NEDJELJNA ĆAKULA Dragana Olujić: Kod nas je i dalje prisutan mentalitet da se najvažnije najesti, napiti, leći i upaliti televizor!

Jesmo li konačno počeli malo više brinuti o svome zdravlju ili je to samo prolazni trend? Zdrave navike su pohvalna stvar, bez obzira na to jesu li potaknute trendom ili potrebom. No, još uvijek među mnogima od nas ima onih koji zdrav život povezuju s mršavljenjem i to na krivi način. Još uvijek se nismo odvojili od riječi 'dijeta' i od ponekad suludih načina za skidanje kilograma, pa čak i pod cijenu zdravlja. Magistra nutricionizma Dragana Olujić bavi se prehrambenim savjetovanjem s ciljem korekcije postojećih prehrambenih navika. Budući da je tema nutricionizma posljednjih godina sve aktualnija, Dragana je pokušala dati neke smjernice pri pronalaženju ispravnih odgovora po pitanju zdrave prehrane. 

Imate bogato radno iskustvu u području nutricionizma, predavačica ste na Kineziološkom fakultetu u Splitu, Medicinskom fakultetu u Splitu i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu, a specijalistica ste i za sportsku medicinu i prehranu sportaša.  Kako ste se odlučili specijalizirati za sport?

- Tata je bio vaterpolist, mama atletičarka, brat rukometaš, a ja sam bila odbojkašica. Kada odrastete uz sport imate drugačije poglede i logično je da me je profesionalno zanimanje odvelo u tom pravcu. Prehrana sportaša je od prvih dana u mom fokusu, a dijetoterapija se nametnula sama po sebi jer ljudi danas zdravstveno 'uzdrmani'. Dijetoterapija je znanstveno područje nutricionizma koje stavlja težište na liječenje ili način življenja uzimanjem posebnih, određenih jela, propisane hrane koja će pomoći da se neka bolest izbjegne, odnosno, kad se pojavi, izliječi ili ublaži.  Sport je tako ljubav, a dijetoterapija je potreba.

Surađujete s brojnim klubovima i sportašima...

- Od 2017. godine službena sam Hajdukova nutricionistica i dugogodišnja nutricionistica Hrvatske jedriličarske reprezentacije. S brojnim individualnim sportašima surađujemo, a kako nam se bliži Olimpijada, najaktualnije je spomenuti neka od tih imena. Tako su naši klijenti jedriličar Tonči Stipanović, atletičar Amel Tuka, plivači Marin Mogić i Franko Grgić, a surađujemo i s raznim klubovima kao što su TK Marjan, JK Pujanke...

Koliko u Hrvatskoj sportaši i klubovi uviđaju na važnost prehrane kao važne komponente u pripremi sportaša?

- Sve ovisi o financijama jer promjena u prehrani ne znači samo platiti nutricionista. To je najmanje problematična ekonomska stavka. Najveća promjena je u načinu organizacije slobodnog vremena zbog učestalije nabavke i pripreme hrane, a koja se bazira na svježim namirnicama. 

Negoduju li sportaši na novi način ishrane?

- Sam angažman sportaša u vezi prehrane ovisi o tome koliko je on sam motiviran da sebe unaprijedi u tom smjeru. Sa sportašima s kojima mi surađujemo nemamo nikakvih problema. Naime, način na koji radimo je bespogovoran. Standard pravila struke kaže - ili prihvaća u cijelosti paket rada ili se ne radi. Oni znaju što ih čeka, bude grintanja, ali prihvaćaju sve naše savjete. Imamo pristup da ih se educira i savjetuje, tako da oni poštujući dobre norme i standarde sami vide kako se to dobro odražava na njih, kroz performanse, izdržljivost, brzinu oporavka, kroz antropometrijske parametre.

Kakvi su hajdukovci?

