Marijana Mikulić podijelila svoje teško iskustvo: 'Moj se sin ne igra s drugom djecom...'

Imaju li majke pravo na nezadovoljstvo, loš dan, sumnju u svoje majčinstvo? Smiju li majke razmišljati o tome da su nespremne, da nisu ovo očekivale, da je njihov život mogao i nekako drugačije izgledati? I na kraju krajeva, cijeni li ovo društvo dovoljno majčinstvo?

O tome su u HRT-ovoj emisiji 'Nedjeljom u 2' govorile Kristina Kovačević Hitrec, majka petero djece, i Marijana Mikulić, majka troje djece.

Kristina čeka šesto dijete. Trenutačno je u četvrtom mjesecu trudnoće.

'Meni je sve ovo normalno. To je moja svakodnevica, za drugo ne znam. Svaki dan se nosim s novim izazovima u majčinstvu kao i sve majke. Mlada sam postala mama i željela sam više djece. Ja samo želim biti mama i želim veliku obitelj, mirnu, staloženu. Uvijek sam maštala o tome. Puno ljubavi, puno djece. Željela sam stvoriti nešto što nisam imala u djetinjstvu. Naravno, nije sve išlo lako. Ja imam jači autoritet i nosim to sve na svojim leđima. Suprug, naravno, pomaže, ali uvijek su glavne stvari na nama mamama', započela je Kristina.

Naći vrijeme za sebe izazovno joj je, ali i manje važno.

'Imala sam do prekjučer 45 minuta vremena za sebe da pogledam seriju na Voju, koja je upravo završila. Sada ne znam što ću u tih 45 minuta gledati jer sve ostalo traje predugo, tako da čini se da ću ići spavati. Nemam vremena za sebe', kazala je.

S tim se lako pomirila jer za drugo ne zna.

'Ništa mi ne fali. Ne osjećam da mi fali vremena za sebe', navela je.

U djetinjstvu nije osjetila ljubav, pažnju ni zajedništvo

Stresne situacije ne uzrokuje obitelj, one su uglavnom uzrokovane vanjskim čimbenicima. Međutim, nije tako bilo oduvijek. Kristina nije imala djetinjstvo iz snova.

'Djetinjstvo i život nas formiraju. Naše osobine dolaze od ranog djetinjstva. Ono što mi želimo i pogledi na život kreću od kuće. Nisam osjetila ljubav, pažnju i zajedništvo. Zato sam htjela to stvoriti. Ali kada nešto nisi osjetio, ne znaš kako to stvoriti. Sada mislim da sam mogla bolje što se tiče toga, uvijek može bolje, ali nije tako loše kako sam osjetila da može biti', istaknula je.

Na društvenim mrežama se susreće s osudama

Ima petero djece s tri partnera, zbog toga je jedan dio okoline osuđuje. To su uglavnom ljudi na društvenim mrežama koji joj se javljaju preko lažnih profila.

'Pišu mi kakav sam ja to primjer, jer sam se dva puta rastala. Ja bih njih pitala kakav su oni primjer svojoj djeci ako žive u nesretnim brakovima, gdje ima i nasilja, a djeca to gledaju. Zar su se rodile da budu nesretne i umnožavaju tu nesreću? Meni to nije smisao života. Nitko se nije ženio da bi se rastao. Svi mi želimo bajkoviti brak do kraja života. I ja sam to željela, i ja sam maštala o tome', kazala je. 

Usprkos obavezama, radi više poslova

Unatoč tome što u kući ima mnogo obaveza, uspijeva raditi više poslova.

'Imam firmu za marketing i evente. Zaposlena sam u firmi autoindustrije. Radim više poslova. Bavila sam se i cvjećarstvom, to mi je struka. Svake godine radim za Sve svete', nabrojala je.

Kristina ima dvije blizanke koje je dobila umjetnom oplodnjom. Zbog toga se također suočila s predrasudama.

'Vodim grupu MPO - Iskustva, savjeti. Završila sam za doulu, idem sa ženama na porode. Podrška sam ženama koje prolaze postupke potpomognute oplodnje. One mi se javljaju u inbox kada saznaju da će morati ići u postupak, a ja ih upućujem u sve korake. Rušim javno sve predrasude o tome. Otišla sam na potpomognutu oplodnju i to mi je sve tako nekako sjelo da sam na kraju odlučila biti podrška osobama koje prolaze kroz to', objašnjava.

Na samom kraju rekla je kako se majčinstvo ne bi trebalo previše uzdizati. Ženama je to prirodno dano. Svaka može roditi dijete, ali smatra da ne može svaka žena biti majka.

