NEDJELJNA ĆAKULA Dalmatino: 'Mi smo dva čovjeka zaljubljena u svoj posao i publika to prepoznaje već dva desetljeća'

U petak, 13. prosinca, grupa Dalmatino proslavit će veliki jubilej u klubu Vanilla. U dva desetljeća djelovanja, Dalmatino niže brojne uspjehe. Njihov debi album 'Cukar i sol' prodali su u više od 40 tisuća primjeraka, a pokrenuli su i revoluciju u dalmatinskoj pop glazbi, te si osigurali status pop zvijezda. U ćakuli smo ugostili vokalistu i gitaristu Ivu Jagnjića i bubnjara Zdravka Sunaru.

Gdje ste započeli svoje prve glazbene korake? 

Ivo: 'Davne 1975. godine u prodavaonici glazbenih instrumenata ugledao sam gitaru i pao sam u nesvijest. Znao sam da je moram kupiti, začarala me je ta naprava sa šest žica. I danas ta čarolija traje. Moj prvi ozbiljan bend bio je Spectrum u kojem je legendarni bubnjar bio Ćićo, poslije toga sam svirao u Kineskom zidu s braćom Dvornik, a nakon toga uslijedio je Tutti Frutti gdje sam i upoznao Zdravka. Snimili smo tamo šest albuma, a onda smo osnovali Dalmatino. Nadam se da ta priča neće prestati nikad.' 

Zdravko: 'I da se opet rodimo svirali bi u Dalmatinu ha,ha. Moje zanimanje za glazbu počelo je 1979. godine kada sam otišao s bratom na koncert Bijelog dugmeta na rukometnom igralištu u Vukovarskoj ulici. Trenutak kada sam ugledao bubanj bio je kao da vidim leteći tanjur i od te večeri sam znao da to želim svirati. Sve ostalo je povijest. 

Možete li se prisjetiti vremena kada ste svirali u Tutti Fruttiju?

Ivo: 'To je jedno lijepo razdoblje, bili smo mladi i puni energije. Neno Ninčević je odlično vodio bend i svi smo puno tu naučili. Radili smo 120 koncerata godišnje. Do tada sam svirao u crkvi nedjeljom, ali kada sam ušao u Tutti Frutti izašao sam, jer više nisam imao vremena. To je trajalo dobrih 15-ak godina. Bilo je puno lijepih doživljaja, punili smo velike dvorane i stekli puno iskustva. To znanje smo prenijeli kasnije u Dalmatino i to nam je puno pomoglo. Taj bend je imao nekoliko postava i svi ljudi koji su kroz bend prošli danas su u glazbi. Uspješno se bave time, bilo kao autori, svirači ili pjevači. Svi smo ostali u dobrim odnosima, neke viđam rjeđe, neke češće, kako nam slobodno vrijeme dopušta. Bila je to jedna prekrasna mladost.' 

Zdravko: 'Split je prepun talenata, glazbenih i bilo kojih drugih. Mnogi mladi ljudi svojim talentom obogatili su splitsku glazbenu scenu i nije čudno što najbolji dolaze upravo s ovog podneblja. Nije samo Tutti Frutti bio uspješan bend.' 

Kako ste odlučili osnovati Dalmatino?

Zdravko: 'Još smo svirali u Tutti Fruttiju i stvarali neke konture benda. Na Melodijama hrvatskog Jadrana 1998. predstavili smo se s prvom pjesmom 'Lozje'. Nakon odlične reakcije publike smo formirali bend, a već iduće godine smo izbacili pjesmu i nazivamo se Dalmatino.

Ivo: 'Kada smo svirali u Tutti Fruttiju moj mozak je bio okupiran gitarom. Sunara mi je predložio kada smo osnovali bend da ga on vodi i svira bubnjeve, a ja da pišem pjesme i pjevam. Sjećam se kako sam se na to dobro nasmijao zbog toga što sebe nikad nisam zamišljao kao pjevača, a u tom trenutku nisam imao ni jednu svoju napisanu pjesmu. Na kraju je upravo sve tako bilo, a zahvaljujući Zdravku, koji mi je vjetar u leđa, sve ovo vrijeme to uspijeva. Moja prva pjesma ‘Lozje’ odlično je primljena i to mi je pokazalo smjer kojim trebamo ići. 