- Svaki od njih je jedinka za sebe, ali moram priznati da imamo sjajnu suradnju. Kad na terenu osjete sve benefite koje im donosi pravilna prehrana, više nemaju potrebe za starim režimom i jako su disciplinirani. Većina nogometaša je upoznata od prije koliko je važna zdrava prehrana jer im je to integrirano u njihovu sportsku karijeru. Znaju da trebaju paziti na prehranu i adekvatno tomu se informiraju prije nego što dođu u jedan ozbiljan klub kao što je Hajduk. Znanja koja donesu ponekad nisu sasvim ispravna i to je problem na kojem mi trebamo poraditi. Općenito bi kao društvo trebali više uložiti vremena u edukaciju o prehrani, kako u formalnom obrazovanju, tako i u sportskim školama. Hajduk to odlično radi u okviru svoje Akademije i znaju koliko je to važan segment. Uz to imaju odlične uvjete za pripremu kvalitetnih jela, a imamo i odličnu suradnju s ugostiteljskim djelatnicima u kuhinji Hajduka. Oni bez prigovora ispoštuju što izađe iz naše službe te su vrlo kreativni i sposobni kuhari. 

Koliko oprezan treba biti kada nađemo na internetu neke savjete, dijete ili suplemente koji će nam navodno pomoći u zdravom načinu ishrane?

- Radi se o kompleksnom pitanju koje muči svakog čovjeka koji razmišlja o tome što i kako jede. Teško je ponuditi jedan univerzalan odgovor. Ono što pokušavam naučiti svoje studente, kako bi dalje prenosili svoja znanja, je da odgovorno prezentiraju informacije. U takvim medijima nemate odgovorne prezentacije i za pretpostaviti je da se iza većine savjeta i proizvoda krije nekakva trgovina, prodaja, kupnja ili promocija. To su najčešće promocije revolucionarnih tehnika mršavljenja i slično. Duboko vjerujem da će rješenja koja su toliko revolucionarna i funkcionalna vrlo brzo pronaći svoje mjesto u tradicionalnoj medicini jer je u interesu svake bolnice i liječnika pomoći čovjeku. Kada bi uistinu postojala takva rješenja bila bi nam servirana kroz osnovni sustav. Čim je neka opcija zapakirana u neki revolucionarni omotač krajnji korisnik treba to promatrati s dozom kritičnosti. Ostale informacije koje ne nisu revolucionarne metode, a nude se kao hrana iznimne vrijednosti nisu toliko opasni za zdravlje. Kao što su chia sjemenke, kokosovo ulje, moderni post, keto dijete i slično. Međutim, efekt koji će izazvati primjena neke hrane ili pridržavanje režima bude na štetu nečeg. Sve prehrane koje su deficitarne na unosu nečega, recimo ugljikohidrata, su na štetu nečega po zdravlje što nije tako brzo vidljivo. 

Možete li nam navesti neki primjer?

- Primjerice, primjena kokosovog ulja neće naštetiti ničemu osim budžetu jer je to skupa namirnica koja je nelegitimno ispromovirana. Postoje druge namirnice koje će nama ponuditi što i kokosovo ulje. Isto je i s chia sjemenkama koje u sebi imaju sve što i druge sjemenke. Imaju samo bolje tehnološko svojstvo pa se mogu koristiti recimo za puding. Superhrana u tom smislu ne postoji, postoji samo dobar i loš izbor. Iza pronalaženja univerzalne formule najčešće se krije umjerenost i prehrambena strategija koja vam treba da posložite kockice.

Zbog kojih problema kod vas klijenti dolaze?

- Ljudi kod nas dolaze iz raznih razloga. Neki žele samo skinuti kilograme i oni vrlo brzo shvate da nemaju što tražiti kod nutricionista. Mi ne skidamo kilograme već klijenta učimo prehrambenom odgoju i tutorialu. Svaki pojedinac koji dođe želi promijeniti prehrambene navike jer očito prijašnje nisu dale željene rezultate. Mi pronalazimo što nije bilo dobro, koje su kritične točke strategije i pokušamo ih promijeniti na što prirodniji način. Cilj je da nova strategija bude što održivija i nakon što klijent prestane dolaziti kod nas. 

Koji je Vaš zadatak?

- Moj dio posla je da promjena prehrane za klijenta ne bude deficitarna, da ne bude gladan i da ne unosi nedovoljno ničeg što mu je potrebno. Načini su različiti, netko može jesti svježe povrće, a nekome ga treba zapakirati u tortilju, pitu, pire, sok i slično. Kroz pronalaženje individualnih modela prehrana naših klijenata postaje održiva.

