Dalmatinski portal koristi 'kolačiće' za što trebamo Vašu privolu. Ako nam želite pomoći u prikupljanju podataka za analitičke odnosno statističke svrhe, molimo Vas prihvaćanje 'kolačića' za analitiku. Naša web stranica koristi i marketinške 'kolačiće' zbog pružanja marketinškog sadržaja za koje od Vas također trebamo privolu. Bit ćemo sretni ako se slažete s tim jer Vam tako možemo ponuditi najbolje korisničko iskustvo.

Saznaj više
Foto: Pixabay.com KOLUMNA KATE MIJIĆ Radovat ćemo se sitnicama koje prije nismo ni primjećivali
Život piše romane Piše: Kata Mijić

KOLUMNA KATE MIJIĆ Radovat ćemo se sitnicama koje prije nismo ni primjećivali

Fale i meni one male obične stvari na koje nisam obraćala pozornost prije ovog...

Nitko nije maštovit kao život. To je bezbroj puta dokazano. Njegovi scenariji znaju biti tako maštoviti, okrutni, a u jednom takvom upravo živimo. Nitko od nas, još prije kratkog vremena nije mogao zamisliti da ćemo dane provoditi 'ležeći' i da će nam to biti teško. Da, teško nam je. Dok smo radili, maštali smo o odmoru, a sad kad možemo odmarati, sve radimo da iziđemo iz kuće, ne svi, ali jedan dio njih je prava hodajuća smrt. Umjesto da se zatvorimo, pridržavamo se pravila, i damo svoj doprinos da sve ovo što prije prođe, oni koji bi trebali biti u samoizolaciji, hodaju okolo! Kada je svijet ovako stao? Nije stoljećima, i vrijeme je da ovo zbilja shvatimo ozbiljno. Zašto je nekima izolacija tako teška? U vrijeme kada nam je sve dostupno, kada ima milijun načina da se zabavimo i prekratimo vrijeme, kad imamo Internet i sve blagodati civilizacije, mi ne bismo bili 'mi' kada ne bismo radili suprotno od onog što moramo, i kad ne bismo pronašli manu onom što traže od nas. Ni meni nije drago biti doma. Voljela bih ići na posao, ali sam skoro dva tjedna kući. Imam ja posla, ali mi se čini da ne moram žuriti, jer tko zna kada će se ovo završiti? Dopustila sam sebi izležavanje, po prvi put u životu, odmorila sam se u svakom pogledu. 

Dobro mi je. Neću se buniti. Teška su vremena, ali ne samo meni. Tisuće ljudi dobilo je otkaz, kao da koronavirus i potres nisu bili dovoljni. Koliko ima ljudi kojima je dom porušen, i koji na poruku 'ostani kući' mogu samo plakati. U samo jednom trenu nestalo je sve ono u što su cijeli život ulagali. Ostali su bez svega, a većina njih i s kreditom. 

Znam, fale i meni one male obične stvari na koje nisam obraćala pozornost prije ovog. Bilo mi je sasvim normalno da iz Kaštela mogu u Solin, Split, da imam slobodu kretanja, ali je više nemam. Naprosto sam se pomirila s tim, zbog sebe, ali i zbog drugih. Bit će vremena za kavice, za šoping, za grljenje i za sve ona male radosti koje nam fale, samo ovo trebamo prebroditi. 

Dragi moji, čuvajte mi se. Ostanite u kući. Naša disciplina ključna je u ovoj borbi. Znam, ne podnose svi jednako zatvoren prostor, ali, mislite na ono što nas očekuje, i na ono što ćete prvo učiniti kada prođe ovo vrijeme izoliranosti. Znam da nitko od vas neće otići kupiti novi automobil, niti novu haljinu, jer ćete se radovati sitnicama koje prije nismo ni primjećivali. 

Ovakve situacije iz ljudi izvuku ono najbolje, ali i najgore. Vjerujem da ste vi u prvoj skupini. Proći će i ovo, nadam se čim prije, a do tada, ostanite doma.

Čuvajući sebe, čuvate i druge!

#ostanitekući

Vaša reakcija na temu