'Znam jer sam osjetila to kao dijete. Sada je to vrlo diskutabilna tema. Mišljenja su podijeljena i smatram da svaka osoba ima svoj stav prema tome ovisno o tome što je prošla u život', zaključila je. 

Marijana Mikulić: Okolina zna samo osuđivati

Marijana Mikulić istaknula je kako je u današnje vrijeme vrlo teško biti žena i majka.

'Okolina ne zna ništa drugo nego osuđivati. Danas svi očekuju da ti radiš kao da uopće nemaš obitelj, da si uvijek dostupan svima za sve, da se djecom baviš kao da ništa drugo ne radiš u životu, da mama treba stići u parkiće i šetnje. A još dodatno plaćamo ženu koja s našom djecom uči jer je obrazovni sustav takav da je djeci nužna podrška, a ja to više ne stižem. Ni suprug, ni ja.

Više se uopće ne trudim ispunjavati očekivanja okoline, ni ne znam što netko zamišlja da bih ja trebala raditi u životu. Najviše me grize u životu kada ja u danu ne stignem obaviti zadatke koje sam s Jakovom odlučila odraditi, barem povremeno s Ivanom sjesti i porazgovarati, barem povremeno s Andrijom nešto nasamo pogledati što on voli. Voljela bih da za to imam više vremena, a sve ostalo mi je manje važno', kazala je. 

Najteže razdoblje uslijedilo je kada je Jakov dobio dijagnozu

Nemoguće je svima dati jednako pažnje, tvrdi, jer ima dijete s poteškoćama na koje usmjerava najviše vremena i energije.

'Trudimo se biti tu i za druge dečke. Ivan je već veliki dečko. Trudimo se s njim navečer sjesti pa malo porazgovarati. To je dijete koje je još uvijek u razvoju. Također, Andriji znači da se nešto s njim pogleda, tako da sam gledala neku seriju koja me ubila u pojam, ali je njemu važna. Ivan još uvijek ima ADHD, baš je imao problema kada se tek upisao u srednju - tako da sam mu se tu dodatno posvetila. Tu sam i bila sama jer je muž bio u Njemačkoj. To je bilo teško', prisjetila se se Marijana.

Najteže razdoblje bilo je kada je Jakov dobio dijagnozu. Prodali su stan i kupili kuću.

'Tada je bio potop braka i njegov odlazak na godinu dana me zakucao. Više nisam imala vremena ni udahnuti prije nego zaronim. Od toliko moranja sam se u potpunosti raspala', priznala je.

U jednom trenutku odlučila je srezati obveze, ali i ljude.

'Prilagodila sam se tome da ja budem dobro jer ako ja ne budem dobro - neće biti ni moja djeca, a ona su mi najvažnija. Moja obitelj mi je najvažnija', istaknula je. 

Mnogi su govorili da od Jakova 'neće biti ništa'

Kada je Jakovu dijagnosticiran autizam na krajnjem spektru, mnogi su joj govorili da od njega neće biti ništa.

'Hodao je u krug, pričao sa svojim rukama, nije se odazivao na ime, nikoga nije gledao u oči, nismo uopće mogli do njega. Ne mogu reći da je sve zbog moga rada, ali je činjenica da je on puno napredovao. Ja sam bila jako uporna, on ide na puno terapija. Međutim rad doma ključan je', pojasnila je.

Jakov se danas može sporazumjeti s drugima. Zna reći što ga boli. Došao je do toga da je funkcionalan.

'Vjerujemo da će uspjeti upisati redovitu školu uz asistenta, ali to je užasno puno rada kod kuće. Svaki dan radim s njim', otkrila je. 

Jakov se s drugom djecom ne igra

Jakov se ne igra s drugom djecom zato što ga nitko ne poziva kod sebe.

'Nekad bismo pozivali djecu u vrt da se zajedno igraju, a on bi bio sam na trampolinu. Ne zna razgovarati, ne zna se igrati, ali zna skakati u trampolinu. Onda bi vukao tu djecu, a ona bi vrištala. To je bilo teško gledati. Tada smo prestali zvati ljude, a i ljudi su se prestali javljati', prisjetila se. 

Na kraju je podsjetila kako je ženi nemoguće biti u potpunosti posvećena samo sebi, svojoj karijeri, svom napretku i svojim ciljevima. Želja joj je snimiti dokumentarni film kako bi pokazala drugima da nisu sami, da postoji prostor za napredak i mogućnost za opstanak braka i obitelji unatoč poteškoćama.