Koje konkretno probleme imaju?

- Neki imaju problema s metabolizmom, štitnjačom, dijabetesom, Kronovom bolešću, kolitisom, raznim netipičnim reakcijama organizma na hranu koje su vezane za intoleranciju, kao i nealergijsko podnošenje hrane tipa nadutost, gastritis, malaksalost, otpadanje kose, migrene i slično. Imamo i sportaše koji zahtijevaju intenzivan prehrambeni nadzor. Ono što je zajedničko svima je da su spremni na rad. 

Kako izgleda jedan posjet vama?

- Nakon konzultacija i inicijalne analize tijela s klijentom se dogovaramo za prve ciljeve i strategije kojima ćemo postići promjenu. Klijent potom dobije plan prehrane, a nakon četiri tjedna od primjene dogovaramo kontrolni pregled. Klijent u svakom trenutku na raspolaganju ima naš telefon ili mail za dodatna pitanja.

Jedu li Hrvati zdravo?

- Unatoč tomu što nam pruža mediteranska hrana, statistika je poprilično poražavajuća. Brojke se neprestano mijenjaju, ali znam da smo u top 10 pretilih na svijetu. To je poražavajuće s obzirom na podneblje u kojem živimo. 

Čime biste pripisali takvu statistiku? Je li razlog ubrzani način života?

- Prehrambena ponašanja, pristupi, razmišljanja i kreiranja jela su spali na najniže grane. Postoje nacije koje žive brže od nas, a imaju bolje zdravstvene statistike. Mislim da je dobrim dijelom kriva ekonomska situacija gdje je hrana iznimno niske kvalitete i visoke energetske gustoće ekonomski vrlo povoljna u odnosu na onu koja bi trebala osigurati cjelovitije izvore. Pod takvu podrazumijevamo hranu bogatu šećerima i mastima, a siromašnu hranjivim tvarima zbog čega se ista smatra nutritivno siromašnom. Drugi razlog je loši stupanj obrazovanja i s ljudima je lakše manipulirati. Bez da ikoga uvrijedim, kod nas je i dalje prisutan mentalitet da se najvažnije najesti, napiti, leći i upaliti televizor. Čim trebate izaći iz svoje komforne zone i pozabaviti se svojim navikama, to se ne radi. Također, dosta lijekova je dostupno na uputnicu, kao što su oni za tretiranje metaboličkog sindroma tlaka i šećera. To je najbrži izbor, popijete lijek i imate o čemu pričati s prijateljem koji isto pije lijek. To vam daje alibi jer što više ljudi to radi, ti si manje kriv. To je jedan cijeli spektar problema od društvenih, socijalnih i ekonomskih, a koji utječu na izbor prehrane.

Koje su dobre, a koje loše dijete?

- Ne preporučujem sve one dijete u kojima kažu da trebate jesti ili izbaciti samo jednu namirnicu. Tipa jedite jaja, samo orahe, pijte pet litara vode na dan, pijte shakeove koji su kemikalije razmućene u vodi... Kao i sve one dijete u kojima nipošto ne smijete jesti nešto. To su dijete kojima činjenicom da ne jedete neku grupu hrane svoje tijelo dovodite u potencijalni deficit onoga što se nalazi u toj hrani. Pretenciozno bi bilo reći da svatko treba ići u nutricionista, ali ako tražite pomoć u tom smislu, barem potražite referentne literature i organizacije koje stoje iza svojih izjava.

Što mislite o vegetarijanstvu i veganstvu?

- Vegetarijanstvo i veganstvo u zreloj životnoj dobi podržavam jer ima svoje benefite i vrlo povoljne učinke na zdravlje. Nakon 40. godine takva hrana treba sve više organizmu zbog fizioloških promjena starenja. Ako se počne primjenjivati u toj životnoj dobi, potrebno je samo slijediti neki instinkt. Ipak je riječ o zrelim i formiranim mozgovima koji na nikakav način neće sebe oštetiti. Ako se i javi potreba za primjenom mesa, u tim godinama ćete ga konzumirati kada se želja javi. Ono što je opasno je odgajati dijete vegetarijanca i vegana. Kroz profesionalni rad susrela sam se s puno problema, a vjerujem da bi se i kolege iz zdravstva s tim složili. Problemi se javljaju jer roditelji ne prihvaćaju da je dijete oboljelo zbog takvog prehrambenog pristupa, a najčešći razlog je neispravna primjena hrane. U idealnim uvjetima se može odgajati dijete vegana, ali za to vam treba veliko znanje. Informirajte se prije takve odluke jer lako je pogriješiti u najboljoj namjeri.

