KOLUMNA MAGISTRE SOCIOLOGIJE Smisao Božića nije tajming kuglica

Počelo je. It is the most wonderful time of the year ili ti ga najljepše razdoblje u godini. Na radiju svira Grašina Fritula nakon koje trešti Mariah Carey. Ovo mi je uvjerljivo najdraže razdoblje u godini. Jest da ove godine vlada korona pa ne smijemo nigdje i odjeća se suši danima, ali lijepo je.

 Zapravo je sve slično. U pošti je i dalje ogroman red i radi samo jedan šalter na kojem je neljubazna teta, ali te to toliko ne smeta jer šalješ poklone prijateljima. Ljudi u prometu su božićno raspoloženi - nervozni kao i uvijek, ali su bar u simpatičnim božićnim džemperima. Gužve u prometu su ljepše jer barem stojiš u okićenom gradu. Par kila viška na vagi je ljepši prizor jer je to par božićnih kila viška. Ali ljudi u svemu, i dalje, imaju neopisivu potrebu pronaći nešto loše. 

Primijetila sam da kada počnu prve slike okićenih borova uvijek se nađe onih par ljudi koji u 'prerano okićenom' boru vide svo zlo ovoga svijeta. Svi imaju svoje teorije zavjere. Bor treba biti prirodan, nikako umjetan! Bor se kiti na Badnjak! Nije bor već jelka! Djed Božićnjak nema veze s Božićem! Čemu Orašari? Vrhunac svega mi je što su neki u adventskom vijencu koji je bio ukrašen likom Minne Mouse pronašli nešto što vrijeđa njihovu vjeru. I jasno vrijeđa smisao Božića. Kad Minnie Mouse može uvrijediti nečiji smisao Božića, onda stvarno. Međutim, u zadnje vrijeme postalo je jako popularno svađanje oko smisla Božića. Još je zanimljivije koliko su ljudi slobodni kad treba prozivati sve koji 'krivo' vrednuju Božić, a koliko ih malo zna osnove. Između ostalog, da je božićno drvce jedan od prilagođenih poganskih običaja koji se kasnije svidio Crkvi. 

Adventski vijenac je 1838. izmislio Nijemac i na početku je imao 24 svijeće, što se kasnije smanjilo na četiri. I da je pravilo, ako se o pravilima priča, a priča se očito (jer na vijenac ne smije Minnie Mouse), da na taj isti vijenac idu tri ljubičaste svijeće i jedna roza. I da je tradicionalno došašće prije podrazumijevalo, a i danas potiče suzdržavanje od velikih slavlja i gozbi. Što bi realno u teoriji značilo da (skoro) svi imaju krivi adventski vijenac i da svi koji su jedva čekali (prije nego što je stožer 'ukrao' Božić) prošetati Adventom i natrpati se kobasicama i vinom žive krivo. Ali to nije poanta. Poanta je da tuđi bor i tuđi adventski vijenac ne mogu umanjiti tvoj smisao Božić. 

Činjenica da ljudi u adventskom vijencu vide toliku prijetnju i da prerano okićeni bor u njima može izazvati toliko mržnje je samo pokazatelj da su ljudi počeli vrednovati Božić na sasvim krivi način. Božić je postao skup sport i poprimio je sve elemente natjecanja. Tko kiti bor na vrijeme, a tko ne. Tko ima dobar adventski vijenac, a tko nema. Tko jede prave stvari na pravi dan, a tko ne jede. Tko radi osam vrsta kolača, a tko ne radi.

Ne samo to - adventski vijenci i božićna drvca su postali statusni simbol. Ne simbol došašća i Božića već nešto čime ćeš se pohvaliti na društvenim mrežama. Već par godina zaredom ih viđam po cvjećarnama, neki idu i preko 500 kuna. Zamislite, nečija cijela mjesečna primanja vrijede koliko jedan adventski vijenac. I kupuju ih ljudi, jer je nekima to nažalost postao način na pokažu da su bolji slavljenici Božića. 

Realno, došašće je postojalo i prije nego što je izmišljen vijenac i uvijek je bilo - ili nije bilo - u ljudima. Isto kao i Božić. U ljudima. U nama. Ne u stvarima. To je pravi smisao. Kad Božić svedeš samo poštivanje tajminga, pogriješio si smisao. Božić se ne može svoditi na pravilno ili krivo slavljenje. Božić je u ljudima. Božić je osjećaj. Ako je išta pogrešno, onda je baš to svođenje Božića na to tko ima ispravne, a tko pogrešne stvari. To je jedini krivi smisao Božića. I uvijek je bolje poslušati ili pojesti fritulu nego misliti da tajming kuglica može umanjiti smisao Božića.