Mističan drugi dan DokuMA Film Festivala

Druga večer DokuMA film festivala sadržavala je ogromnu paletu fantastičnih filmskih ostvarenja, a leitmotif, čini se, bila je mistika. Čudesni nedefinirani glasovi, prodorni otkucaji sata, nepoznate audio snimke i ritmično padanje kapljica gledateljima će duže vrijeme ostati u mislima. Iako se radi o apstraktnim entitetima, redatelji dokumentaraca su bili dovoljno vješti da su svakom od tih zvukova pridodali osobnost, te ih ukomponirali kao ključni element koji vodi narativnu strukturu pojedinih djela.

Iz danske nacionalne filmske škole prikazan je uradak Der Hvor Lyden Kommer Fra (Where The Sound Comes From) studentice Tilde Trampedach, koji uključuje ljubavni par u potrazi za izvorom zvuka. U ovom konceptualnom dokumentarcu, likovi pokušavaju samim glasom definirati prostor, obuhvatiti njegov volumen i sebe uključiti kao nužni element u avanturi saznanja. Iako je Mija, glavna protagonistica, ta koja potencira sveukupno istraživanje, nije dovoljno spremna i opuštena za cijelu istragu, pa doziva svojeg dečka pjevom 'Dragi, da mi dođeš. Šta te nema?'. Njezin dečko Michael je već iskusan, te vodi Miju kroz različite vježbe, razine svijesti i poticaje kako bi, kako kaže 'vidio što će se dogoditi. To je sve'. On služi Miji kao potporanj u trenutku kad se Mija prepusti zvuku, jer samo zajedno uspijevaju u naumu da ne-fizički svijet definiraju u fizičkom. 

U drugom dijelu programa prikazani su međunarodni kratki filmovi koji su u konkurenciji za nagradu 'Mali Garmaz'. Među njima je bio Momentum finske redateljice Anne Antsalo, u kojem gledatelji prate dvije paralelne priče. Prva priča uključuje starog urara, koji prezentira izuzetno rijetke djelove satova koje posjeduje u svojoj pedantno održavanoj i kategoriziranoj radionici, te objašnjava mehanizam i svrhu sata, dok u drugoj priči, četverogodišnji dječak iščekuje operaciju svojeg srca, jer se pojavio nepoželjni šum koji izaziva ogroman problem. Kroz film se provlače zvukovi otkucaja sata, koji asociraju na dječakove otkucaje srca, time odavajući ključ kroz kojeg se dokumentarac treba shvatiti. Doktore se izjednačava s urarima, jer 'žele popraviti razbijeno i vidjeti kako mehanizam funkcionira'.

Nadalje, dokumentarac o tri žene koje su iz Gruzije migrirale u Istanbul da bi si omogućile bolje poslove, pod nazivom 1650 KM, ostvarenje je turske redateljice Zeynep Kӧprülü. Njezin kreativni pristup kadriranju i montiranju dokumentarca je dao identitet glavnim likovima (Nina, Era i Salome), koje su iz nužde morale napustiti svoj dom, te postepeno se prilagođavati potpuno novom načinu života, u novoj sredini. Dokumentarac prikazuje ključne promjene u njihovim životima, te se u nekoliko instanca i ostvario kontakt sa redateljicom iza kamere, koji je dao do znanja da su glavni likovi više od pukih subjekata istraživanja.

Nakon toga, predstavljen je eksperimentalni dokumentarac crnogorskog redatelja Seada Šabotića pod nazivom Revolucionarni dom, u kojem je na osebujan i zanimljiv način predstavio zapuštenu zgradu koja se nalazi u centru grada Nikšića. Kroz razna osvijetljenja, čudesne zvukove i kreativno kombiniranje kadrova, redatelj je prezentirao i kreirao identitet uronole zgrade, te kroz asocijacijativne elemente publici prenio specifičnu priču o nadi za promjenom, koja se nikad nije dogodila. Nakon filma, održao se jako ugodan razgovor redatelja sa publikom u kojem su doznali njegovu motivaciju, metodu stvaranja i skrivene metafore prikazane u dokumentarcu. 

 U ljetnom kinu se prikazivao dugometražni dokumentarac Listen to me, Marlon (Slušaj me, Marlone) redatelja Stevana Rileya (Plava krv, 2006.), o skrivenom životu popularnog glumca Marlona Branda. Kroz privatne audio i video snimke, redatelj pokušava odgonetnuti misterij kojeg je predstavljao ovaj redatelj ta  prezentirati njegovu izuzetno kreativnu, kompleksnu, no i jako mračnu osobnost. 

Iako je bio zadnji film večeri, nije nimalo manje zanimljivo djelo danske redateljice Karen Stokkendal Poulsen pod jednostavnim nazivom The Agreement (Sporazum). Naslov filma jest jednostavan, no sadržaj predstavlja kompleksne pregovore Srbije i Kosova, te mukotrpni put do sporazuma koji je uspostavio njihov mir. Kako je radnja uglavnom smještena u prostorijama EU-a, dokumentarac se oslanja na portretiranje individualaca uključenih u pregovore. Neotkriveni detalji pojedinih osobnosti dokumentarcu daju posebnu atmosferu i ugođaj, te se napetost vrlo brzo manifestira bez spektakularnih  svađa ili osobnog napadanja, kojeg bi se očekivalo. 'Mi smo ovdje u uredu, ništa pompozno, priča se o riječima na papiru. A negdje drugo se bacaju bombe', objasnio je Robert Cooper.

Još je ostalo tri dana do kraja film festivala, pa pratite službeni program na www.dokuma.hr i svratite u Makarsku kako biste i vi doživjeli tu izvanrednu atmosferu, glasali za nagradu 'Mali Garmaz' i uz to pogledali nekoliko zanimljivih dokumentarnih ostvarenja.