Sirova hrana?

- Sirovu hranu podržavam kada je čovjek ozbiljno bolestan i kada se teško nosi s bolešću. Hrana i promjena u načinu prehrane nije lijek i ne ozdravljuje. Ali nije neobično da se bolesti lakše stave pod kontrolu i odu u remisiju kod načina promjene prehrane. To je zbog toga što se iz prehrane eliminira onaj dio koji može biti sporan za zdravlje, koji nešto onemogućava, usporava, opterećuje unutarnje organe s dodatnim poslovima, a bolest je ta s kojom bi se tijelo primarno trebalo baviti. Sirova hrana je najbolji oblik takvih stanja jer ako ćete tijelu dati nešto ljekovito iz hrane, dat ćete mu u toj formi. Kada je niste termički obradili i uništili svojstva. Kombinacija voća i povrća su stare metode koji imaju izuzetno aktivne potencijale 'ljekovitosti'. Znamo što su lijekovi, ali hrana može biti iznimno aktivna i potentna u pomaganju tijela da se izbori sa zdravstvenim problemom. Uvjet je da se ponudi u prirodnom obliku i da je se ne tretira. 

Koji oblici sirove hrane su najbolji?

- Sokovi su povoljni u takvim prehrambenim pristupima jer ekstrakcijom sokovih fitokemikalija u vodenu frakciju dobivate potentni napitak. Nema vlakana i drugih sastojaka koje će možda ometaju probavu i apsorpciju. Smoothieji i kašasti sokovi su zanimljivi jer možete spojiti nespojive namirnice koje bi teško skupa pojeli, a i količinski će te više unijeti. Često ozbiljni bolesnici imaju problem sa žvakanjem, gutanjem, apetitom, a kašasta jela pozitivno utječu na aktivaciju probavnih stanica.

Što je najvažnije kod odluke kada želimo promijeniti prehranu?

- Kada malom djetetu kažete da ne jede čokoladu on će je uzeti i pojesti. Ništa ne ide na silu, promjena prehrane je isključivo odluka pojedinca i koliku on ima želje za istim. Svaka promjena u prehrani može biti dobra, ako maknemo ono što je stvarno sporno. Ne mora nam donijeti rezultat koji smo zacrtali. Recimo, neki moji klijenti nisu izgubili 20 kilograma nego pet, ali se lakše ujutro bude, idu spavati bez tableta, život im se promijenio iz korijena. Drugih 15 kilograma skinu kroz iduće tri godine i opet dođu do početnog cilja.

Koliko je važna fizička aktivnost?

- Nedostatak kretanja je veliki problem jer čovjek je biće koje je napravljeno po fiziologiji da se kreće. Nedostatak toga dovodi do kvara, a kvar do bolesti i kraćeg životnog vijeka. Statistike kažu da smo prva generacija ljudi koja će živjeti kraće nego naši roditelji. Djeca su i prije jela gluposti, bila su debela, ali nisu imala dijabetes. Nedostatak kretanja je tomu uzrok.

Za kraj razgovora, postoji li univerzalno pravilo za pravilnu prehranu?

- Postoje neka pravila koja većina poznaju. Jedite više manjih obroka dnevno, jedite puno voća, povrća i pijte puno tekućine. Postoji jedno univerzalno pravilo, napravite popis što sve morate pojesti na dan da bi tijelu osigurali dovoljno energije, vitamina, minerala. Rasporedite to u pet manjih obroka i kada to sve pojedete, ono mjesta što vam ostane ispunite konzumiranjem hrane koju biste inače pojeli. Kada pojedete sve što biste trebali, vama ne ostane mjesta za ništa. Eto univerzalno pravilo za zdravu prehranu i održavanje dobre tjelesne težine. Prehrana nije stvar mišljenja, nije religija, to je znanost. Informirajte se prije nego se odlučite na nešto.