MIRO NIKOLIĆ O NOVOJ 'EMMANUELLE': Frigidna kraljica erotike

Točno pedeset godina nakon što je sada već legendarna 'Emmanuelle' ugledala mrak kino-dvorana, francuska redateljica libanonskog podrijetla Audrey Diwan na filmskom festivalu u španjolskom San Sebastianu predstavila je novu verziju, odnosno labavi remake 'soft porn' klasika kojeg je od 1974. godine naovamo samo u kinima pogledalo više desetaka milijuna gledatelja. Kurioziteta radi, originalna 'Emmanuelle' sa Sylvijom Kristel u titularnoj ulozi u jednom je pariškom kinu igrala bez prestanka punih 13 godina te se prometnula u veoma isplativu franšizu doguravši do serijala koji je brojao čak sedam filmova.

Adaptacija istoimenog erotskog romana Emmanuelle Arsan u režiji Justa Jaeckina izrasla je u pop-kulturni fenomen prije svega zbog uvođenja meke pornografije na velika platna gradskih kina, točnije zato što je preselila 'porno-šik' iz opskurnih prigradskih kina ravno na Champs-Elysees, čime je definitivno ubrzala seksualnu liberalizacija mainstream kinematografije.

Marketinškoj kampanji 'Emmanuelle', doduše, na ruku je definitivno išao i ogroman uspjeh 'Dubokog grla' Gerarda Damiana, odnosno Bertoluccijevog 'Posljednjeg tanga u Parizu', međutim malo je tko mogao pretpostaviti da će Jaeckinov uradak te godine postati daleko najgledaniji film u Francuskoj. 

Nakon što je sa svojim drugim dugometražnim ostvarenjem 'Događaj', istoimenom ekranizacijom romana nobelovke Annie Ernaux, osvojila venecijanskog Zlatnog lava, Diwan je zaslužila da joj se ime masnim slovima upiše u filmofilske bilježnice u rubrici 'Oni čije vrijeme dolazi'. Gledatelj kojemu se svidio njezin autorski pristup u 'Događaju', vjerojatno je bio ushićen pročitavši kako se baš Diwan latila nove 'Emmanuelle'. Čak i onaj dio publike kojemu se 'Događaj' učinio malčice precijenjenim, od autorice je jamačno očekivao nešto ozbiljniji i sofisticiraniji prosede od benignog tretmana erotskih scena iz izvornika; vjerojatno film koji će progovoriti o oslobađanju demona i odricanju od (malo)građanskih normi, seksualnom sazrijevanju, samopotvrđivanju te odnosu moći i kontrole, ali, isto tako, i film koji će biti erotski provokativan.

Studijski sustav - onaj holivudski posebno - u posljednje je vrijeme zapao u svojevrsni konzervatizam ne samo kada su posrijedi lascivne i tzv. vruće scene, odnosno eksplicitniji prikazi seksa stoga se od Diwan očekivalo da osuvremenjenu 'kraljicu erotike' suptilno provuče ne samo kroz feministički filter #MeToo pokreta, već i ponudi novo čitanje 'Emmanuelle' iz novovjeke ženske perspektive budući da su francuske feministkinje u ono vrijeme čitav serijal proglašavale eksploatacijsko-masturbatorskom muškom fantazijom. Da bude, dakle, lišen mizoginog diskursa i da bude film o ženi kojeg je režirala žena, i koji će zabavan i uzbudljiv biti (i) ženama.

Naslovna junakinja više nije dokona supruga francuskog diplomata, nego kontrolorka kvalitete luksuznih hotela koju utjelovljuje Noemie Merlant (sjajni 'Portret djevojke koja izgara') nakon što je ulogu Emmanuelle navodno odbila Lea Seydoux. Također, radnja se ovoga puta većinski odvija u Hong Kongu zamijenivši Bangkok iz izvorne verzije.

U Jaeckinovom filmu dakako, slobodniji prizori nisu uvijek bili dramaturški svrhoviti niti su svi oni milijuni gledatelja koji su pohrlili u kina nešto tako očekivali, no u naglašeno pornografskoj provenijenciji originalne 'Emmanuelle' bilo je nekog petparačkog šarma koji je osiguravao gledateljski užitak. 

Sa čisto eskapističkog i(li) erotskog aspekta, ažurirana 'Emmanuelle' vrvi golotinjom i u tom je smislu posrijedi nesumnjivo gledljiv premda ne i osobito poticajan film budući da mu očajnički fali nesputanosti, senzualnosti i, najjednostavnije rečeno, atmosferične erotičnosti dok drveni dijalozi iz usta blaziranih protagonista sasvim sigurno ne pridonose seksualnoj tenzičnosti. 

U autorskom smislu, pak, nova bi 'Emmanuelle' za Audrey Diwan, nažalost, mogla predstavljati poljubac smrti, točku s koje više nema nazad. Drugim riječima, potpuno nepotreban film. Nepotreban u karijeri darovite Diwan iz one gornje rubrike, a bogami nepotreban čak i najtvrdokornijim erotomanima među filmofilima. Kraljica (erotike) je, naime, gola. I poprilično frigidna.