MLADI IZLAŽU Sunčana Barbarić se za diplomski studij slikarstva odlučila nakon Erasmus razmjene

Osmi ciklus izložbi autora mlađe generacije 'Mladi izlažu' u Klubu Zona nastavljen je predstavljanjem radova Sunčane Barbarić, studentice druge godine diplomskog studija odsjeka za slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu. Serija pod nazivom 'Onda kad (me) nitko ne gleda' objedinjuje radove u tehnikama akrila i sitotiska, koji potiču na razmišljanje o kanonima ljepote i odnosu prema ljudskom tijelu.

Mladoj Dubrovčanki ovo je druga samostalna izložba, ali prva u ulozi studentice slikarstva. Naime, Sunčanu je njen umjetnički put iz srednje umjetničke škole odveo na preddiplomski studij restauracije, a za diplomski studij slikarstva odlučila se nakon Erasmus razmjene. 

Lijepo je imati nekoga unutar obitelji s kime mogu ozbiljnije pričati o umjetnosti

- Već kao dijete bila sam intrigirana svakom formom umjetnosti. Uvijek sam voljela pjevati i slikati. U osnovnoj školi sam bila većinu vremena u svome svijetu, crtkarajući po bilježnici dok su drugi pratili nastavu. Skoro sva moja braća i sestre su kao djeca voljeli slikati, a ja i mlađa sestra Carolina smo ozbiljnije pristupile tom pozivu. Obje smo završile srednju umjetničku školu Luka Sorkočević u Dubrovniku. Lijepo je imati nekoga unutar obitelji s kime mogu ozbiljnije pričati o umjetnosti, jedna drugoj dajemo savjete i kritike, što je esencijalno za daljnji rast i razvoj nas kao umjetnica - kaže Sunčana.

Na prvoj samostalnoj izložbi, 'Stazama snova/traganja', predstavila je niz portreta u akvarelu, jednoj od izazovnijih tehnika. Zanimalo nas je, kad se zainteresirala za akvarel i bavi li se njime i danas... 

- Mama mi je poklonila set akvarela negdje na početku srednje škole i od tada sam tu tehniku jako zavoljela. Akvarel je jedna jako nježna tehnika koja uistinu zahtjeva mnogo strpljenja i ne dopušta mnogo prostora za greške, jer ih je kasnije jako teško ispraviti. Pozitivna strana je brzina sušenja, tako da zapravo jedan rad može biti jako brzo gotov. S obzirom na to da sam akvarelom slikala jako dugi niz godina i dovela ga do neke sebi zadovoljavajuće razine, odlučila sam se trenutno posvetiti istraživanju drugih tehnika i materijala – objašnjava Sunčana.

Studiju restauracije privukla ju je, kaže, činjenica da je taj studij bio dostupan u njenom rodnom Dubrovniku, a bio je najsličniji svemu što ju je tada zanimalo. 

- Mislim da je taj studij u tom razdoblju mog života bio baš ono što mi je trebalo. Naučio me strpljenju, s obzirom na to da je restauracija vještina koja zahtijeva potpunu smirenost i koncentraciju, kao i usporen tempo rada. Trenutno se ne vidim u tom pozivu, iako nikad ne znam gdje će me put odvesti. Uvijek dobro dođe imati dodatno znanje i vještinu, koja kasnije može biti i korisna baš za ovo polje kojim se sada bavim - smatra ona.

U Parizu je osvijestila da je umjetnost definitivno ono čime se želi baviti

Odluku da će se posvetiti umjetničkom radu donijela je u - Parizu. Kako je došlo do toga? 

- Odlazak u Pariz je definitivno bio jedan od ključnih trenutaka. Moja majka je rodom iz Francuske, i oduvijek sam bila fascinirana njenom zemljom i kulturom. Neovisno o tome, Pariz je kroz povijest, a i dan danas, jedan od centara umjetnosti i kulture, tako da sam baš ciljano tamo htjela poći. S obzirom na to da Sveučilište u Dubrovniku nije imalo potpisanih ugovora s Parizom, samoinicijativno sam se javila nekolicini sveučilišta u Parizu. Iz sveučilišta École de Condé su bili jako susretljivi, te su nakon pregovora sa Sveučilištem u Dubrovniku potpisali ugovor o mobilnosti studenata u sklopu Erasmus+ programa. Pariz je prekrasan grad koji me oduševio u svakom pogledu. Prepun muzeja i galerija, koje su većinom dostupne besplatno svim europskim državljanima starima do 27 godina. Većinu svog slobodnog vremena provodila sam šetajući po muzejima Louvre i Orsay. Inspirirana svime što sam u ta četiri mjeseca vidjela, osvijestila sam da je umjetnost definitivno ono čime se želim baviti – prisjeća se Sunčana.

