KOLUMNA KATE MIJIĆ Emocionalni i financijski kolaps kao posljedica korone

Znam da nam je svima teško. Izolacija nije jedini problem u ovom vremenu. Korona je posijala strah, a on se višestruko umnožio posljedicama koje nas tek očekuju. Sigurnost koju smo do prije nekoliko tjedana osjećali, napadnuta je s raznih strana. Korona nam je pokazala da ništa nije sigurno, pokazala nam je svu prevrtljivost života. Istina je da je strah poželjan, ali samo ako je doziran. On je dio našeg obrambenog stava, ali ova situacija je kod nekih izazvala paničan strah koji se i ne može kontrolirati. Razumijem ih. Ljudi sa sigurnim zaposlenjem, preko noći su se našli na burzi rada, a nerijetko i cijele obitelji.

Kako dalje? Ljudi se boje, i ja bih premirala od straha da sam dobila otkaz, ili da nisam dobila plaću. Nisam neradnik, i nisam nesnalažljiva, a što to vrijedi ako posla nema? Ja bih se nekako i snašla. Ne, nemam ušteđevinu, a crni fond za mene je nepoznat pojam. Ne zato što mi je mala plaća, ili što previše trošim, nego zato što nastojim pomoći svojoj obitelji koliko je u mojoj mogućnosti. Ne mogu ja staviti sa strane tisuću kuna, a da moje dijete nema ni za osnovno. Da ne pomognem, ne bih mogla mirno spavati. Ja sam naprosto takva. Ipak, meni je lakše nego većini. Živim u svom stanu i nisam podstanar, a to je svakako veliki plus, i sama ta spoznaja daje temeljnu sigurnost. Nemam nekih velikih kredita, ako ne računamo minus koji je velik, ali ga svi imamo. To me ne zabrinjava previše. Neću se opterećivati onim što ne mogu promijeniti. Iskreno, i ja sam kao i većina, od ove sezone koje najvjerojatnije neće biti, očekivala puno. Očekivala sam da mi djeca napokon stanu na noge, i sve je ukazivalo na to da će tako biti, sve dok se nije pojavila korona. A onda? Svi planovi su propali.

Panična potraga za radnicima pretvorila se u paničnu borbu za svako radno mjesto. Nije lako radniku, a nije ni poslodavcima. Dnevno se dijeli skoro tisuću otkaza, a to je tisuće neizvjesnih sudbina. Ritam života nije usporio, on je stao. Ostali smo zatočeni u svojim domovima, sa svojim strahovima, i sa svom neizvjesnošću koja nas očekuje. Korona nam je pokazala koliko smo ranjivi, pokazala je sve nedostatke naših obitelji, ali i države. Sve ono što nam je bilo blisko, nestalo je u jednom trenu. I prije smo bili otuđeni, a sada je ta otuđenost kulminirala. Sami sa sobom, ili sa svojom obitelji? Gotovo smo zaboravili kako to izgleda. Ja ovu izoliranost prihvaćam bez ikakvih trauma. Nemam razloga da ih imam. Posla uvijek ima dovoljno, a kad sve i napravim, ostaje mi pisanje i neki novi projekti. Zašto bih ovo teško podnosila? Nisam ostala bez posla, nije mi potres srušio dom, uz sebe nemam emocionalnog i fizičkog zlostavljača, i jednostavno mi je preostalo da iz ovog izađem kao bolji čovjek s presloženim prioritetima. Zamislite kakav je život ženama koje su prisiljene živjeti sa zlostavljačem, ženama kojima je svaki preživljen dan kao zgoditak na lutriji? Njih ne brine korona, jer postoje veće opasnosti čak i od te bolesti. 

Tek smo se suočili s koronom, a posljedice ćemo svi osjetiti. Trebamo psihički i fizički biti spremni na novu borbu kad iziđemo iz ove izolacije. Strah nam u ovom slučaju nije nikakav saveznik. Oslobodite ga se. On nas uništava psihički, jer se brinemo zbog onog što ne možemo promijeniti, i fizički, jer nam ruši imunitet, a tada smo podložniji svim bolestima. Ne podnose svi jednako samoću, ali se barem potrudite da iz ovog izvučete najbolje što je moguće. Odmorite se, bavite se hobijima, preispitajte sebe, budite sami sebi najveći oslonac. Ne dajte crnim mislima da vladaju vama. Proći će i ovo. Naučite iz svega izvući najbolje što se može, a upravo to je umijeće života. Ako ste zdravi, i ako su svi vaši zdravi, nije li to najbolji temelj za mir. Sve ostalo je sporedno. 

Znam, svi se želimo vratiti starom načinu života. A za to nam je potrebna samo disciplina, a ostanak kod kuće ubrzat će povratak na staro. Dajte svoj doprinos da se sve ovo čim prije završi, i ostanite u kući. Disciplina je vrlina, a svako nepoštivanje izolacije je kockanje sa životom, kako nas samih, tako i životima naše obitelji. 

Mislite na sebe, ali i na njih. 

#ostanikući