U čemu je vaša tajna?

- Imao sam 40 godina kada je izašao naš prvi album i da ga ponovno radim napravio bih ga isto. Naprosto, mi smo dva čovjeka koja vole to što rade i mislim da to publika vidi već dva desetljeća. Uz to, imamo sjajan bend i glazbenike s kojima radimo dugo godina. Jedina tajna je da smo zaljubljeni u ono što radimo - otkriva Ivo.

Zanimljiva je činjenica da ste prodali prvi album u 40 tisuća primjeraka. Danas je to mladim glazbenicima nezamislivo... 

Ivo: 'Danas je to nezamislivo jer imamo druge medije. Fizionomija posla se promijenila. Kada je izašao naš prvi album, CD je još uvijek nešto značio. Danas se glazba sluša putem USB stickova, mobitela, na razne načine... Publika danas ima albume besplatno putem YouTubea, odnosno glazba je dostupnija. Danas je gotovo nemoguće prodati nosač zvuka jer je sve na internetu. Svaka medalja ima dvije strane, pa tako u ovoj priči album ne možeš prodati kao neku fizičku stvar, ali zato vaš rad mogu slušati ljudi diljem svijeta. Kada smo prvi put došli u Kanadu, a bili smo do sada već 10-ak puta, svi su znali naše pjesme. U tome je današnja prednost, svi vas mogu čuti putem interneta.' 

Zdravko: 'Dalmatino i danas bilježi zlatne tiraže. Zahvaljujemo se svima koji poštuju ono što radimo i koji se odluče kupiti album koji nosi naše pjesme. Zahvalni smo i našem izdavaču Dancing Bearu s kojim smo izdali sve naše albume.' 

Koje turneje rado pamtite?

- Imali smo tri turneje po Americi, kao i po Australiji i Novom Zelandu, a za nekoliko dana spremamo se za 11. turneju u Kanadi. Te su sve turneje mjesecima unaprijed rasprodane što nas uvijek iznova veseli. Time se volimo pohvaliti, jer kada bi rekli da nam je svejedno bili bi najveći lažovi - kaže Zdravko. 

Često znamo čuti da ste svojim pjesmama napravili revoluciju u dalmatinskom popu.

- Ne bih rekao da smo napravili revoluciju, već da smo donijeli svoju priču. Imamo personality, a to je najvažniji kriterij u ovom poslu. Moraš biti prepoznatljiv i cijeni se kada upališ radio, čuješ Joe Cokera i momentalno znaš da je to on. Usudio bih se reći da imamo svoje obilježje i da nas je to održalo ovih 20 godina na sceni - odgovara Ivo. 

Ivo, gdje najčešće nastaju pjesme?

- Ne postoji nešto materijalno što bi mi netko mogao dati za sve pjesme koje sam napisao. Ništa se ne može mjeriti s trenutkom kada je iz moje glave ispala jedna dobra pjesma. Kao autor sam dosta spontan i ne ganjam se s nekim rokovima. Moj mobitel je pun tekstova, skica i motiva koje svakodnevno bilježim. Kada mi neki zanimljivi melodijski fragment padne na pamet sakrijem se u neki tihi dio i upalim diktafon kako bih taj trenutak ostao zabilježen. Uživam u tome i to je jedna vrsta ovisnosti. Zamjeram sebi što sam usporen, ali gledam da svaka nova stvar koja dođe u eter bude dostojna onih prethodnih. Moram biti sam u kući u Vinišću. Po danu spavam, a po noći tamburam uz času vina i cigaru. Tako nastaju moje pjesme. 

Koja je to žena kojoj ste posvetili sve ljubavne pjesme? 

- Nisam nikada to gledao kroz percepciju jedne žene. Gledao sam i promatrao sve ljude oko sebe i život. Na svoj način pokušao sam opisati ljubav među ljudima. Mi smo pravi južni Dalmatinci, sve radimo spontano i kada dođe trenutak objavimo pjesmu, damo joj vremena da uđe u srca publike - kaže Ivo. 

Na koje pjesme ste najponosniji?

- Na sve i svaka je posebno draga. Često nas gledaju kroz neke naše uspješnice kao što je 'Ditelina s četiri lista'. Imati uspomenu s Oliverom je neprocjenjivo, on je bio polubog među nama glazbenicima, ali tu ima nekih pjesama koje su meni kao autoru draže - otkriva Ivo. 

