NAVIJAČKI INTERVJU Zaslužan je za neke od najboljih Torcidinih koreografija, propucan je u Italiji, a sad je snimio pjesmu o Hajduku

Krešo Bengalka nedavno je predstavio pjesmu 'Navijačka', pa nam je to bio povod za navijački intervju sa splitskim reperom. Krešo je, naime, bio dosta aktivan u Torcidi, a i danas prati 'bijele'...

- Stalno su mi govorili da snimim navijačku pjesmu. 'Moraš napravit jednu za Hajduka', čuo sam na stotine puta. Što su mi više govorili, to mi se manje dalo, ali, eto, na kraju sam uspio 'skupit muda' i objaviti pjesmu. Red je da u karijeri imam jednu o Hajduku. Sve moje stvari su na ovaj ili onaj način naslonjene na taj đir, ali kod ove je baš to fokus - rekao nam je uvodno. 

Kakve su reakcije na pjesmu?

- Odlične! Bilo je nekoliko ljubomornih komentara, uglavnom od strane navijača Dinama, a to mi je samo značilo da je stvar pogođena i priča dobro  zaokružena.

Je li te bilo strah predstaviti ovu pjesmu, znao si da će odmah biti reakcija?

- Iza mene je oko 200 pjesama, pet albuma, 40-ak spotova, pa sam se očeličio. Kako sam odmalena navijač Hajduka, jedino me bilo strah hoću li ispuniti svoja očekivanja. 

Bio si aktivan torcidaš, opiši nam malo taj životni period...

- To je možda najljepše razdoblje u mom životu, negdje od 17. do 27. godine. Preko dana sam crtao zastave i šetalice za koreografije, a navečer nove skice. Vikendom bih redovito odlazio postavljati transparente i koreografije, a na gostovanja bih išao ako bih uspio skupiti novac. Tada sam bio glavni na bubnjevima na Sjeveru. Kako sam odmalena bio bubnjar, to me najviše ispunjavalo, pogotovo zato što je ekipa prihvatila neke moje novitete. Kako me nogomet nikada nije previše zanimao, tražio sam na tribini bilo koju zanimaciju samo da ne buljim u teren. Nisam se nikada gurao u tučnjave, iako sam sudjelovao nekoliko puta. Više sam pridonosio dekoru tribine i pjesmi, ali ako se trebalo pošibat, pošibao bih se i išao dalje.

Što te privlačilo tom navijačkom điru?

- Zajedništvo. Svi smo iz različitih sfera došli u taj svijet, imamo različite poglede na razne stvari, ali te privuče to nešto što je zajedničko svima koji prate 'bijele'. Hajduk je sigurno najveća poveznica velikom broju ljudi u Hrvatskoj i biti dio te priče je jedinstveno. Uvijek me usamljenost smetala, tražio sam stalno neke ekipe za druženja, od ulice i kvarta do raznih supkultura, pa sam odjednom postao dio najveće ekipe - Torcide, nakon čega nisam više imao potrebu tražiti dalje. Sigurno me to ispunilo i izgradilo kao osobu.

Na što si posebno ponosan iz te torcidaške ere?

- Najviše na to što sam ocrtao grb Četvrte brigade na šetalici koreografije za Hajduk - Budućnost. Biti autor najvećeg grba udarne brigade poseban je osjećaj snage. Istaknuo bih i legendarnog asa dinari s grbom Hajduka s polufinala Kupa, to je bila moja ideja i realizacija. Isto kao i markice s Iwo Jime gdje vojnici drže Hajdukovu zastavu uz poruku 'Barjak pobjede u rukama hrabrih'. Ponosan sam i na to što sam nacrtao valjda stotinjak zastava na dva štapa. Na Sjeveru sam na bubnjevima prvi uveo drugačiji ritam bubnjanja, počelo je pjesmom 'Lambada'. Do tada su svi linearno bubnjali, a ja sam napravio promjene koje su se održale.

Uvijek je u tom điru bilo baza, što ti i danas raširi osmijeh 15-20 godina kasnije...

- Uvijek se nasmijem na 'Prika, Torcida je zakon'. Tko zna, zna... Sjećam se jednog gostovanja kada smo išli busom, ustopali smo jednu Romkinju od negdje 16 godina, imala je ruksak s mačkom unutra. Kad smo je primili u bus i počastili, pjevala je 'Ja te volim Hajduče'. Pitali smo se međusobno što je ovo, koji je to đir, a onda je jedan dobacio: 'To ti je đir: od dva brata dica'.

Je li bilo opasnih situacija?

- Jedna od opasnijih situacija je bila kada je policajac pucao u zrak da nas umiri, ali kako je bio mrak, nitko nije shvatio ni gdje su ti meci letjeli. Kako vidim, sad je postalo još i gore kada je potezanje oružja u pitanju.

To su bili pravi meci, a u Genovi si 2007. pogođen gumenim...

