Miro Nikolić ocjenjuje 24. izdanje Splitskog filmskog festivala

Split Film Festival - Međunarodni festival novog filma, najstarija međunarodna filmska manifestacija u Hrvatskoj, u svojem je 24. izdanju, održanom u razdoblju od 18. do 25. rujna, Splićanima i njihovim gostima ponovno ponudio pregršt domaćih premijera nezavisnih filmova iz kinematografija država poput Vijetnama, Butana, Filipina ili Perua. 

STFF je otvoren hvaljenim vijetnamskim naslovom 'Treća žena' koji je premijerno prikazan na festivalu u Torontu. Film debitantice Ash Mayfair vizualno je dojmljivo ostvarenje raskošnog kolorita, malickovske meditativnosti  i povremeno hipnotičkog ugođaja čiji je središnji interes prikaz tradicionalnog i duboko patrijarhalnog vijetnamskog društva s kraja 19. stoljeća. 'Treća žena' u matičnoj je zemlji izazvala kontroverze zbog dobi glavne glumice Nguyen Phuong Tra My. Naime, My je u vrijeme snimanja filma u kojem tumači 14-godišnjakinju koja postaje treća supruga bogatog zemljoposjednika imala tek 13 godina, a film sadrži nekoliko erotskih scena, što je u Vijetnamu dočekano s negodovanjem i na kraju rezultiralo povlačenjem filma iz tamošnjih kina.

Oslanjajući se ponajviše na zbilja impresivne snimateljske postupke, odnosno fotografiju koju odlikuju dubinski kadrovi, Mayfair je ipak propustila ići dublje u psihologizaciju svojih likova zbog čega se 'Treću ženu' može opisati kao nesumnjivo lijep, ali s obzirom na prilično poticajnu temu - u konačnici ipak nedovoljno sugestivan i pronicljiv film.

U konkurenciji dugometražnog filma drugog dana festivala prikazan je možda najatraktivniji film ovogodišnjeg STFF-a, novi uradak uglednog filipinskog filmaša Brillantea Mendoze 'Alpha-pravo na ubijanje' . Opet smješten među velegradski šljam iz sirotinjskih kvartova Manile, Mendozin se film bavi borbom protiv trgovine drogom, korumpiranim policajcima, sitnim dilerima i doušnicima, uglavnom miljeom koji je gledateljima poznat iz filmova poput 'Elitne postrojbe' ili 'Božjeg grada', ali i prethodnih Filipinčevih radova kao što su, recimo, 'Kinatay' i 'Ma Rosa'. Mendoza je Manilu ponovno učinio jednim od glavnih likova filma, međutim redatelju ovoga puta ne polazi za rukom besprijekorno spajanje punokrvnog žanrovskog filma i socijalne freske. Sa žanrovskog aspekta, 'Alpha-Right To Kill' sadrži nekoliko proizvoljnih dramaturških rješenja te ishitrenu i klišejiziranu završnicu, dok uporaba drhtave kamere iz ruke u svrhu stvaranja osjećaja autentičnosti djeluje pomalo deplasirano. Mendoza, doduše, zna efektno raskadrirati akcijske scene i uvjerljivo kreirati atmosferu nesigurnosti i straha stoga 'Alpha-pravo na ubijanje' drži pažnju cijelim trajanjem. 

Splitska publika s oduševljenjem je dočekala senzaciju s ovogodišnjeg Pulskog filmskog festivala, dugometražni prvijenac dvadesetjednogodišnjeg Svebora Mihaela Jelića naslovljen 'Zagrebački ekvinocij', film koji je koštao nevjerojatnih desetak tisuća kuna prikupljenih isključivo preko 'crowdfundinga'. 