Pisali ste pjesme i za druge izvođače. Imate li neku novu suradnju u planu?

- To je zanimljivo, jer kada me pitaju da im napišem pjesmu, upregnem moždane vijuge i onda mi pjesma ispadne ludilo. Nakon toga se dogodi da je ne želim prodati nego je ostavim za nas. Oprezan sam kada dajem pjesme drugim izvođačima jer mi je uvijek primarno da mi stvaramo. Teško je raditi i za druge, jer one 'bomba pjesme' ne nastaju svaki dan - kaže Ivo. 

Što se našlo na novom CD-u povodom 20. godina Dalmatina?

Zdravko: 'Našle su se dvije nove pjesme 'Sanjaj' i 'Ljubin ti ruku' te 15 ranije objavljenih pjesama. Prema želji našeg izdavača objavili smo taj album i našoj vjernoj publici dali sjajan poklon za 20 godina rada. Međutim, nama je jubilarnu godišnjicu draže proslaviti na pozornici i u neposrednom kontaktu s publikom. U Splitu ćemo tako nastupiti u petak, 13. prosinca, u klubu Vanilla. Kako čujemo, interes je velik, a to nas posebno veseli. Nije floskula kada se kaže da je pred domaćom publikom najljepše nastupati. Za svaki koncert se pripremamo, a posebice za koncerte u Splitu. Kući si uvijek najviše dužan.' 

Ivo: 'Jednom sam slušao intervju našeg kolege Harija Rončevića, koji je rekao kako smo mi Splićani posebni ljudi. Složio bih se s njim. Kada bi trebalo nabrojati sve splitske glazbenike u zadnjih 30 godina i usporediti ih s ostatkom Hrvatske, neka se nitko ne uvrijedi, ali mi smo posebni. Pogledajte samo Olivera, Gibu, Daleku Obalu, ma mogli bi nabrajati sve izvođače tri dana... Prava je šteta što živimo u državi od 4 milijuna ljudi, da su ti glazbenici u inozemstvu, bili bi svjetske face. Zamislite jednog Olivera u državi od 100 milijuna ljudi, on bi bio svjetska zvijezda.' 

Izdvojite neki od vama najljepših trenutaka u karijeri.

Ivo: 'Ima tu puno lijepih trenutaka, ali moram priznati da smo u ovu priču ušli bez puno očekivanja. Naš prvi album 'Cukar i sol' bio je nominiran za Porin u tri kategorije i sjećam se koliko smo se zbog toga dobro osjećali. Ponosan sam i na činjenicu da nam se nikada nije desilo da na našu svirku nitko nije došao. Koncerti su nam uvijek traženi i publika na njih rado dolazi. Odradili smo dva novogodišnja dočeka u Vancouveru, a prošle godine u New Yorku. To su isto večeri koje nikada neću zaboraviti. Posebno draga svirka bila nam je prošle godine na splitskog Rivi za advent. 

Zdravko: 'Trenutak koji je započeo prije 20 godina i zove se ‘Dalmatino’ meni je najdraži trenutak u karijeri jer još uvijek traje. Nadam se da će još dugo trajati i da ćemo ovako veseli otići u mirovinu.' 

Planovi?

Ivo: 'Imamo dva nova singla u planu. Tematika je uvijek ljubav, a usudio bih se reći da je jedna pjesma sigurno sjajna i da će biti veliki hit. U narednom periodu radit ćemo na singlovima, a potom ćemo iste uobličiti u peti studijski album.' 

Zdravko: 'Imamo samo jedan plan, nastaviti veseliti publiku i kroz glazbu širiti ljubav, dobre vibracije. Hvala svima koji to vole i poštuju.' 

U kakvoj je situaciji hrvatska glazbena scena?

- Oni koji stalno negoduju, ti nemaju pjesmu, ne znaju svirati i ne bave se ozbiljno glazbom. Oni znaju samo blatiti druge. Mislim sasvim drugačije od takvih, smatram da smo jako muzikalan narod i naš najveći hendikep je što nas ima malo. Da nas je 100 milijuna, naša glazba bila bi svjetski poznata. Pogledajte Slavonce, klape, iskusne glazbenike, bendove i mlade koji dolaze... Često nastupamo u inozemstvu i možemo reći da mnogi naši glazbenici zaslužuju stati na svjetske bine - siguran je Ivo. 

