LETU ŠTUKE NA FIBRA FESTIVALU 'Epidemija materijalizma za produkt ima površnost i jednu suštinsku nepismenost'

Ususret održavanju drugog izdanja festivala Fibra idući vikend (5. i 6. srpnja) u Ljetnom kinu Bačvice, popričali smo sa sarajevskim legendama Letu štuke. 

Ne znamo jesu li svi upoznati s pričom o sarajevskom bendu koji je nastao 1986. godine, a svoj debitantski album slijedom niza okolnosti (kao recimo rat) izdao tek 2005. godine. Mlađa generacija vjerojatno nije, ali za uživati u hitovima Letu štuke nije ni potrebno znati sve o njima… Kako i oni kažu 'dovoljno je samo pjevati pjesme, kako nove tako i stare'.

Kako smo naveli u uvodu, Letu štuke su osnovane 1986. godinu. Koliko se bend promijenio od tada do danas? Što su Letu štuke bile na početku kad su tek ulazili u garažu? Jeste li 2019. bend kakav ste htjeli biti pošto ste počeli s nešto žešćim zvukom? Nije zahvalno pričati o planovima, ali pitat ćemo vas i za planove u smislu estetike i glazbenog stvaranja - što Letu štuke želi snimati i raditi dalje?

- Tada smo bili klinci i odrednica su nam bili punk i power pop. Pokušavali smo kao i mnogi drugi naći svoje mjesto na sceni, a u lokalnom i generacijskom okviru smo zaista imali uspjeha. Nažalost, rat je srušio te ambicije i morali smo sačekati neka svjetlija vremena. Kasnije je to bilo nešto posve drugo. U tom dugom vremenskom vakuumu nastale su sasvim nove i drugačije pjesme. Nova iskustva su donijela i drugačije poglede na sebe i svijet oko sebe. Nismo više bili klinci već zreli ljudi.

Danas su nam estetika, atmosfera i poruka mnogo važnije od sirove snage koja je specifična za ranu mladost. Osim toga stilska raznovrsnost i odsustvo predrasuda drže prioritet u odnosu na vjernost jednom stilu i zvuku. Stvarati novo i drugačije. Ne ponavljati se, a opet ostati svoj. Biti autentičan. To je naša odrednica sada i u buduće.

Dino, često komentirate političku situaciju u Bosni i regiji i o tome govorite kroz pjesme benda. Angažirani tekstovi glazbenika u Hrvatskoj nemaju neku prođu, pogotovo ne oni koji otvoreno komentiraju politička zbivanja. Što mislite da je uzrok toj indiferentnosti? Smatrate li svoju glazbu političnom? 

- Muzika nije, ali stihovi jesu. Neki. Par njih. Politika je dio života, a ja pišem o životu. Ima tu i ljubavnih pjesama, a i onih socijalnih koji nisu vezani uz politiku. Uzrok indiferentnosti spram socijalnih tema je epidemija materijalizma koja za produkt ima površnost i jednu suštinsku nepismenost. To je svjetski trend. Tehnologija daje manje više neprovjerene informacije i mogućnost kaosa koji opet za posljedicu imaju besmisao kao životni stil. Matematika je pobijedila filozofiju, a znamo da su filozofija i književnost ipak temelji duha svake civilizacije. Bez toga imamo to što imamo, a uskoro ni to.

I još jednom pitanje za Dina. S obzirom da pišite za Severinu, Luku Nižetića i Natali Dizdar, kako uspijevate pomiriti taj komercijalni rad sa često socijalno angažiranom poezijom koju radite za Letu štuke?

- Lako. Kad pišem za druge izvođače više sam okrenut zanatu, ali ne radim u fušu. Inzistiram na tome da ipak ostavim pečat i na tom polju. Nema potrebe da se bilo tko od njih bavi socijalnim temama. To je posao za kantautore. Glupo je da sad ja nekome stavljam u usta riječi koje ga ne zanimaju. Što fali ljubavnim pjesmama?

Jedan od koncerata koji se pamte u Splitu je onaj Amire Medunjanin kao i vaša zajednička izvedba 'Piva klapa ispo' volta' Olivera Dragojevića na Runjićevim večerima. Nazire li se autorska sevdah suradnja između Amire i Letu štuke ili Dina?

- Amira i ja smo bili pozvani i rado smo se odazvali Runjićevim večerima. Pokojni Runjić je jedan od prvih autora koji je utjecao na mene još dok sam bio dijete. Njegova pjesmarica je jedna od najimpresivnijih na ovim prostorima. Imam tetku u Splitu i u mojoj kući je Splitski festival uvijek bio domaći. Sretna okolnost je što sam baš s Amirom izveo 'Ponistru', a velika čast mi je bila biti na bini s velikim Oliverom. Amira je kasnije s njim snimila duet i zavidim joj na tome. Do naše suradnje će doći prije ili kasnije. Sasvim je logično da se to dogodi.

I za kraj jedno klasično festivalsko pitanje. Kakva su očekivanja od Fibra festivala i splitske publike? Organizator očito misli da u Splitu još ima urbane raje koja vas sluša, iako je grad pao pod navalom turizma i neurbanih trendova, kako glazbenih tako i životnih. Kakva su vaša očekivanja? Imate li osjećaj da svirate za neku specifičnu publiku koja vas prati ili vam se publika pred vama mijenja od koncerta do koncerta, godine do godine itd.? Kakva je situacija u Sarajevu što se tiče publike i vaših koncerata?

- Očigledno je da nam novac nikad nije bio prioritet u odnosu na izričaj. Jednostavno ne mogu tako promatrati stvari jer to suštinski ne bi imalo smisla. Imamo vjernu publiku, a oni kojima je uspjeh jedino mjerilo stvari svakako ne bi ostali s nama i to nas ne uzrujava ni malo. Sve ima svoj put, a vrijeme je najbolji filter. Ono što nas u zadnje vrijeme posebno raduje i inspirira je nova, mlada publika koja sve više posjećuje naše koncerte i pjeva pjesme. Kako nove tako i stare.