INTERVJU Mladen Bodalec: Bili smo opasno željni dokazivanja, motivirani ostvariti svoje snove
Kad se penjemo na pozornicu, uvijek je izuzetno, istovremeno se osjećamo i kao veterani i debitanti
Prljavo kazalište će u subotu na Zenti održati veliki koncert u sklopu slavljeničke turneje kojom obilježavaju iznimnih 40 glazbenih godina.
Prošle godine u Spaladium Areni su održali nezaboravan koncert koji se jako dojmio i zagrebački sastav. Pjevač Mladen Bodalec kaže nam da mu još nije izblijedjelo sjećanje s tog koncerta i vesele se ponovnom dolasku u Split.
Više od godinu dana je prošlo, ali još su svježe slike s tog koncerta. Je li i ta ljubav razlog zašto ste ponovno u Splitu?
- Istina jest da i zbog te ljubavi koju smo osjetili rado dolazimo u Split i želimo da Zenta bude na tragu Spaladium Arene, ali sada je riječ o sasvim drugoj vrsti koncerta. Osim toga, obilježavamo 40 godina Prljavog kazališta, u odličnoj smo formi, osjećamo se sjajno, radosno i ponosno zbog svega što se događa oko benda svih ovih godina. Garantiramo lijepu večer rock and rolla.
Hoćete li i ovaj put pozvati nekog iz publike da se popenje na pozornicu s bendom?
- Hoćemo. Evo, na 'Marina' zovemo cure da se priključe na pozornicu, jedan poseban ples za djevojke, a netko tko zna svirati gitaru može nam se pridružiti na 'Mi plešemo'.
Kako se osjećate nakon svih ovih godina dok ste na pozornici? Plamti li isti žar?
- Kad se penjemo na pozornicu, uvijek je izuzetno, istovremeno se osjećamo i kao veterani i debitanti. Nikada nije isto, ali je glavni kriterij kako se osjećaš i dolaze li pjesme do srca ljudi. Mi se odlično osjećamo i u ovim godinama. Mana rock and rolla je da se vrijeme brzo troši, ali mi se super osjećamo i dužnost nam je da s ičim ne pomutimo sjaj benda i sve što je nastajalo. Osjećamo se odgovornima da održimo taj nivo.
Kažete da se vrijeme brzo troši u rock and rollu, ali s druge strane kao da je stalo jer na Vašim koncertima jednako uživaju i starije i mlađe generacije. Mnogi se nisu ni rodili dok su nastajali neke od Vaših vječnih pjesama.
- Činjenica je da svako proljeće iznjedri nove cure i nove dečke u prvim redovima naših koncerata i sigurno da smo ponosni na to da su pjesme nadišle vrijeme u kojem su nastale. Sve nam to govori o vrijednostima tih pjesama, da su našle put do ljudi.
Onda možemo zaključiti da je svijetla budućnost rock and rolla?
- Jako je teško razgovarati o budućnosti rocka s obzirom na to da ima jako puno glazbenih pravaca i na svjetskoj i na domaćoj sceni. Ali, odgovor na sve to je da ipak i danas najveći posao rade rockeri, U2, The Rolling Stones, Bruce Springsten... Garda koja je poveznica s našom mladošću i još su na pijedestalu gdje brane boje rock and rolla. To nam daje hrabrost i snagu da ustrajemo na svom putu. A i nemamo kuda iz svoje kože, ne možeš biti podijeljen pa prije podne voljeti jednu, a popodne drugu vrstu muzike. Rock and roll je stil života. Neka drugi drže svoje, mi ćemo svoje.
Možete li se prisjetiti početaka, kako je bilo na prvom Vašem koncertu kada ste se priključili bendu, koji su Vam 'filmovi' prolazili kroz glavu, o čemu ste razmišljali...?
- Teško je odvrtiti film, ali mogu reći da su svi početci teški svakom bendu. Nismo razmišljali godinama unaprijed, ali nikada nismo bili neki estradni show, nego klinci koje je vezivala ljubav prema glazbi i koji su se pronašli u tome što rade, rock and roll bandu kojemu se poslije dogodio uspjeh. Išli smo svojim putem, mada je malo sve to prebrzo prošlo...
Možda ću zazvučati nostalgično, ali čini mi se da je nekada bilo više ideala, kao da je bilo više snova. Danas je istovremeno sve dostupno i lako se odustaje ako nije dovoljno brzo, odmah i sad. Čini mi se da je doba površnosti. Ili griješim?
- Danas je drukčije vrijeme. Primjerice, kad su objašnjavali uspjeh naše reprezentacije na nedavno završenom Svjetskom prvenstvu često je bilo naglašavano da frižider mora biti prazan da bi čovjek uspio. Jednostavno, moraš biti motiviran za uspjehom. Našoj djeci nedostaje možda upravo to, te 'gladi' i motiva. Danas je nekako u stilu 'bio si zločest, ne možeš dobit Coca colu, ali možeš Fantu'.
Mi smo s druge strane bili opasno željni dokazivanja, motivirani ostvariti svoje snove. U tome smo uspjeli i ne znam što bih rekao, osim da treba nadnaravna želja za uspjehom i ako se poklope zvijezde - dogodi se.
U usporedbi s Vašom generacijom koja je stasala kako se to slikovito kaže iz garaže i dok se čekalo da se pjesme 'zavrte' na radio postajama, današnjim je na raspolaganju internet, spomenimo samo YouTube kao servis. Puno lakše se plasiraju pjesme nego nekada. Je li to dvosjekli mač?
- Možda je lakše, ali opet je starinska fora - kada se prodaju karte i dođete pred publiku vidite gdje ste. Vidim 'youtubere' i nemam pojma znači li to 'zgrtanje love', ali na kraju, kako sam rekao, dođete na to mjesto gdje se prodaju ulaznice. Koliko ljudi dođe je zapravo plastična operacija jeste li uspjeli ili niste.
Nametnulo se pitanje samo od sebe, Prljavo kazalište je uspjelo. Je li jedan od recepata ostati svoj ili još bolje, kako ste uspjeli ostati svoji sve ove godine?
- Kad me pitaju za pravce kojima se Prljavo kazalište priklanjalo, bili smo uvijek rock and roll, prepoznatljivog rukopisa, emocija i tema. Svi smo se prepoznavali u pjesmama i ta povezanost s publikom je zalog i razlog dugovječnosti benda. Ostati svoj? Ako ne težiš nekakvim fintama, zakulisnim igrama i ne priklanjaš se estradnim showovima ili aferama, to je dobar put za ostati svoj.
