KONCERT MATIJA DEDIĆ TRIJA Veličanstvena sprega svih instrumenata u stvaranju tipičnog jazz 'kaosa' koji itekako ima svoju glavu i rep
'Na momente su bili glazbeni zmaj koji je žestoko rigao fraze, teme i solaže'
U prekrasnom ambijentu Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika započeo je Split at Night Jazz Festival, peta po redu manifestacija koja je u odnosu na prethodnu zadržala isti format (tri večeri), dok se izmjene (očekivano) odnose na izvođače te na drugo godišnje doba (četvrti jazz festival održan je usred ljeta).
Organizatori Željko Brodarić Jappa i njegova kćer Sara ustrajni su u nastavljanju ovog festivala koji regrutira sve veći broj posjetitelja i zbog toga zaslužuju velike pohvale. Splitu su podarili (uz odličan jazz program Hrvatskog doma u Splitu) nezaobilazno mjesto za uživanje u uvijek nepredvidivim jazz avanturama.
Prvu večer festivala otvorili su Matija Dedić Trio koji su se od prvih nota predstavili kao moćna glazbena gomilica. Izbor fenomenalnog Zvonimira Šestaka (rado svira s Filipom Pavićem) na kontrabasu te Adriana Bernobića (dobitnik prestižne nagrade Hrvatske glazbene unije u kategoriji najboljeg jazz bubnjara) koji je zamijenio najavljenog Zvonimira Levačića, uz maestralnog Matiju Dedića, bio je pun pogodak organizatora.
Pametno odabrani jazz standardi, poznatih jazz kompozitora (Corea, Hancock, Davis, Hubbard, Evans) u startu su uspostavili iskreno poštovanje publike prema zavidnim sviračkim mogućnostima nadarenih glazbenika koji su svojim facijalnim ekspresijama nedvojbeno dali do znanja da i sami uživaju u svirci.
Redale su se tako 'Humpty Dumpty', 'Maiden Voyage', 'Nardis' te u finalnom dijelu 'Little Sunshine' i 'Bye Bye Blackbird'.
Zbog maestralnih izvedbi svih glazbenika na trenutak se činilo da se djelić Amerike preselio u Split. Matija nije glumio apsolutnog šefa ovog malog 'simfonijskog' orkestra, uvelike dozvoljavajući Zvonimiru i Adrianu njihovih pet minuta slave koje su oni iskoristili kroz izvanredne improvizacije. Osobno, bez uvrede Matiji i Adrianu, ovaj koncert sam doživio kao koncert za kontrabas na kojemu je Zvonimir sasvim sigurno dobro zadebljao kožu na vrhovima svojih prstiju.
Veličanstvena je bila sprega svih instrumenata u stvaranju tipičnog jazz 'kaosa' koji itekako ima svoju glavu i rep. Tri entiteta, s njihovih šest ruku i dvije noge (klavir i bas bubanj), na momente su bili glazbeni zmaj koji je žestoko rigao fraze, teme i solaže u nezaboravnim trenucima, adekvatno nagrađenim iskrenim aklamacijama očarane publike.
Odličan početak ovog jazz festivala!