji poznaju, a taj je da ponize nekog drugog. Tada rastu u svojim očima, važni su, i sva pažnja je usmjerena na njih. Pažnja možda da, ali da mogu čitati misli, vidjeli bi što se sve krije iza te takozvane 'pažnje'. Tko god da jesmo, i što god da napravimo u životu, to nam ne daje za pravo da mislimo da smo bolji od nekog, jer nismo. Ako smo uspjeli, uspjeli smo za sebe. Ako imamo više novca, ni tada nismo bolji. Možda smo samo imali više sreće, ili kako god to nazvali. Tijekom svojeg života upoznala sam mnogo ljudi, ali nikada nekog uspješnog i bahatog. Uspješni ljudi nemaju potrebu da nekog ponize da bi dokazali da nešto vrijede. Oni znaju da vrijede, oni su se dokazali sebi, drugima ne trebaju. Ali zato oni koji ništa nisu ostvarili imaju tu izraženu potrebu da budu 'netko i nešto'.

Izabrali su krivi način da to pokažu. A kako njima to objasniti? Oni iza bahatosti kriju svoj neuspjeh. Upravo čitam kako je supruga jednog našeg nogometnog reprezentativca pokrenula anketu u kojoj od svojih pratiteljica traži mišljenje. Treba li dati otkaz spremačici kojoj se u pranju, kako je navela, stisnuo njen omiljeni pulover? I to ne bilo kakav pulover, već onaj modne marke Alberte Ferretti. 

- Kakvu spremačicu imam, bolje da je nemam! - napisala je.

Nadalje ih je pitala, treba li je zadržati, a da se sama počne baviti pranjem odjeće? 

Trebam li vam reći koliko sam se naježila. Najočitiji primjer bahatosti, i gore od toga. Tko je ona? U čemu je uspjela, osim što je znala s kim treba leći? Oprostit ćete mi na ovim riječima, ali mislim da je to njen jedini uspjeh. 

Što je željela postići tim što je ponizila svoju spremačicu? Zamislite, uništila joj je pulover marke Alberte Ferretti? Spremačica nije praonica rublja ili kemijska čistionica, nego spremačica. Ta žena časno radi svoj posao, i za to ne treba biti ponižena. Nesreće se događaju, ali… neki mogu imati sav novac ovoga svijeta, ali ni mrvu ljudskosti. Zaborave tko su i odakle potječu, a isto tako zaboravljaju da i same jednom mogu postati spremačice. Život se zna čudno poigrati. Časno je biti spremačica, ali nije časno biti toliko svirep i podao. Ona nije dokazala nesposobnost spremačice, nego svoju. Postigla je sasvim suprotno od onog što je mislila da će postići. Većina njenih pratiteljica stala je na stranu spremačice, obasipajući je nimalo lijepim komentarima. Nisam njena pratiteljica, niti imam razloga to biti. Ali sam na strani spremačice. Novac bi trebao poslužiti da olakša život, a ne da ga drugima zagorča. Ona je dokaz da se novcem ne može sve kupiti. Što bi ona bila da nije supruga dotičnog? Baš me zanima koje zvanje ima? Novac nije zaradila ona, čak i da je, to joj ne daje za pravo da nečiji rad uspoređuje s puloverom. Blago rečeno, odvratno. 

Nisam ljubomorna na nju, jer nemam na što biti. Iako nije zvučne marke, moj se pulover u pranju neće stisnuti. A za razliku od nje, ja svoj i operem sama, pa sebi ni ne mogu dati otkaz. Ako bi se stisnuo, to nije smak svijeta. To je samo komad odjeće kojeg neki stavljaju ispred ljudi. Čini mi se da su nam se neke vrijednosti pomiješale na listi. 

Ne sude se ljudi po onom što rade. Svaki posao je častan posao. Ja radim kao konobarica, i znam koliko me ljudi godinama nije pozdravljalo, a isti ti kad su saznali da je 'obična konobarica' i 'hrvatska kraljica ljubića' pretvorili su se u med i mlijeko. Znaju li oni da sam ja ista ona osoba koju nisu pozdravljali, jer su me smatrali manje vrijednom? To što ja, uz posao, imam i karijeru spisateljice, nije nikakav razlog da se umislim, ili da pomislim da sam bolje od mojih kolega. Isti smo, na istom poslu, i to je početak i kraj priče. 

Znam da bi mnogi, s opusom kojeg ja imam, nosom parali nebo, ali ja čvrsto stojim na zemlji. Sve što sam postigla, postigla sam zato što radim dok se drugi odmaraju, jer sam provela na tisuće noći nad laptopom. Samo ja znam cijenu onog što sam postigla, i koliko sam sebe dala u sve to. A da budem bahata prema nekom, nije mi ni na kraj pameti. Kad malo bolje razmislim, ja i nemam vremena da budem takva jer s posla idem na posao, i ne provodim svoje vrijeme tražeći greške drugim ljudima. 

Stvari nikad ne bi trebale biti važnije od ljudi. Ljudi nisu spremačice, konobarice, medicinske sestre, oni su iznad svega ljudi, i prema njima bi se tako trebalo i ponašati. 

A dotičnoj bih poručila, operi svoju robu, očisti svoj ego, i budi čovjek, jer je to važnije od pulovera, koje god marke on bio. Sitnice odaju kakav je tko čovjek.