KOLUMNA KATE MIJIĆ Ne, nisu one pretučene, samo su pale niz stepenice

Muškarac nikada nije udario ženu! To je jedina istina. Udaraju kukavice, slabići, udaraju oni koji su iskompleksirani, i koji svoju veličinu mogu dokazati samo na jedan način, udarajući slabijeg od sebe. Jer, on je muškarac, a muškarac ima snagu, samo što zlostavljači tu istu snagu primjenjuju na način na koji nikako, i nikad ne bi trebali primijeniti. Zašto tu agresiju iskaljuju na svojoj ženi? Ona je tu pored njih, ona je za sve kriva, ona je njihova svojina, predmet na kojem mogu trenirati jačinu udarca svojih šaka, nogu, i tko zna kojih još predmeta! Što su krivo shvatili u bračnim zavjetima? Žena je da se voli, a ne da se mlati. Ona koju su odabrali da im rodi djecu, nije vreća za boks. Ne mogu se pravdati time da ne znaju što rade. O, i te kako znaju! Zašto ne lupaju svojom glavom o zid, a ne tuđom? Znaju oni i te kako što je ispravno. Vješti su oni, jer tako lukavo i promišljeno pletu mrežu oko žrtve. Učine je financijski ovisnom, izoliraju je od društva, a njeni prijatelji nisu dobri. On je taj koji određuje pravila, on je taj kojeg se sluša. Čak i najpokornija žena nikada takvog 'muškarca' neće učiniti zadovoljnim. 

Izlazna vrata doma su čarobna. S unutarnje strane je zlostavljač, a čim prijeđe prag prema vani, odražava sliku brižnog supruga, oca, održava lažnu idilu svojeg života. Znaju se oni prodati. Imaju oni cijelu riznicu maski. Kad je vani, onaj zlostavljač u njemu je duboko pospremljen, i nitko ne može ni naslutiti da se nalazi u nutrini njegovog srca i uma. 

Žrtvu prikuju uz sebe strahom. Znam kako je to, prošla sam sve razine tog pakla. Što žrtva može? Ako je financijski ovisna, kamo će? Ima li uopće gdje? Tko će joj iznajmiti stan (jer da ima svoj, ne bi ga ni trpjela), a iz vlastitog iskustva znam da neće nitko. Kad netko čuje da ne radite i da imate djecu, zaboravite da ćete pronaći stan. Stanodavci sebe ne smatraju socijalnim ustanovama, i u njih je vrlo jasna računica. Na neki način, njih i treba razumjeti. A zlostavljač ucjenjuje djecom. Ona su jak adut u takvoj nečovječnoj igri. I što preostaje žrtvi? Ako želi biti uz djecu, riskirat će svoj život, i živjeti u strahu da bi jednom njegova ruka mogla udariti jače nego inače, i da će joj presuditi onaj koji ju je trebao voljeti. Ne može majka otići i ostaviti djecu, čak ni pod cijenu života. Kome bi ih ostavila? Zlostavljaču koji će svoj bijes preusmjeriti na njih? Ona im je kakva takva zaštita, a tko će nju zaštititi? Nitko, i to je jedini odgovor. Ako se ne snađe sama, nitko joj neće pomoći. Pretrpjet će majka sve samo da bude uz njih! Strašna je to sudbina, i nijedno živo biće je ne zaslužuje. 

Član HDZ-a, vijećnik, poslodavac, doktor, magistar… sve te titule koje stoje ispred imena muškarca koji zlostavlja, sve se one mogu zamijeniti samo jednom riječju koja sve govori o njemu: ZLOSTAVLJAČ! Ljudi moji, najvažnija titula koju osoba može nositi je ona da je 'DOBAR ČOVJEK'. Ugled se stvara u svojoj obitelji, pa ide prema vani. Kako netko za sebe može reći da je dobar čovjek, ako je loš prema onima koji žive s njim?

Život u strahu i nije život. Zašto onaj koji ima djecu, tuče tuđe dijete? Taj divan i krasan čovjek kakvim se prodaje okolini, umjesto ljubavi, sije oko sebe strah. Nije samo loš suprug, ne daj bože takvog nikom, nego je i loš otac. On im treba biti uzor, a ne suprotno. Tući majku ispred djece… naježila sam se. Strašno. I onda te iste jadne žene kažu da su pale niz stepenice, jer, moraju se opet vratiti zlostavljaču, u većini slučajeva. Koliko to stepenica ima preko kojih se pada? Nisu one pale niz stepenice, pale su u ruke zlostavljaču, a to je višestruko gore. Liječnici nisu ludi, kao ni oni koji žrtvu okružuju. I, zašto su samo žene toliko nespretne da padaju niz stepenice? Zašto imati milosti prema nekom tko je prema njima nije imao? Nije sramota biti žrtva, sramota je biti nasilnik. Trebamo mijenjati zakon, a ne da se žrtva žrtvuje, kako sistemom, tako i okolinom. Moje kćeri imaju jasnu naredbu, mogu dobit jedan udarac, ali ne i više. Neka skupe stvari i dođu kod mene. Onaj tko je jednom udario, opet će. Nemojmo se zavaravati. Prvi udarac je samo ispipavanje terena, a kad ga se prešuti, zlostavljač to shvati kao odobrenje. 

Iz ove perspektive, da mogu vratiti vrijeme, mislim da bi se on tresao kad bi otišao spavati, a ne ja. 

Dragi muški, budite dobri muževi majkama svoje djece, jer samim tim ste i dobar otac. Sve iziđe na vidjelo, ne zavaravajte se. 

Uh, te proklete stepenice. 

Drage žene, držite se. Ne dajte se zlostavljati. Nemojte da vam presudi onaj tko bi vas trebao voljeti. Ljubav se ne dokazuje udarcima. U ime ljubavi se napravilo najviše zločina na svijetu, ne zaboravite to. 

#ostanitekući