Korčula je nekada bila najnaseljeniji otok, a danas prednjači po padu broja stanovnika

Slučaj otoka Korčule, nakon dugo vremena godina kada je bila zaustavljena ne samo 'bijela smrt' već razvitkom gospodarstva zabilježen porast broja stanovnika, posebno je zanimljiv. Ne tako davno najrazvijeniji hrvatski otok, koji je prednjačio po gospodarskoj razvijenosti i naseljenosti. Otok koji je dokaz da je broj stanovnika u uzročnoj vezi s razvitkom gospodarstva koje je moglo zaposliti najveći broj radno aktivnog stanovništva, omogućujući socijalnu sigurnost i visok društveni standard.

U drugoj polovici 19. stoljeća nakon haranja filoksere, u Francuskoj koja se brzo proširila na vinograde sjeverne Italije u Dalmaciji pa tako i na otoku Korčuli potaknulo je demografsku eksploziju. U periodu od 1880. do 1900. broj stanovnika otoka tijekom dva desetljeća povećan je za 5039 stanovnika ili za 40%. Naselje Blato 1910. godine najmnogoljudnije je naselje, ne samo na otoku Korčuli već mnogo šire i broji 8862 stanovnika.

Slijede najjače godine iseljavanja, uzrokovane španjolskom gripom 1924. i 1925., kada je samo iz Vele Luke i Blata iselilo oko 2000 stanovnika. Uspoređujući podatke iz popisa stanovništva 2001. godine s onima iz 1910. godine stanovništvo Blata će se tijekom tih 80 godina smanjiti za 5182 stanovnika ili za 58,47%. Emigracija u prekomorske zemlje posebno je izražena kod stanovništva Blata, odakle je u razdoblju 1946.-1966. godine iselilo 1137 stanovnika.

Otok od 1946.-1963. bilježi se porast broja stanovnika unatoč odlascima s otoka, pretežno u prekomorske zemlje. Unatoč iseljavanju ipak je najnaseljeniji otok na Jadranu. Od 1971. posebno 1980-tih godina dostići će broj između 20.000 do 21. 000 stanovnika (čitava općina i do 23.000 stanovnika) i 6500 stalno zaposlenih osoba (bez sezonskih radnika zaposlenih u turističko-ugostiteljskoj djelatnosti). Bit će zaposlen svaki treći stanovnik otoka. To se posebno odnosilo na dva najveća naselja Velu Luku i Blato kada su zajedno brojili od 8500-9000 stanovnika, a Vela Luka imala 1900 stalno zaposlenih. Ništa manje Blato. Na otok Korčulu tada se s kopna dolazilo radi zapošljavanja, a većina pridošlica je ostala živjeti, uklopila se u društveni život otoka, a neki od njih postali su zaslužni u raznim oblastima društvenog i kulturnog života. 

Kraj 1990. i ulazak u 21. stoljeće za otok je bio posve neizvjestan. Unutar jedne generacije ono što je otoku davalo prepoznatljiv pečat i po čemu se otok Korčula isticao među ostalim hrvatskim otocima nestat će. Bit će uništeno 'preko koljena' provedenom pretvorbom društvenog vlasništva i privatizacijom i posljedicama Domovinskog rata.

Prema popisu stanovništva 2021. na otoku živi 14.612 stanovnika što je u odnosu na popis 2011. smanjenje za 910 stanovnika ili 6% a od 2001. 'nestat' će 1570 stanovnika ili 10%. Kod toga najveći pad broja stanovništva zabilježen je kod općine Vela Luka (10%) i Grada Korčule (11%). Vela Luka je i dalje je najveće naselje na otoku s 3789 stanovnika.

Da se nismo ni 'obadali' u posljednjih 10 godina 'nestat' će dva mjesta veličine Žrnova, dvije Lumbarde, šest mjesta veličine Račišća, četiri veličine Čare, gotovo tri veličine Smokvice.

Većina naselja pod utjecajem denataliteta (prirodni pad stanovništva) i negativnoga migracijskog salda, bilježi pad ukupnog broja stanovnika te prirodni pad, koji je ublažen zbog imigracije, ali je obnova stanovništva imigracijom ipak nedostatna za poboljšanje nataliteta.

Budući da je iselilo uglavnom mlado i radno sposobno stanovništvo jer djeca nakon završenog školovanja ostaju živjeti i raditi izvan otoka, ugrožena je bioreprodukcija, a erodirana je i ekonomska snaga stanovništva. Otok je također zašao u proces starenja (prosjek 43-44 godine) jer se smatra da je proces starenja zahvatio određeno područje kada indeks i koeficijent starosti prijeđu vrijednost od 40%, odnosno 12%. Pad broja stanovništva (depopulacija) od posljedice postaje uzrok nepovoljnih društveno-gospodarskih procesa.

Velike društvene i populacijske promjene na otoku Korčuli, posebno kod tri najveća i najrazvijenija mjesta: Korčule, Blata i Vele Luke nastupaju početkom 1990-ih godina tako da otok Korčula više od 10 godina nije najnaseljeniji hrvatski otok, a ni ekonomski najrazvijeniji.

Od Kvarnera do južne Dalmacije prednjači po padu broja stanovnika.

Demografske projekcije otočkih mjesta i otoka kao cjeline svjedoče o težini izazova. Izazova jer se predviđa smanjene broja stanovnika, povećanje udjela starijeg stanovništva uz istodoban pad osoba radno aktivne dobi.

Prema svim relevantnim pokazateljima (gospodarstvu s osloncem na uslužne djelatnosti, kretanju broja zaposlenih, obrazovnoj strukturi) nema razloga vjerovati da će otok Korčula površine 279 km2 , duljine 46 km, s 14.600 stanovnika, i pet jedinica lokalne samouprave, na kojem najvećim dijelom prevladava turizam, ugostiteljstvo i trgovina na malo, bez industrije, i proizvodnih djelatnosti koje bi stvarale dodatnu vrijednost zaustaviti gospodarsku stagnaciju, pad broja zaposlenih i zaustaviti 'bijelu smrt'. Zaustaviti pad broja osoba radno aktivne dobi.

Hoće li otok Korčula dočekati Godota koji će  unijeti tračak nade u svjetliju budućnost?