Usporedbe radi, Jelić i njegova mlađahna ekipa entuzijasta raspolagali su s otprilike dvije tisuće puta manjim budžetom od iznosa utrošenog za snimanje 'Generala' Antuna Vrdoljaka i uspjeli pritom iznjedriti budući generacijski mini-klasik hrvatske kinematografije. Vrdoljak je, pak, s proračunom od približno 20 milijuna kuna i uza svu silu poznatih glumaca, logističku potporu MORH-a i više državnih tvrtki snimio jedva gledljivu, nenamjerno smiješnu i diletantsku budalaštinu koja sasvim sigurno, unatoč nimalo bezazlenoj konkurenciji, ulazi u red najgorih hrvatskih filmova uopće. 

'Zagrebački ekvinocij' naslovljen po istoimenoj pjesmi Mikija Solusa, naravno, nije film bez slabosti, posebice onih narativno-dramaturške prirode, poneka su redateljska rješenja uistinu traljava, neke od glumačkih interpretacija neuvjerljive i bezlične, ali većina tih mana može se podvući pod početničke greške. Film prati šestoro mladih koji jedne večeri odluče organizirati tulum u praznom stanu čiji je vlasnik otišao u Švicarsku, a stan ostavio zagrebačkoj mladosti da u njemu slobodno tulumari. Posrijedi je zabavan, mladenački lucidan, poletan, razbarušen i dinamičan filmić čija je najveća vrlina upravo u tome što je, unatoč neprestanoj kuknjavi velikog dijela polutalentiranih redateljskih besramnika u Hrvatskoj, krunski dokaz kako dvadesetogodišnji debitanti gotovo bez prebijene lipe i bez potpore HAVC-a mogu snimiti film koji ima i pamet i srce. I koji je, usprkos nedostacima, zaista dobar. 

Dalmatinsku premijeru svojeg dugometražnog debija na ovogodišnjem STFF-u imao je i filmski kritičar Damir Radić. Njegovi 'Posljednji dani ljeta' igraju na naglašenu atmosferičnost koju autor postiže krajnje voajerističkom kamerom koju, među ostalim, koristi i da bi na metaforički način progovorio o protoku vremena, što Radića dovodi u vezu s Antonionijem. Također, 'Posljednji dani ljeta', kao svojevrsni erotski gay triler, prizivaju u sjećanje i 'Neznanca na jezeru' Alaina Guiraudiea. Radićev film u drugoj trećini mjestimice gubi ritam, ali redatelj tada mudro uvodi elemente trilera uprizorivši usput jednu od najuvjerljivijih scena seksa u domaćem filmu uopće. 

U New Delhiju, glavnom gradu Indije, prije nekoliko godina dogodilo se brutalno grupno silovanje studentice u gradskom autobusu. Slučaj je izazvao val prosvjeda u većini indijskih gradova koji su pokrenuli borbu za konačno donošenje zakona protiv učestalog seksualnog zlostavljanja žena u Indiji. 

Projekcija indijskog filma 'Neprestani strah od silovanja' Aditye Kripalanija u kojem se četiri žene, nakon slučajnog susreta u taksiju, udružuju protiv muškarca s kojim su se putem sukobile stoga se mogla doživjeti kao svojevrsni antirežimski pamflet. 'Neprestani strah od silovanja' u tom smislu najbolje funkcionira kao komentar društvenog stanja suvremene Indije premda je društvena angažiranost mogla biti spretnije inkorporirana u tkivo filma koji u više navrata naginje varijanti  (pod)žanrovskog, točnije 'rape and revenge' filma.

Žiri za dugometražni film koji su činili Helen De Witt, Anđelo Jurkas i Bernd Schoch pobjedničkim filmom 24. STFF-a proglasio je 'Present.Perfect' hongkonške redateljice Shengze Zhu. Pobjednica u međunarodnoj konkurenciji kratkometražnog filma je Petra Zlonoga za film 'Jedan od mnogih' dok je posebno priznanje dodijeljeno kratkom filmu 'Jo e Pu' argentinskog redatelja Roberta Barberyja. Nadalje, nagrada 'Ivan Martinac' namijenjena najboljem filmu iz programa Hrvatski film ove je godine dodijeljena kratkometražnom eksperimentalnom filmu 'Corpus' Petre Pavetić Kranjčec.