Plan joj je bio otvoriti vlastiti obrt i početi zarađivati za život od umjetnosti

Nakon završenog preddiplomskog studija restauracije i konzervacije u Dubrovniku, plan joj je bio otvoriti vlastiti obrt i početi zarađivati za život od umjetnosti. 

- Točno u tom razdoblju je krenula korona, tako da sam vrlo brzo morala sve svoje planove obustaviti i početi razmišljati u drugom smjeru. Sve više i više sam slikala, učila o povijesti umjetnosti, i zapravo se polagano počela nesvjesno pripremati za nešto više. Zanimljivo je da gotovo nitko nije znao za moj plan sve dok nisam upala na studij Slikarstva. Samo nekolicina najbližih ljudi znali su da se pripremam za prijemni ispit. Mama je tek nakon službene vijesti dobila poruku: ‘’Mama upisala sam slikarstvo na Umjetničkoj Akademiji u Splitu!’’ – otkriva Sunčana. 

Odluka se, smatra ona, pokazala ispravnom, i kroz vrijeme provedeno na UMAS-u je jako napredovala kao umjetnica. 

- Moji vidici su se skroz otvorili, počela sam shvaćati umjetnost na potpuno drugoj razini. Shvatila sam da se u umjetnosti ne smijem ograničavati, te da ne smijem samu sebe stavljati u kutiju ako želim 'rasti'. Posebno me dojmio pristup profesora na akademiji. Mnogo vremena posvećujemo razgovorima koji se tiču koncepta, ali i načina izvedbe samoga rada. Smatram da su profesori i asistenti jako angažirani oko studenata. Što se samog izraza tiče, jedno sam sigurna, boja je nešto što je veliki pečat svakog mog rada. Još sam u fazi istraživanja, možda ću uvijek i biti, jer znanja nikad nije dosta. Otvorena sam prema svim raznim tehnikama i načinima produkcije rada - kaže ona.

Htjela sam onome što je inače skriveno od očiju javnosti pružiti priliku da bude u prvom planu

Na pitanje kako je izgledao proces rada na seriji izloženom u Klubu Zona, mlada umjetnica odgovara: 

- Prošle godine smo na kolegiju Slikarstvo dobili za zadatak temu Enigma, radove koji su tada nastali sam prijavila na natječaj za izlaganje kao skice, a radovi za izložbu nastajali su od prosinca, pa do dva dana prije izložbe. Radila sam paralelno na više radova. Dok slikam pratim ono što mi instinkti govore. Nekada slušam nježniju glazbu, nekada nešto energičnije, a nekada mi glazba smeta. Sve ovisi o fazi rada i raspoloženju. Mislim da je kod ovog rada ključna bila istovremena opuštenost, stanje meditacije, ali ujedno i dovoljna doza koncentriranosti i kontrole. To je stanje u kojem mi ‘slika sama govori’ što i kako da dalje radim, gdje da koju boju nanesem i kakvim potezom.

U ovome radu htjela sam onome što je inače skriveno od očiju javnosti što zbog srama, što zbog toga što se gleda kao 'nešto što nije lijepo ni vrijedno pokazivanja', pružiti priliku da bude u prvom planu i vidi svjetlo dana. Smatram da danas živimo u vremenu kada je prilično teško mladim osobama koje su gotovo od 0-24 h okružene nerealnim standardima ljepote - objašnjava Sunčana.

Smatram da se može živjeti od gotovo svega, pa tako i od umjetnosti

Zanimalo nas je može li se, prema njenom iskustvu, živjeti od umjetnosti, i što bi savjetovala mladima koji razmišljaju krenuti tim putem. 

- Smatram da se može živjeti od gotovo svega, pa tako i od umjetnosti. Ako ste dobri u onome što radite, vrijedni, ambiciozni i ustrajni, onda su šanse za uspjeh velike. Ne bojim se onoga što mi budućnost nosi, radit ću ono što volim najbolje što znam i to je za mene već izniman uspjeh, sve drugo će samo vrijeme pokazati. Moj savjet bio bi samo da vjerujete sami sebi i da radite najbolje što možete. Treba biti vrijedan, hrabar i ustrajan u svojim ciljevima i vjerovati da ste sposobni, onda će vas teško tko pobiti – uvjerena je Sunčana.

Na pitanje kakav je njen dojam studentskog života u Splitu, ona odgovara: 

- Zadovoljna sam životom u Splitu općenito. Prekrasan je mediteranski grad, blizu mi je Dubrovnik, a blizu je i ostatak svijeta zbog odlične povezanosti. Ljudi su jako srdačni, vedri i iskreni. Smatram da je umjetnička scena poprilično razvijena, te da je mnogo sadržaja na visokoj razini. Uvijek postoji prostora za poboljšanje, ali s obzirom na to da sam tu tek godinu i pol dana, i dolazim iz drugog grada, smatram da nije na meni da o tome govorim. Iznimno sam zahvalna na svemu što mi je Split do sada pružio i definitivno želim ostati bar još neko vrijeme tu, a možda i duže…