Skraćenicu ‘OK’ koristimo svaki dan, i postala je neizbježna i uzimamo je zdravo za gotovo iako vjerojatno ne znamo njeno točno značenje. Koriste ga ne samo Amerikanci i Britanci, već svi ljudi na planeti pa tako i Hrvati. Onako, zgodan je i kratak pa ga uglavnom bez gledanja utipkamo u mobitel dok drugom rukom ispijamo kavu na Rivi ili gledamo utakmicu Hajduka. Jednako klizi preko usana dok ignorirate majku što vam govori ili obećavate šefu da će te ispuniti radne zadatke.
No, jeste li se ikada zapitali odakle su u vaš vokabular stigla ta dva slova? Porijeklo izraza koji je bez sumnje osvojio svijet nije sasvim utvrđeno, ali postoji nekoliko teorija o njegovom nastanku. Vjerujemo da znate kako je ‘OK’ univerzalna riječ koja dolazi iz engleskog jezika, odnosno američkog slenga, a označava termin ‘sve je u redu’.
Tumačenja je zaista mnogo, no najuvjerljivije izgledaju nekoliko teorija koje zapravo nemaju dodirnih točaka.
Prva teza govori kako je ‘OK’ zapravo kratica od izraza Ola Kala koji su koristili lučki radnici grčkog podrijetla u gradovima na istočnoj obali SAD-a. Prevedeno na engleski bi značilo potvrdu što se poklapa sa značenjem izraza danas.
Možda čak i uvjerljivije zvuči tumačenje po kojem su profesori prestižnih američkih obrazovnih institucija izraz Ola Kala stavljali svojim učenicima koji besprijekorno riješe ispit kako bi im dali do znanja da nisu imali pogrešku.
Izvor kratice ‘OK’ bi po tumačenju mogao vući korijene iz zapadne Afrike. Naime, Michael Adams, lingvist sa Sveučilišta u Albrightu, sugerira kako brojna afrička plemena u svome vokabularu imaju riječ koji zvuči slično famoznom ‘OK’. Izraz 'okeh' mogao bi se prevesti kao ‘naravno’ ili ‘nemam ništa protiv’. S obzirom na to da su sa zapada Afrike regrutirani deseci tisuća robova za potrebe vlasnika plantaža na američkom jugu lako je zamisliti način na koji je ‘OK’ prešao Atlantik.
Uz ove tri teorije postoji još čitav niz manje popularnih, a ni lingvisti diljem SAD-a i Europe ne mogu staviti ruku u vatru koja je točna. Ipak, mnogi se slažu da je za ulazak ‘OK’ u masovnu uporabu zaslužan osmi američki predsjednik Martin Van Buren. Izraz je već bio rasprostranjen među Amerikancima kada ga je njegov izborni tim odlučio upotrijebiti u kampanji. Na ruku im je išla i činjenica da je Van Buren rođen u mjestu Kinderhook, a nosio je nadimak Old Kinderhook. Kampanja demokratskog kandidata te davne 1837. godine se nije razlikovala od svih ostalih, jer i on se želio pokazati kao poštenjačina, a ‘OK’ je trebao značiti kako je s njim sve uredu. Old Kinderhook se ipak nije pokazao ‘OK’ pa je izgubio izbore 1841. godine, a veći je trag ostavila njegova kampanja na naš govor nego on na američku politiku.
Možda je zanimljivo spomenuti i kako neki kažu da je prvo pismeno korištenje izraza 'OK' dogodilo u subotu, 23. ožujka 1839. godine kada je u bostonskim novinama 'Boston morning post' izašao tekst o satiričkoj organizaciji nazvanoj 'Anti-Bell Ringing Society'.
(‘The ‘Chairman of the Committee on Charity Lecture Bells,’ is one of the deputation, and perhaps if he should return to Boston, via Providence, he of the Journal, and his train-band, would have his ‘contribution box’, et ceteras, o.k. - all correct - and cause the corks to fly, like sparks, upward'.‘)
Razlog pisanja skraćenice ‘OK’ nije tako čudan, ako se uzmu u obzir jezički trendovi koji su vladali tih godina. Upravo se tada rodilo mnoštvo takvih skraćenica za koje može da se tvrdi da su preteča današnjim OMG, LOL i slično.
Još jedna interpretacija porijekla izraza ‘OK’ je ta da su američki vojnici izraz koristili kao skraćenicu za 'known order', rutinsku potvrdu za određenu naredbu. Drugo objašnjenje je da su ti isti vojnici koristili izraz ‘OK’ kao sinonim za ‘zero killed’ (nula ubijenih). Još jedno objašnjenje pojma ‘OK’ vezuje se uz vrijeme dolaska doseljenika na američko tlo, prema čemu je do izraza došlo uslijed nedostatka pravopisnih vještina. Upitani je li sve u redu s prtljagom, kada bi se našli oči u oči s carinicima, doseljenici su naučili da kažu ‘all clear’ (oll klear) ili skraćenicom ‘OK’.
Danas je izraz uobičajen u cijelom svijetu, a izgovoriti se može i neverbalnim gestom, spajajući kažiprst i palac ruke u krug. Koji god od odgovora na porijeklo izraza da prihvatimo kao točan, nije bitno. Upravo zbog činjenice da smo zaboravili od kuda je izraz potekao, učinili smo da pripada svima nama, ma gdje god bili.