Zdravko, vama je posao dogovaranje nastupa. Je li danas teže ugovoriti svirke nego prije?

- U ovom poslu, ako nemate dobru pjesmu, rok trajanja vam je ograničen. Uz to vam treba kvalitetan bend koji će na pozornici pružiti emociju i onda imate neograničen rok trajanja. Na sreću, sve to nam je uvijek uspijevalo i imamo dosta posla. Novac nam nikad nije bio imperativ, sve što radite iz srca osuđeno je na uspjeh. Tako smo radili od prvih dana i zbog toga smo traženi na našoj sceni i u inozemstvu. U prosjeku, nastupamo godišnje 50 puta godišnje, mogli bi i više, ali ne želimo se vraćati na iste pozornice nekoliko puta godišnje. 

Jeste li razmišljali o koncertu u nekoj većoj dvorani u Splitu?

- Razmišljamo o tome i možda će se nešto tako dogoditi za godinu dana. Osjećamo se dužni svom gradu, međutim, ne želimo s tim žuriti. Koncert u velikim dvoranama iziskuje veliku pripremu i ozbiljnu produkciju. Jedan od trenutaka koji nam je pokazao interes publike je definitivno prošlogodišnji koncert u Splitu na Rivi - kaže Zdravko. 

Ljudi malo znaju o vašim privatnim životima, kako volite provoditi slobodno vrijeme?

Ivo: 'Obojica imamo troje djece, uz to Zdravko ima dvoje unučadi, a ja imam dva psa. Volimo se družiti i privatno, a ne samo kada je posao u pitanju. Obožavamo auto svijet, ja volim imati vrhunsku gitaru. Imam ih čak 15-ak, dok Zdrave ima na desetke kompleta bubnjeva. Što se tiče slobodnog vremena, pravi smo Dalmatinci, kava sa šlagom u omiljenom kafiću, to mi je opuštanje i gušt koji je nemjerljiv novcem. Ne volimo ići u kafiće gdje se priča o glazbi, idemo u one gdje se priča o auto-moto svijetu. 

Zdravko: 'Ja i Ivo smo braća, samo što nemamo isto prezime. Možda smo i bliži nego neka braća. Radimo zajedno 30 godina i nikad se nismo posvađali.' 

Ivo: 'Sa Zdravom se ne možeš svađati jer je on mudar čovjek, po vokaciji diplomat. Sve eventualne probleme on riješi mirnim tonom i ne da ti prostora da se naljutiš.' 

Biste li se ikada okušali u politici? Evo, možemo vidjeti vašeg kolegu Miroslava Škoru kao kandidata za predsjednika...

- Nećemo politiku u svoju butigu. Dalmatino je apolitičan bend i svim kandidatima želimo puno uspjeha. Isto tako, svim ljudima želimo sve najbolje povodom nadolazećih blagdana. Puno zdravlja, sreće i ljubavi - odgovara Zdravko.

Onda nam možete dati vaš stručni sud, tko bolje pjeva, Škoro ili Kolinda?

- Škoro bolje pjeva, dobro ga poznajemo i bilo nam je čudno kada se politički aktivirao. Svatko od nas ima svoje afinitete i stremljenja, ali se politikom nikada ne bih bavio. Čak i da mi netko ponudi 20 tisuća eura mjesečno, zahvalio bih mu se. Politiku ne volim ni pratiti i ne mislim da sam zato zakinut. Bolje da napišem koju pjesmu koju će ljudi voljeti nego da se bavim glupostima - kaže Ivo.

Za kraj ovog razgovora pozovite čitatelje Dalmatinskog portala u petak na slavljenički koncert...

- Zahvaljujemo se Vanilla klubu na pozivu, mislimo da će to biti divna večer i pozivamo sve da se s nama lijepo zabave. Pažljivo smo izabrali sve one pjesme za koje mislimo da su nas obilježile. Definitivno će se u našem repertoaru naći 'Božić bijeli', pjesma koja je od 1999. neizostavna na svim božićnim playlistama - zaključuje Ivo u ime Dalmatina.