- Da, kada je bila frka s policijom prije utakmice Sampdoria - Hajduk, zatrčao sam se prema gužvi, a onda sam pogođen gumenim metkom u rebra. Boljelo me danima. 

Kako sada pratiš Hajduka, na kojoj si tribini?

- Na svakoj domaćoj utakmici sam na Sjeveru, a na gostovanja odem kada mi dopuste mogućnosti i kada uhvatim kartu, ali sigurno par puta godišnje. Nisam aktivan kao nekada, nemam istu odgovornost niti smijem riskirati, stariji će skužiti o čemu pričam.

Kako ti se čini današnja navijačka scena u odnosu na 'tvoje' vrijeme?

- Unatoč naletu raznih represivnih metoda diljem svijeta s ciljem da utišaju navijački pokret, čini mi se da su navijači još glasniji. Neke navijačke grupe su pale, neke ojačale, ali one koje su tradicionalno bile jake, danas su još jače.

Sjever se nedavno podijelio nakon što je podignuta poruka podrške pritvorenim BBB-ovcima nakon nereda u Ateni. Što misliš o tom slučaju?

- Ljudski život treba biti iznad navijačkog pokreta i svih principa. Uvijek ću podržati ono što odluči grupa, a svi bismo trebali više poštovati život, bez obzira kojoj 'boji' pripada. 

Jesi li imao neugodnosti na koncertima zbog svoje navijačke pripadnosti? 

- Bio je nekoliko sitnica, a mogu izdvojiti pokušaj prekida koncerta u Vinkovcima od strane Cibalijih ultrasa. U Rijeci bi mi znali nakon nastupa vikati 'Tovarska pičko', ista publika koja je prethodno repala moje pjesme. To sam doživio kao zafrkanciju. U Zagrebu je bilo nešto prijetnji, pisali su mi i grafite, ali fizičkog nasilja nije bilo.

Grupa Let 3 doživljava probleme u Dalmaciji zbog Prljine izjave o fritulama...

- Njih nitko ne napada zbog neke pjesme podrške Rijeci nego zato što su išli sa stavom koji je kontra svih nas. Ja svojom pjesmom ili izjavom nisam omalovažavao druge, to čuvam za utakmice. Ali mislim da će ta priča s bojkotom Leta 3 morati imati kraj, nema smisla bend vječno osuđivati zbog jednog statusa na društvenim mrežama. 

Ne računaš da bi mogao biti stavljen na neku 'crnu listu' zbog 'Navijačke'?

- Pipsi su napravili 'Dinamo ja volim', pa sviraju svugdje, izvode drugi materijal. Već četiri godine nisam nastupio u Zagrebu, svrstali su me u ladicu 'repera iz Torcide', pa mi se ni u tom smislu ne može pogoršati status. 'Navijačka' nije pjesma o mržnji već ljubavi prema svom klubu i svatko normalan će to poštovati. Mislim da je čak i onima koji navijaju za suparničke klubove draže kada se glazbenik jasno izjasni oko nečega, ne prolaze više stavovi tipa 'Navijam za Dinamo, ali mi je drago kada Hajduk pobijedi'. 

Kakve su ti pjesme o Hajduku?

- Najbolja mi je 'Oluja sa Sjevera'. Kada sam radio 'Navijačku', potrudio sam se staviti je u istu ljestvicu kao Cocin evergreen. Ta me melodija podsjeća na sredinu devedesetih, na nešto što me 'usisalo' u Hajduk. Iz te ere mi je moćna i Giulianova 'Kraljica'. Drage su mi i sve stare pjesme: 'Bili su bili', 'Na gol, na gol', 'Hajdučka'... jer odašilju strašnu kvalitetu analogne muzike. Ima dosta pjesama koje su mi loše, obično su to one koje bi se prigodno napravile kada bi Hajduk nešto osvojio pa bi se glazbenici sjatili 'ogrebati' o trofej. Baš zbog te feštarske atmosfere sam napravio kontru i sada izbacio 'Navijačku', kada Hajduk godinama nema rezultat kakav očekujemo.

Hajdukove pjesme su uglavnom producirali pop pjevači, tek nedavno smo dobili par žešćih stvari...

- Fali nam malo urbanijih, borbenijih pjesama. Jedna od znamenitijih je 'Srce Sjevera' grupe Justin's Johnson, odličan tekst, vrhunska pjesma. Nedostaje i kvalitetna techno stvar, nemamo nijednu u tom izričaju. Mislim da se moja pjesma odlično nastavila na Sašu Antića i Mišu Kovača, a opet se približila Hajdukovoj urbanoj publici.

Koja ti je utakmica baš ostala u posebnom sjećanju?

- Hajduk - Dinamo, 22. veljače 2009., dobili smo 2:0. Napravili smo koreografija 'Torca' od crveno-plavih svjetlucavih kartona, sjećam se da sam bio zadužen za slovo T. Nekoliko tona papirića je bačeno s krova, navijanje je bilo 90+ minuta, 'bijeli' su pobijedili, sve što sam želio doživjeti, doživio sam u jednom paketu.