Miro Nikolić ocjenjuje dugometražni program 18. izdanja FMFS-a

Najveća splitska filmska manifestacija svoju je punoljetnost bogme proslavila u holivudskom stilu. Naime, osamnaesti rođendan Festivala mediteranskog filma Split u Ljetnom kinu Bačvice uveličao je nitko drugi nego Steve Buscemi. Jedan od najboljih glumaca svoje generacije, ujedno i jedno od zaštitnih lica američke (nezavisne) kinematografije devedesetih (Tarantinovi 'Psi iz rezervoara', 'Fargo' i 'Veliki Lebowski' braće Coen, 'Život u zaboravu' Toma DiCilla te pamtljive sporedne uloge u Rodriguezovom 'Desperadu' i blockbusterima poput 'Opasnog leta' i 'Armageddona'…) na Bačvicama je predstavio film 'Plitka priča o piscu koji je odlučio pisati o serijskom ubojici' u kojem igra jednu od glavnih uloga. 

U pitanju je prvi američki uradak Tolge Karacelika, turskog redatelja koji je na FMFS-u rado viđen gost; na Bačvicama su mu ranije prikazani naslovi 'Bršljan' (2015.) i 'Leptiri' (2018.), od kojih je potonji kući otišao s glavnom nagradom. U 'Plitkoj priči…' koja je premijeru imala na njujorškom festivalu Tribeca, Karacelik razmjerno vješto miješa elemente komedije zabune s trilerskim konvencijama premda storija o piscu koji se suočava sa stvaralačkom i bračnom krizom u čemu će mu pomoći umirovljeni serijski ubojica, zna djelovati dramaturški nekoherentno i proizvoljno. Turčin se, međutim, ovdje dokazuje kao redatelj sa izvanrednim smislom za (crni) humor, kao i za dočaravanje tjeskobne atmosfere noćnog New Yorka. 

Novi film Paola Genovesea, produktivnog rimskog filmaša najpoznatijeg po uspješnici 'Potpuni stranci', najveći je ovogodišnji hit u talijanskim kinima. Ponovno smještajući glavninu radnje u jedan prostor, Genovese se u romantičnoj komediji 'Do ludila' ('FolleMente') bavi prvim dejtom Lare i Piera koji će biti konstantno ometan sukobom različitih osobnosti u njihovim glavama. Koncept je, kao i u 'Perfetti sconosciuti', odnosno redateljevom filmu 'The Place' iz 2017. godine, mrvicu nategnut, a završetak ponešto ishitren, međutim radi se o perolakom i šarmantnom filmu koji nudi poneke zanimljive i humorno intonirane uvide u psihologiju muško-ženskih odnosa. 

Iz Italije je na tvrđavu Gripe kao još jedno FMFS-ovo open-air kino doletio i 'Dječak s ružičastim hlačama' redateljice Margherite Ferri, vrlo dojmljivo ostvarenje temeljeno na stvarnoj priči o 15-godišnjaku Andrei koji je počinio samoubojstvo kao žrtva vršnjačkog zlostavljanja na društvenim mrežama.

S ovogodišnjeg Cannesa u Split došla su dva vjerojatno najintrigantnija naslova 18. FMFS-a: 'Sirat' Olivera Laxea i 'Souleymanova priča' Borisa Lojkinea. 

Laxeov začudni miks halucinantnih kadrova marokanske pustinje, madmaxovskog jurcanja i ponešto razbarušene naracije definitivno nije za svakoga. Film u kojem otac zajedno sa sinom kreće u potragu za nestalom kćerkom koja je zadnji put viđena na jednom od maratonskih rave partyja, ponešto je razvučen i na trenutke ostavlja dojam repetitivnosti, no svejedno se čini da prestižna nagrada žirija u Cannesu nije posve nezaslužena. Naprotiv, u Laxeovom četvrtom filmu jamačno ima nekog vraga;  premda je prepun kontradikcija i nejasne motivacije likova, nakrcan naturščicima čije glumačke izvedbe nisu bogzna kakve, 'Sirat' je audiovizualna poslastica i svojevrsni metaforički esej o traženju smisla u svijetu u kojem su raj i pakao ionako povezani lelujavim mostićem poput onoga iz Clouzotove 'Nadnice za strah', klasika na kojeg se efektno poziva i Laxe.

'Souleymanova priča', pak, prati naslovnog gvinejskog imigranta (sjajni Abou Sangare) koji u Parizu radi kao dostavljač hrane dok se nalazi usred procesa dobivanja dozvole za boravak. Lojkineov film prije svega je sugestivna socijalno-egzistencijalna drama po recepturi braći Dardenne, ali funkcionira i kao dojmljiva karakterna studija te film s optimalnom dozom suspensa. 

Društveno-kritički angažman prisutan je i u recentnom filmu 'Snovi' uglednog meksičkog sineasta Michela Franca koji je prikazan u programu Druga strana Mediterana. Franco se u ovom izrazito solidnom filmu o ljubavnoj vezi između američke bogatašice i mladog meksičkog baletana pozabavio temama i motivima kojima je bio sklon i ranije, u prvom redu jazom između privilegiranih i odbačenih. Nadalje, 'Snovi' se mogu opisati i kao politička parabola o klasnim uvjetovanostima, odnosima moći i rasnoj diskriminaciji. 

Možda najugodnije iznenađenje u natjecateljskom programu festivala došlo je iz Slovenije. 'Dobre djevojke' ('Kaj ti je deklica'), dugometražni prvijenac ljubljanske redateljice Urške Djukić premijerno prikazan na Berlinaleu, nadahnuto je režiran, pametan i zreo film o seksualnom sazrijevanju koji imponira suptilnim psihološkim profiliranjem tinejdžerice Lucije, kao i nevjerojatno upečatljivom glumačkom interpretacijom mlade Jare Sofije Ostan.

Kada se podvuče crta, žanrovski raznovrstan program koji je brojao stotinjak filmova, kao i brojna gostovanja od kojih je, dakako, publiku ponajviše oduševilo ono Stevea Buscemija mogu se uistinu proglasiti dostojnima punoljetnosti voljenog splitskog festivala.