KOLUMNA KATE MIJIĆ Ma, neka si se ti udala!

Vozim se na posao, i slušam vijesti. Kad sam čula da se mlada djevojka udala za višestrukog zloglasnog ubojicu Srđana Mlađana, i da su se na zatvorskom vjenčanju prvi put vidjeli, s nevjericom sam odmahivala glavom. 

Zdrav razum ne može pojmiti da netko tako svjesno uništava sebi život. Kakve je misli imala ta mlada djevojka, ako ih je uopće imala? Što ona očekuje, i što može očekivati od života. Znam da je ljubav slijepa, a o kakvoj ljubavi ona može govoriti? Ne poznaje ga, a ono što zna o njemu, trebalo je biti dovoljno da pobjegne glavom bez obzira. Ali, oni su kliknuli preko pisama? Strašno, prestrašno. Kad se udaješ za nekog, onda taj prolazi sva moguća seciranja, ispitivanja, jer nastojimo biti pametni i ne pogriješiti. Seciramo mu i dušu, svaku stanicu tijela, ako treba, mada to nije nikakva garancija za sreću. Možemo pogriješiti, krivo procijeniti, jer mladost i neiskustvo pomiješano s ljubavlju potpuno može iskriviti istinu. Biramo onog koji će stati uz nas, onaj tko će biti otac naše djece, jer s tom osobom namjeravamo provesti ostatak života. Dijelit ćemo s njim stol i postelju, povjerit ćemo mu svoj život, a zna li mlada gospođa Mlađan kome ona povjerava svoj? 

Isuse Kriste, to je sve što mogu reći. Jedino što odobravam je boja vjenčanice, crna. Nikakva druga boja i ne bi pristajala tom činu. Što se događa u glavi te djevojke? Ja ne mogu zamisliti da me takne ruka nekog tko je oduzeo nekoliko života iz hira, hladnokrvno i bez razloga. Što joj on može ponuditi? Emocija nema, kao ni savjesti. Nekog kao što je Mlađan, ne bih poželjela ni u svojem gradu, a kamoli u svojem krevetu. Mladost može biti kriva za mnogo toga, a za ovaj čin jednostavno ne postoji izlika. Sama je odabrala svoju sudbinu, sama će se i nositi s njom. Očito da princ o kakvom sanjamo nije isti za sve djevojke, kao što nije ni boja vjenčanice. Ne bi me se trebala ticati njena sudbina, ali sam kao majka zgrožena. I te kako znam koliko sam pazila gdje mi djeca izlaze i s kim se druže, pazila sam da dolaze na vrijeme, i iako se nisam i ne želim miješati u izbor njihovog partnera, da naprave nekakvu glupost i te kako bih se umiješala. Ma, ne bi se nijedna od njih dvije vjenčala za Mlađana, pa makar ih u lancima morala držati kod kuće.

Što njegova 'supruga' može očekivati od njega? Emocije? Ne, jer ih nema. Na led se ne možeš ugrijati, tako ni od njega očekivati da da ono što njegovo srce ne poznaje. On nije samo hladnokrvni ubojica, već i odličan manipulator. Uvjerio ju je da se promijenio? Ne mijenjaju se ljudi, ne toliko drastično. Ima on svoju računicu, i on dobro zna što radi, ali se to za nju nikako ne može reći. Ona je jedina koja vjeruje da u njemu postoji ljubav i dobrota. Bojim se da će to skupo platiti, i to s kamatama. U ovom se slučaju jasno vidi koliku moć imaju riječi. Kad osamljenom biću pokažeš da je važno, i da ti je stalo do njega, onda se za svaki postupak pronađe izgovor, a mislim da se to kod nje dogodilo. Njena srodna duša je iza rešetaka, a nadam se da će tamo i ostati još dugo. 

Nisu svi glupi a ona pametna, jer mi se čini da je sasvim obrnuto. 

Nažalost, jedan mladi život je prokockao šansu da ima lijepu budućnost. Zašto? Odgovor zna samo ona, a ja ga i ne želim znati. Ja joj samo mogu poželjeti sreću, jer će joj trebati sva sreća ovoga svijeta. 

I dragi moji očevi i majke… Ako niste potpuno zadovoljni izborom svoje kćeri, sjetite se samo ovog slučaja. Ipak imate dobre zetove, zar ne?