Miro Nikolić ocjenjuje prvi vikend FMFS-a

Rasprodana projekcija povodom otvaranja nije neka vijest kada je Festival mediteranskog filma Split u pitanju. Novost nije ni jagma za kartom viška, kao ni sjedenje na paletama, panjevima, travi  i skalinama da bi se pogledao film. Sada već tradicionalno najveća i najzabavnija filmska fešta u gradu pod Marjanom, FMFS je zadnjih godina prerastao okvire Splita i Dalmacije te se pozicionirao kao jedna od najznačajnijih kulturnih manifestacija na razini čitave države.

Tužna je i neshvatljiva istina kako FMFS još uvijek nema podršku gradskih institucija u mjeri u kojoj ju je sasvim sigurno zaslužio, premda predstavnici gradske vlasti redovito dolaze pozirati na večerima otvaranja. 

Bilo kako bilo, deveti Festival mediteranskog filma Split otvoren je trećeg dana lipnja u ljetnom kinu 'Bačvice' projekcijama filmova 'Kino Otok' i 'Ništa zauzvrat'. Prvi naslov prikazan je u natjecateljskom programu hrvatskih kratkih filmova 'Ješke' , dok je potonji u konkurenciju dugometražnog filma doplovio s dvije prestižne španjolske nagrade Goya – za najboljeg redatelja debitanta i glumca.

Film dugih statičnih kadrova, 'Kino Otok' Ivana Ramljaka melankolični je podsjetnik na vremena u kojima su kina u malim otočnim mjestima imala takvu posjećenost da su mještani na neke od projekcija morali donositi sjedalice od kuće. Redatelj ne pokušava snimiti film kroz prizmu sociološkog, ekonomskog ili kulturološkog  istraživanja, već  fenomen danas propalih otočnih kina prije svega sagledava iz intimnog rakursa posjetitelja onodobnih kina na Pelješcu, Korčuli ili Lastovu.  Kreiranje takvog intimističkog okvira 'Kinu Otok' daje dodatnu aktualnu dimenziju, s obzirom da hvalevrijednom projektu Kino Mediteran koji revitalizira kino dvorane u dalmatinskim mjestima projekcija Ramljakovog filma dođe i kao svojevrsna ekstenzija akcije spašavanja dalmatinskih kina od zaborava.  

'Ništa zauzvrat' redatelja Daniela Guzmana priča je o bolnom odrastanju tinejdžera Darija i njegovog prijatelja Luismija u španjolskoj prijestolnici. Guzmanov debitantski uradak dopadljiva je, ali i neujednačena mješavina socijalne drame, komedije i  filma odrastanja u kojem redatelj nastoji  precizno balansirati između sastavnica navedenih (pod)žanrova, što mu ne polazi uvijek za rukom. Tako nekim prilično potentnim idejama u konačnici ipak nedostaje dublja razrada i otklon od sterotipnih režijskih rješenja. 

Guzmanu se ne mogu osporiti pripovjedačka vještina i odličan rad s glumcima, kao ni povremeno spretno ubacivanje humorne note,  međutim 'A cambio de nada' pati od pomalo šablonske dramaturgije i manjka studioznijeg psihološkog nijansiranja obiteljskih i prijateljskih odnosa među likovima te prikaza njihove egzistencijalne tjeskobe. 

Zatim, u trenucima kada je trebao biti pronicljivi kroničar suvremenih društvenih zbivanja, redatelj određene situacije nepotrebno izvrće u komično. Ipak, uza sve slabosti, 'Ništa zauzvrat' svakako zaslužuje pozornost. 

Drugog dana festivala publika je u kinoteci 'Zlatna vrata' mogla vidjeti hvaljenu 'Belladonnu' Dubravke Turić, najbolji kratkometražni film u natjecateljskoj sekciji Horizonti prošlogodišnjeg Venecijanskog festivala. 'Belladonna' je film o trima ženama koje se susreću u čekaonici privatne oftalmološke klinike, a sama redateljica opisala ga je prije projekcije pred splitskom publikom kao priču o percepciji i predrasudama. Turićkino ostvarenje nije bez razloga nagrađeno na Mostri - radi se o filmu koji uistinu zadivljuje rafiniranim vizualnim stilom. 

Iste večeri u splitskoj kinoteci prikazan je belgijsko-izraelski film 'U suton života' Sylvaina Biegeleisena koji tematizira suočavanje sa starošću i smrću. Naime, redatelj je odlučio snimati svakodnevnu rutinu svoje za krevet prikovane 94-godišnje majke kojoj su liječnici prognozirali još samo nekoliko tjedana života. 

Biegeleisen najčešće kamerom iz ruke hvata situacije u kojima se izmjenjuju tužni i smiješni prizori pri čemu ni oni najozbiljniji nijednom nisu hanekeovski mučni već je naglasak stavljen na afirmiranje  radosti  življenja. Premda u svojih 70 minuta ima ponešto praznog hoda zbog čega je dojmljiviji u pojedinim dijelovima nego kao cjelina, 'U suton života' u svakom je slučaju vrlo solidan film koji bi u rukama manje vještog redatelja vjerojatno bio u potpunosti natopljen patetikom. 

Drugog dana FMFS-a na Bačvicama su se zavrtili naslovi 'Nas dva' i 'Turizam!' dvojice Splićana, Andrije Mardešića i Tonća Gaćine.  Mardešićev kratkometražni film simpatično je viđenje odnosa između none i unuka, ali pakleni kolovoški dani u splitskim socijalističkim kvartovima možda su mogli biti mrvicu uvjerljivije dočarani. 

Gaćinin 'Turizam!' bilježi sve ono što spada u opis posla turističkim djelatnicima i općenito ljudima čije su profesije usko vezane uz procvat turizma u Dalmaciji. Tako u filmu gledamo jedan dan u životu ribara, voditelja turističkih brodskih tura i podmornica, redara na festivalima elektronske glazbe i ljudi koji ispražnjavaju septičke jame. Gaćina je odradio sjajan posao ušavši u samu srž dalmatinskog turističkog buma. Dopuštajući si koncepcijsku i dramaturšku slobodu da se posveti dionicama filma koje su mu najzanimljivije ili - što je vjerojatnije - najduhovitije, redatelj ustvari dobiva presjek stvarnosti, odnosno presliku života kakav likovi s ekrana zaista žive.